fbpx

S iščekivanjem Božića u naše živote, ali i privatne te javne prostore ulazi mnogo više sjaja i svjetla nego što ga je inače. Vjernici tijekom četiri nedjelje Došašća pale svijeće i pripremaju se za dolazak Spasitelja. Gradovi su okićeni, osvijetljeni, a ulice su pune.

S obzirom na to da sam odrasla u katoličkoj obitelji i da sam s pet godina nakon okićenog bora vrlo emotivno proživjela pročitanu mi Andersenovu Djevojčicu sa šibicama– uvijek se pitam zašto? Zašto toliko inzistiramo na raskoši, sjaju, poklonima – svemu što se vidi i što podrazumijeva materijalnu sigurnost, pa čak i bogatstvo?! Zašto tako uporno i tvrdoglavo zaboravljamo na ljude u nepovoljnom položaju? Zašto, iako slavimo obnovu i novo rođenje duha dobrote i ljubavi u sebi, gledamo tko nam je što poklonio i kalkuliramo jesmo li dobili protuvrijednost koju smo potrošili na osobu koju navodno volimo? Pišem navodno jer kad nekoga volimo – ne kalkuliramo, ne računamo, ne mjerimo, točnije ne zbrajamo i oduzimamo.

Pročitajte i Kakvi božićni pokloni imaju smisla i koji je po meni onaj pravi

Čemu nas Božić uči

Prava vrijednost Božića trebalo bi biti vrijeme provedeno s najbližima priređujući sve za slavlje. Prihvaćanje različitosti članova obitelji, umjesto očekivanja da se promijene i postanu kakvi mi mislimo da bi trebali biti. Zajednički obroci, zagrljaji, iskreni razgovori o svemu o čemu se zbog užurbanog načina života nije stiglo razgovarati – na tome bi trebao biti naglasak. Oni koji su to u mogućnosti bi se trebali sjetiti i Djevojčice sa šibicama, odnosno svih prosjaka, beskućnika, žena i djece u domovima za napuštene i zlostavljane, imajući na umu da i oni imaju pravo na dostojanstvo i sreću pa bez osude kupiti prosjaku cigarete ili šalicu kuhanog vina ako je to ono što si toliko želi. Na nama je da djelujemo sa suosjećanjem i ljubavi – tome nas Božić uči.

Iako sam ranije napisala da naglasak nikako ne bi smio biti na poklonima – tu su i lijepe geste koje za voljene, ali i potpune strance, možemo učiniti i bez potrošene kune. Možemo napisati poručice koje slave mir i zajedništvo i ostaviti ih u poštanskih sandučićima stanara zgrade ili susjeda u ulici, ispeći kolače umjesto umorne mame ili od predmeta koje već imamo napraviti novu stvar (staklenka+ komadić špage+ svijeća= posebna božićna svijeća). Mnogo je načina kako s puno pažnje i ljubavi pokloniti nešto.

Bio on raskošan ili skroman, želim vam svima najčarobniji Božić dosad proživljen s osjećajem mira, zadovoljstva i ljubavi u sebi jer uvijek postoji nešto što ili netko koga možemo voljeti.

Saznajte koji kolač će ovog Božića svakako pripremiti naša Ana Labaš.

femisfera, ana megla
Ana Megla
Prikaži sve članke od autora

Po struci sam učiteljica razredne nastave i hrvatskog jezika. Velika sam zaljubljenica u filmske, književne i životne priče, kao i neumorna hodačica po oblacima te širiteljica nježnosti i razumijevanja.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!