fbpx

Otkako je Luna došla na svijet, događa mi se da u običnim razgovorima ili raspravama uvijek iznova trebam sebe opravdavati kako moja životna uloga ili društveni status ne završavaju ulogom „mame“.

Repeticija epizoda patrijarhalno-konzervativnog i tzv. „emancipiranog društva“ koje neprestano omalovažava žene reducirajući ih na njihovu prirodom stečenu sposobnost – reprodukciju ne prestaje.

Ujedno uviđam kako moja feministička shvaćanja te „prodike“ nisu dovoljne, a kod svog partnera, uistinu emancipiranog muškarca i akademski obrazovanog politologa te pripadnika lijevog spektra, kojeg je odgojila samohrana majka i uspješna kardiologinja za vrijeme DDR-a i koji se sam itekako bavi ženskim pravima te ih slavi, nailazim nakon poroda na submisivne stereotipne ispade i zamisli oko podjele poslova brige za dijete

Zdravo, roditeljstvo!

Najprije sam ostala zatečena, iako sam znala da će to što me čeka biti hardcore izdanje. Nova situacija. Novi partnerski odnos. Nova, ali svoja ja. Dobrodošli u roditeljstvo!

Pomislih kako ce sve doći na svoje kad uhvatimo ritam  i uopće realiziramo da smo postali roditelji. Kad Luna poraste i prije svega kada prođe faza dojenja koju sam svjesno odabrala.

Brzo shvatih da ova filozofija ne drži u potpunosti vodu.

Stravična sam pobornica slobode, autonomija mi je sveta, a činjenica da netko drugi kontrolira moj život baca me u očaj. Moja očekivanja nisu ispunjena. Nezadovoljstvo i agresija spram partnera raste iako je Martin najbolji dečko na svijetu i predivan otac, no neka podla vrsta ljubomore preuzima moj um. Suludo i glupo ja bih najradije da on ima sisu. Smeta me činjenica da ON nije doma, što u miru Božjem ruča, što je nedjeljom na nogometu pa ga nema pet sati i to što raspolaže životnim luksuzom vrste: „…moj život teće istim tempom, a uz to sam presretan otac“.

E, pa ne može teći istim tepom! Barem ne prvih godinu dana. Niti za mene, a bogami ni za tebe.

Radikalni pothvat

Svjesno mijenjanje tradicionalnog poimanja roditeljskih uloga.

Rekapituliram situaciju.

Ganjam rješenje.

Trudnoća, porod i dojenje (u slučaju da se žena odluči na dojenje) prirodom su determinirani procesi kroz koje žena prolazi. No, odgoj, jednakopravna podjela kućanskih poslova,jednakopravna predanost roditeljstvu, prakticiranje roditeljske uloge te 50% briga oko djeteta moraju biti dio svakodnevice obaju roditelja. MORAJU!

Muškarci često romantiziraju novu situaciju te nisu u potpunosti svijesni koliko je iscrpljujuće, naravno i lijepo, provesti cijeli dan s bebom. Zato je ženski zadatak konfrontirati ih s tom situacijom što ranije te ih u što većem opsegu uključiti u roditeljstvo. Naime, meni nije dovoljno da je Martin voljan i sposoban igrati se, premotati, nahraniti, prošetati  i uspavati Lunu.

To se podrazumijeva i ne treba ga zato nepotrebno veličati, ili mu posebno svakodnevno zahvaljivati.

Nije da me iznenadio kartom za Thailand ili mi poklonio patuljastog pinča kojeg želim već 100 godina. Želim više od toga: podjela porodiljnog i aktivno sudjelovanje u svim odgojnim aspektima. Pitam se koliko očeva recimo ide na baby plivanje ili neku drugu baby aktivnost, koliko ih zna koji broj odjeće im beba trenutačno nosi, što sve treba ponijeti sa sobom kad je termin kod pedijatra pred vratima ili u kojoj ladici se nalaze čepići? E pa on to zna!! I da, on ide s Lunom na baby plivanje.

Komunikacija je ključna!

Bitno je već za vrijeme trudnoće razgovarati o novoj partnerskoj situaciji, obavezama, porodiljnom i finacijama s jedne te potrebama, očekivanjima i željama s druge strane. Razumijevanje, prihvaćanje i prilagodba traju.

  • Definiraj svoje slobodno vrijeme!

Izrazito ključan faktor: vrijeme za sebe je bitno jer preduvjet zadovoljne bebe jest zadovoljna mama. Budi u tome bezkompromisna i dosljedna. U mojoj je svakodnevici to sport. To je moj ispušni ventil i moja relaksacija. Sat vremena i mozak na pašu čine čuda. Tvoje je vrijeme dragocjeno. Nemoj to zaboraviti!

  • Vrijeme u dvoje

Nakon ludila koje svakog snađe u prvom tromjesečju bitno je ponovo naći vrijeme u dvoje. Njegujte vezu. Presretni su oni kojima su bake i djedovi, rodbina, „baby-friendly” prijatelji u blizini ili pak oni koji imaju dovoljno novaca za dadilju. Uključite ih u odgoj ako ste u mogućnosti. Profitirat će svi. Mi u Berlinu, osim frendova koje ćemo lagano zamoliti za noćnu šihtu dadiljanja (solo večera ili piva su luksuz) nemamo nikoga pa ja importiram mamu tu i tamo iz Hrvatske. Ne samo da je naš odnos doživio katarzu od Luninog rođenja, već se Luna i baka super slažu, a Martin i ja smo rasterečeni te zahvalni za svaki solo trenutak.

Porodiljni je divna stvar

Luna i mama Doroteja – privatni album (Copyright: Doroteja Jakovic)

Planirajte DOBRO unaprijed i iskoristite ga što je bolje moguće jer se ovo razdoblje nikada više neće ponoviti i bitno je da ga puno provodite u troje. Ako vas ne steže remen na par mjeseci zanemarite kredit koji ćete ionako otplatiti,  ignorirajte zle komentare, primitivna uvjerenja i budite podrška svojoj partnerici te najbolji tata svojem djetetu. Martin je ostao s nama prvih mjesec dana i to će ponoviti još jednom za godinu dana. Sad je opet 2 mjeseca sam s Lunom dok ja radim na pola radnog vremena. DIVNO!

  • Kako to s porodiljnim funkcionira u Berlinu?

Naime, uzme li otac u Njemačkoj barem 2 mjeseca porodiljnog, mama i tata imaju zajedno pravo na 14 mjeseci koji mogu podijeliti kako žele. Ukoliko pak otac ne uzme porodiljni utoliko žena ima pravo na 12 mjeseci. Država nakon tih 14 mjeseci (ako se roditelji na to odluče) daje „Partnertschaftbonus“. Ova vrsta poticaja se dobije samo ako oba roditelja paralelno uzmu dopust u razdoblju od 4 mjeseca bez prekida nakon navršenih 14 mjeseci. Satnica u tom razdoblju mora varirati između 25 i 30 sati. Mi smo se odlučili za taj naknadni poticaj sa satnicom od 25 sati.

  • Redukcija satnice stvara balans

Naime, „Papazeit“ (vrijeme provedeno s tatom) je jednako bitno kao i „Mamazeit“ ( vrijeme provedeno s mamom) zbog čega sam inzistirala da Martin nakon poroda reducira satnicu s 39 na 28 sati. To je i učinio. S financijske je strane to veliki udarac koji se svakako osjeti i koji se većina ljudi, kada i solidno zarađuju, ne usuđuje uraditi. Pored navedenog, žene u Njemačkoj šest tjedana nakon poroda primaju samo 65% plaće ako se odluče za osnovnu vrstu poticaja tj. „Basiselterngeld“: kad je jedan roditelj 100% doma, a to sam bila ja prvih 6 mjeseci. Uz napomenu da je Martin bio s nama prvih mjesec dana (za vrijeme svog prvog porodiljnog mjeseca). Srpanj i kolovoz sam ja ponovno radila, a Martin je bio na dopustu. U rujnu je mama uskačila jer smo oboje radili. Listopad, prosinac i siječanj koristim „ElterngelPlus“ varijantu: kombinaciju radnog odnosa i porodiljnog. Ova varijanta podrazumijeva 50% novaca od osnovne vrste poticaja tzv. „Basiseltrengelda“. Martin će i dalje raditi 28 sati s time da smo oboje u studenom na 15 sati jer želimo zajedno uhodati Lunu u vrtić. Prilagodba u Njemačkoj traje 4 tjedna i zapravo se ne preporučuje da oba roditelja to rade, no mi smo ipak odabrali tu varijantu. Držite fige! Veljaču na porodiljnom: „Basiselterngeld“ varijanta. Planiramo daleko putovanje. Od ožujka do srpnja slijedi „Partnerschaftsbonus“.  Dosta je komplicirana ova podijela ( puno papirologije i zavrzlame), no isplati se.

Rezime naše ravropravne podjele

Našoj su zajednici vrijeme provedeno zajedno, jednakopravna pojela i priprema logistike u svakom slučaju pridonijeli boljem međusobnom razumijevanju i snalaženju u novoj vrsti svakodnevice.

Martin i ja se partnerski još uvijek prepoznajemo, volimo, rastemo i uvažavamo (što nimalo nije lako kad dođe takav jedan slatkiš na svijet ). Reducirali smo stres koliko smo mogli i snašli se dobro na ovom novom putovanju.

Zadovoljni i sretni roditelji zrače, a to bebe osjete.

Opušteni Doroteja i Martin, jednako opuštena i vesela Luna – privatni album (Copyright: Doroteja Jakovic)

Iz toga razloga ohrabrujem sve žene da se usude redefinirati roditeljske uloge unutar svoja četiri zida, a naravno i van njih. Čvrsto, dosljedno i bezkompromisno. Zajebite društvene norme, marketinšku industriju, svece u Vatikanu, stare Freudove spise i malograđanštinu. Žešča je zabluda da bebine potreba može ispuniti samo mama. Može to itekako i tata. Osim toga NE ZABORAVITE da niste samo mame! Vi ste i sportašice, prijateljice, ljubavnice, slikarice, znanstvenice, fotografinje, partijanerice, zavodnice, profesorice, učiteljice yoge, glazbenice… Svoje ste još uvijek, iako u novim okolnostima i bez obzira na nove okolnosti. To je vaše pravo. Iskoristite ga!

Doroteja Jakovic 
Gostujuća kolumnistica
Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!