fbpx

Trčanje je mnogima ovisnost, samo što za razliku od nekih drugih ono predstavlja zdravu ovisnost. U posljednje vrijeme je postalo popularna aktivnost pa smo odlučili s polaznicom jedne škole trčanja porazgovarati o tome što za nju predstavlja trčanje.

Martina Pattiera je poslovna žena bankarica, majka dva dječaka 8. i 11. godina, sretno zaljubljena i vlasnica jednog prekrasnog štenca za kojeg kaže da će također uskoro postati trkač. U nastavku pročitajte zašto je zavoljela trčanje i što je za nju „runners high“.

Zašto si počela trčati, odnosno što ili tko ti je bio najveći motivator?

Cijeli život sam aktivno u sportu, ali trčanje nikako nije bila moja ljubav. Dapače, sama pomisao je rađala milijun upitnika iznad glave – pa zašto itko trči?! Prekretnica se počela događati u ljeto 2017, kada nas je poslodavac prijavljivao na B2B utrku. Nije bilo druge nego se pripremiti i istrčati tih 5 km. Nakon te utrke nastavila sam joggirati za sebe, prijavila još nekoliko rekreativnih utrka i jednostavno me obuzelo trčanje.

Najveći motivator sam bila sama sebi, a nije postojao razlog zašto trčim, već samo „zato“ => zato što sam se nakon svakog treninga osjećala fenomenalno! Kad jednom iskusite „runners high“ to je to, nema nazad. Nisam imala poseban cilj, samo sam uživala u rekreaciji, poboljšanju psihofizičkog stanja, druženju s trkačkom ekipom.

Jesi li počela trčati sama, uz nekog tko je već ranije trčao ili si upisala školicu?

U početku sam trčala sama, kada i koliko sam mogla. Nekada dva do tri puta tjedno, nekada nijednom. Na poziv prijatelja, u proljeće 2018 pridružila sam se trkačkoj zajednici adidas Runners Zagreb. Od kada sam počela trenirati sa njima mogu reći da počinje moja prava trkačka „karijera“. Treneri i treninzi su odlični, trkači prijatelji, a atmosfera na svim treninzima na vrhuncu. Moj napredak se ubrzo vidio jer sam trenirala prema strukturiranim treninzima. Ja sam rekreativni trkač, ali svatko voli osjetiti, vidjeti napredak i ubrati plodove truda i rada. Snaga i brzina su se povećavali, a u meni je samo sve više rasla želja za većim dužinama. Jer polumaraton je samo 2x cener i još malo.

Kako dugo trčiš i što trčanje predstavlja za tebe?

Aktivno trčim jednu i pol godinu. Zadnjih godinu dana sve više trčim tzv. trail trčanje po šumi i to me izuzetno opušta. Rute su najčešće oko 25-30 km što je oko 3 do 4 sata aktivnog boravka u šumi. Ne mogu zamisliti ljepše proveden vikend. Iako je fizički prilično naporno, trčanje za mene predstavlja opuštanje, čišćenje misli i tijela od svega što mi ne pripada.

Martina Pattiera

Gdje trčiš i koliko često?

Treniram najčešće na Savskom nasipu, Jarunu, Maksimiru ili na atletskim stazama. Nastojim trčati barem 3-4x tjedno, uz to su obavezne vježbe snage i istezanja, vožnja bicikla i odlazak na Sljeme (tzv. brdski trening).

Kakve fizičke i psihičke promjene si primijetila na sebi– slobodno navedi ako postoje i neke negativne?

Fizičke promjene u vidu čvrstog tonusa mišića i kože su svakako vidljive budući da prilikom trčanja cijelo tijelo radi – pogotovo na trail trčanju. Za mene su još važnije one promjene iznutra, a to je iskren osmijeh i neizmjerna količina endorfina koja putuje mojim tijelom. Kao negativno eventualno bih navela trčanje kao ovisnost – toliko mi je tijelo naviknuto na aktivnost, da u svaki trenutak slobodnog vremena pokušavam ugurati trčanje ili trening, što ponekad remeti životni balans.

Pročitaj i iskustvo naše Emilije s prve triatlonske utrke.

Pomaže li ti to što trčiš, osim u poboljšanju kondicije, i na nekim drugim životnim poljima?

Svakako. Na poslu vidim da mi je koncentracija i brzina reakcija puno bolja, organizacija posla i oštroumnost. Znanstveno je dokazano da trčanje ima povoljan psihoterapijski učinak. Općenito, organizacija života, postavljanje prioriteta, životnog balansa koliko je izazovnije ima svoju svrhu. Treba ukomponirati u svakodnevicu posao, djecu, kuću, pas, privatni život, treninzi, a gdje su prijatelji, obitelj… Dodatno, na jednoj utrci sam upoznala svog sadašnjeg partnera s kojim dijelim istu ljubav prema trčanju. Slobodno vrijeme provodimo zajedno u aktivnosti, u prirodi i okuženi dragim ljudima čiji je životni motiv zdrav život.

Kako su u početku tvoji prijatelji i obitelj prihvatili tvoju aktivnost i kako gledaju na to sada? Jesi li i sama nekog ‘zarazila’ trčanjem?

Moji najbliži me podržavaju i sretni su zbog mojih uspjeha, osobito moji dečki koji svaku moju medalju s ponosom nose u školu. Mlađi sin s ponosom kaže „Mama je prvi maraton otrčala za mene, za moj rođendan“, a stariji kaže da će napisati knjigu „Moja mama maratonka“. Zbog značajno povećanog broja pretrčanih kilometara i fizičkih napora, roditelji naravno brinu najviše zbog zdravlja. Zato su, kao dio prevencije, redovni sistematski pregledi nužni i za rekreativne trkače. Naravno, ima i onih koji me gledaju u čudu kada pričam o trčanju, ali sada već znam ocijeniti pa niti ne započinjem priču o trčanju s njima. S trčanjem sam „zarazila“ svojeg starijeg sina. To je naše vrijeme i veselimo se svakom zajedničkom trčkaranju. Dogodine planiramo i malog štenca „ubaciti“ u trkači svijet Canicrossa.

Jesi li trčala polumaraton ili maraton? Pojasni kako si se odlučila na koji i jesi li bila zadovoljna rezultatom?

Trčala sam 4 cestovna polumaratona (dva u Zagrebu , Varaždinu i u Ljubljani), trail utrka sam imala znatno više i s većim dužinama +25 km. Ipak bih istaknula za sada najdužu istrčanu trasu – Ultra trail maraton Istra 67 km u travnju ove godine
i trail maraton na Sljemenu u srpnju ove godine. Ovu sezonu trčanja okrunila sam istrčanim maratonom u Ljubljani. Punih 42,2 km čistog užitka! S osmijehom sam utrčala u cilj u vremenu koje je bilo iznad mojih želje tako da je sreća i užitak još veći. Svaka utrka, svako trčanje ima svoju priču. Bilo je tu jako puno predivnih utrka, osobito trail, putovanja, druženja, upoznavanja raznih krajolika prvenstveno Lijepe naše, a i okolice.

Martina Pattiera

S nekim rezultatima sam bila više, s nekima manje zadovoljna. Bilo je tu i postolja u štafetama maratona i polumaratona. Također, ove godine sam se natjecala na Kontinental trail ligi gdje sam ukupno ostvarila 3. mjesto u kategoriji Ž35 na dugim stazama (preko 25km). Puno je faktora koji utječu na učinak trčanja. Npr. za zadnji Zagrebački polumaraton sam znala da sam spremna rušiti rekord, ali je jednostavno niz događaja utrku već nakon 4km usmjerio drugačije od želje i plana. Moje želje i odluke naginju dužinama, a ne brzinama. Često se uspoređujem sa starim Wartburgom koji se zagrije tek nakon određene kilometraže. Baš tako rodila se i želja i za ultrom i za maratonom. U konačnici sam zadovoljna s do sada pretrčanih preko 2,800 km u mojoj skromnoj trkačkoj karijeri. Znam da ima još jaaako puno prostora za napredak i veselim se tome!

Što misliš zašto je trčanje u Hrvatskoj postalo toliko popularno?

Trčanje je jedan vrlo jednostavan i rekla bih svima dostupan sport. Iako je danas na tržištu mnogo trkačke opreme, u konačnici su samo potrebne tenisice i dobra volja. Svi smo osvješteniji o zdravom načinu života te koliko je u sjedilačkom načinu života bitna rekreacija. Iako je individualan sport, trčanje u zajednici – bilo to škola trčanja, klub ili prijatelji pruža mogućnost za dobrim društvom, smijehom i zabavom, a to nam je svima potrebno. Osobno, nisam presretna s invazijom raznoraznih trkačkih utrka jer mnoge imaju prvenstveno profitni karakter, s druge strane to je mogućnost sastajanja na sportskom događanju, rekreacije i druženja. Nije bitno pobijediti na utrci, puno je važnije pobijediti sam sebe i provesti kvalitetno vrijeme.

Što bi ti sama preporučila trkačicama početnicama ili onima koji tek razmišljaju o tome da se počnu baviti trčanjem?

Što čekaš, obuci tenisice i idemo! Svaki početak je težak, ali važno je uživati u onome što nas rekreira. S vremenom, i to vrlo brzo, će biti tako i trčat ćete s veseljem. Svaki pretrčani kilometar je ulaganje u sebe, u svoje zdravlje. Svako pomicanje granice je vlastiti uspjeh i trebamo biti ponosni na njega. Nije važno koliko kilometara ili kojom brzinom trčimo, već onaj osjećaj nakon – smirenost, lakoća, ispunjenost i radost da smo učinili nešto dobro za svoje tijelo i duh.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!