fbpx

Ujutro se budiš i vrlo vjerojatno prvo uzimaš mobitel u ruke. Gasiš alarm, ali i pregledavaš poruke, novosti i društvene mreže. Tijekom dana ćeš možda i stotinu puta pogledati u ekran svog mobitela, dok čekaš u redu u banci ili na blagajni, u kafiću, javnom prijevozu pa čak i u društvu s drugim osobama. Navečer prije spavanja ćeš navinuti alarm, ali i još malo klikati i ‘skrolati’ po mobitelu.

Upravo je to svakodnevno činila i Vesna dok u studenom nije donijela odluku da će od 11.11. do 12.12. 2019. biti offline. I ne samo da je uspjela u tome nego je to razdoblje produžila do Badnjaka. Odlučila sam popričati s njom kako bih otkrila zašto je odlučila biti bez interneta, kako je funkcionirala za to vrijeme i kakve su bile reakcije ljudi oko nje. U početku je Vesna bila skeptična oko toga da dijeli svoju priču jer je to njen osobni izazov. No, zbog moje upornosti i činjenice da će možda nekoga potaknuti da preispita svoje navike i vrijeme provedeno na mobitelu, ipak je odlučila prepričati svoje iskustvo.

‘Pitala sam se što bi za mene bio izazov’

Inače, Vesna i ja smo se i upoznale online, putem Facebooka te kasnije nastavile družiti uživo na različitim konferencijama i događanjima. Vjerujem da će se svatko tko ju poznaje složiti da je komunikativna osoba i puno komunicira putem interneta. Moglo bi se reći da je jako prisutna u online svijetu.

Vesna je supruga i majka dva osnovnoškolca. Radi ekonomske poslove u jednoj privatnoj tvrtki u Zagrebu. Uz to, volonterski uređuje društvene mreže jednog frizerskog salona pa je osim privatne komunikacije te edukacije i na taj način vezana uz online svijet. Stoga mi je razgovor s njom o tome kako je biti offline bio jako zanimljiv. Za početak evo odgovora što ju je potaknulo na ovaj izazov:

‘U jednoj privatnoj Facebook grupi je stavljena objava kako su članovi iste u prosincu prošle godine mogli odrediti cilj koji žele postići kako bi na kraju mjeseca mogli provjeriti jesu li uspjeli u tome. Pitala sam se što bi mogao biti moj izazov’, kaže Vesna te dodaje kako je nedavno njezin suprug kupio majicu na kojoj je pisalo ‘Never online’, a ona je kroz smijeh prokomentirala kako bi na njenoj majici trebalo pisati ‘Always online’. Odlučila je odreći se onog što voli i na što je navikla.

Majica s natpisom ‘Never online’

Odluka je donesena preko noći

Na samom početku našeg razgovora i mog pitanja kada je krenula s izazovom, Vesna mi kaže: ‘Ne trebamo čekati početak mjeseca, Novu godinu da bi krenuli s izazovom. Ako razmišljaš poduzeti nešto, kreni odmah’. Tako je i bilo.

‘U ponedjeljak 11.11. ujutro sam donijela odluku da ću do 12.12. biti offline te sam odmah promijenila svoju Facebook profilnu fotografiju i napisala: 30 dana bez interneta na mobitelu. Baš me zanima kako je to. Ako izdržim ponovo tipkam tek 12.12. Tko me treba neka zove’, govori mi Vesna. O tome je isti dan obavijestila svoju obitelj i kolege na poslu te na mobitelu počela voditi dnevnik o svom offline iskustvu. Kaže nikada nije bila ustrajna u svakodnevnom pisanju dnevnika pa joj je sve ovo bilo još više zanimljivo. Evo što je prvi dan zapisala u dnevnik:

Evo što je prvi dan zapisala u dnevnik:

‘Nakon 3 sata offlinea prstić je nesvjesno krenuo i upalio Wi-Fi. Čim sam shvatila što radim za sekundu sam ga isključila. Žao mi je što ujutro prije isključenja s interneta nisam čestitala jedan rođendan, a imam kontakt samo preko Facebooka. U sljedećih mjesec dana ću sigurno propustiti još rođendana kojih nisam ni svjesna. Nisam se pripremila i nemam zapisane datume.

Kad sam se vraćala doma razmišljala sam o tome kako inače imam FOMO (fear of missing out) i moram biti u tijeku sa svime što se oko mene događa, a sada ću flegmatično svemu pristupiti. Nisam ni tip koji će zbog toga imati JOMO (joy of missing out). Dan po dan pa ćemo vidjeti gdje to vodi. Već primjećujem da pozornije i duže razgovaram s ljudima oko sebe’.

Fotografija s Vesninog Facebook profila

Što je bilo dozvoljeno, a što zabranjeno

Vesna se nije odrekla mobitela, nego interneta na njemu pa su pozivi i SMS poruke bili dozvoljeni. Kada je riječ o online komunikaciji, redovito je na računalu koristila poslovi mail, a samo povremeno provjeravala Gmail. Prema naslovu maila je procjenjivala smije li otvoriti i odgovoriti na poruku.. Najkraće, Vesna mi je to objasnila ovako: Odrekla sam se online komunikacije i konzumacije sadržaja. Zabranjeno je bilo sve što je online vezano uz znatiželju i zadovoljstvo, a dozvoljeno samo ono što je obveza i odgovornost. Čitanje omiljenih portala i korištenje društvenih mreža nije dolazilo u obzir.

Kako su drugi reagirali na to da je offline

U početku članovi obitelji i prijatelji nisu vjerovali da će ustrajati toliko dugo biti bez interneta. ‘Stariji sin je ranije na mom mobitelu znao igrati jednu online igricu te je sedmi dan izazova upalio podatkovni promet kako bi se mogao igrati. Dovoljno je bilo nekoliko sekundi da počne pristizati gomila notifikacija. Zanemarila sma ih i ponovno isključila podatkovni promet. Tek tada su doma shvatili koliko sam ozbiljna i da neću odustati. Rekla sam da uključujem internet samo ako će netko biti životno ugrožen i promijenila šifru za mobitel’, kaže mi Vesna.

Sestra joj se pitala kako će Vesna vidjeti fotografije njenih recepata. Zbog online komunikacije puno fotografija šaljemo jedni drugima pa se znamo toga i zasititi. Kad nemamo Internet, razmjene fotografija su raritet i posebno se cijene. Alternativa nam je slanje zaboravljenih MMS-ova koji se plaćaju. Time se u ovom periodu ponekad služila i Vesna. Problem je u tome što nemaju svi podešene MMS postavke pa tako nije imala ni njena sestra. Jedan od roditelja s kojima se Vesna inače preko Vibera dogovara o prijevozu djece na izvanškolske aktivnosti komentirao je da je njezina odluka utjecala i na druge.

Što joj je najviše nedostajalo

S obzirom na to da je auditivni tip, Vesna kaže kako su joj nedostajali podcastovi, snimljene audio knjige i YouTube koje inače sluša dok ima neograničeni promet. Dok je bila offline u autu i na poslu je još više i glasnije slušala radio. Od aplikacija joj je nedostajala mogućnost korištenja mobilnog bankarstva jer je tako puno jednostavnije i brže plaćati račune nego putem internet aplikacije. Čak je osobno otišla u banku platiti neke račune jer internet bankarstvo zahtijeva korištenje mobitela, a ne čitača kartice.

Facebook joj je nedostajao jer nije bila informirana o događanjima, ali i zbog toga što nije mogla komunicirati s ljudima preko Messengera i WhatsAppa. Većini ljudi je neobično slati SMS poruke, a i telefonski pozivi su rjeđi. Jedna od SMS poruka koje je Vesna dobila od prijatelja bila je: ‘Mrzim ovo tvoje offline. Treba mi 10 minuta da napisem poruku’. Postala je svjesnija da smo zaboravili nešto čekati. ‘Sve nam je nadohvat ruke’, napominje ona.

Također spominje kako od nekih osoba nema broj telefona ili žive u inozemstvu pa nije bilo načina da se čuje s njima. Nedostajao joj i svima dobar prijatelj Google jer ga nije smjela koristiti za pretraživanje informacija. I tu dolazimo do važnog pitanja ‘kako doći do informacija?’

Kako se informirala bez interneta

Kad bi uhvatila priliku, Vesna je vijesti čitala u novinama. Prepričava mi kako je jedan dan, čekajući sinove na treningu, krenula listati novine i došla do osmrtnica. Pročitala je da je preminuo bivši guverner HNB-a Željko Rohatinski. Iznenadila se, a onda shvatila da to nije čudno jer ne čita novosti na portalima. Sve to ima svojih prednosti jer u jeku predizborne kampanje za predsjedničke izbore nije bila toliko zatrpana informacijama i političkim porukama. Najvažnije novosti je saznala iz razgovora s ljudima ili je selektivno gledala ono što je na TV programu

U svoj dnevnik je na 22. dan offline zapisala: ‘Sada sam otprilike na pola puta offlinea. Imam osjećaj da ću u drugoj polovici manje toga propustiti. Već neko vrijeme ne čitam ništa online pa nisam u tijeku s događanjima. Lakše je nešto
propustiti kad niti ne znaš za to
‘.

I lako joj je bilo propustiti što se događa na dnevno-političkoj sceni, no nedostajala joj je mogućnost da na Googleu provjeri određene informacije ili da se koristi Google kartama. No, zaključuje: ‘Ključ je u tome koliko imamo vremena za razmišljanje i na što usmjerimo naše misli. Je li fokus na onom što nam nedostaje ili na onom što je pred nama?’

Djeca su najviše profitirala

Ono što Vesna najviše cijeni u cijelom ovom izazovu je činjenica da je kvalitetnije provodila vrijeme sa svojom djecom. Mobitel je satima znao biti dalje od nje i kaže da je dobro da ga nigdje nije izgubila. Uvela je novu naviku da svaki dan redovito sa svojim mlađim sinom čitala knjigu te će to i dalje nastaviti. Čitanjem se dijete upoznaje s činjenicama, a pritom mu se razvija mašta. Isto tako, cijela obitelj bi se češće družila. Primijetila je da sve ovo pozitivno utječe i na djecu jer su na njenom primjeru učili što manje koristiti mobitel.

‘Koliko god se moji dečki čudili da nemam internet i pričali o tome to je zapravo dobro i za njih. Mlađi sin bi sigurno dok negdje čekamo potezao za mojim mobitelom da si skrati vrijeme i dosadu. Ovako ako mu je nešto bitno pogleda kasnije doma na ipadu’, zapisala je Vesna u svoj dnevnik.

Osim kod kuće, Vesna kaže da joj je super na poslu jer za vrijeme radnog vremena ne dobiva notifikacije koje je dekoncentriraju. ‘Pozornije slušam ljude, manje sam opterećena nebitnim stvarima i mirnija sam’, govori mi Vesna. Sada se zapravo više veseli druženjima u stvarnom svijetu, a kako sama kaže: ‘Postalo mi je jako važno barem jednom tjedno otići na neko događanje ili druženje i doživjeti to offline iskustvo’.

Pitala sam Vesnu je li se zbog online odsustva udaljila od nekih ljudi ili se smanjila interakcija s njima: ‘Neki su me kontaktirali putem SMS ili uživo, ali puno manje smo komunicirali nego online. S druge strane, koliko nam se čini da smo putem društvenih mreža bolje povezani s nekim ljudima i s cijelim svijetom, pitanje je koliko je to prava povezanost, a koliko je to zapravo površno. Tek tada vidiš koga ti trebaš, a tko tebe treba. To je zapravo dobar test i pitam se jesu li ljudi zapravo spremi priznati se kome će zaista faliti, a kome ne’.

Produžetak izazova i prva krizna situacija

Vesnin stav je da uvijek moraš biti spreman malo više potegnuti od prvotnog cilja pa je tako već na pola puta odlučila produžiti tri dana, do 15.12. Prijateljica ju je na 20. dan pitala bi li mogla produžiti do Badnjaka i tako je 1.12. odlučila i zapisala da će biti offline do 24.12.

Priznaje da nije sve bilo bajno do povratka u 44. dana i da je njen krizni dan bio upravo 15.12. te je u dnevnik zapisala: ‘Dan #35 – Danas kao da je neka lagana kriza i dosta traje taj offline. Uključila bih mobilne podatke, ali ipak neću. Disciplinirano se držim’. I izdržala je izazov, poštivala je svoja nepisana pravila i u produžecima. Naučila puno toga o sebi i svojim navikama te bila primjer svojoj djeci’.

Zaključak i ono najvažnije u cijelom izazovu

Prije nego što se vratila online Vesna je prebacila fotografije s mobitela na računalo. Željela je koliko je to moguće zaštiti svoje uspomene od aplikacija koje imaju pristup našim pametnim uređajima te tko zna što sve i kada sinkroniziraju s njih. Kaže kako smo privatnost odavno izgubili, ali s druge strane svojevoljno ostavljamo bezbroj virtualnih tragova. 

Prvih par dana u online svijetu poslušala je propuštene podcastove, provjerila novosti na najdražim portalima i javila se svojim prijateljima. Ponovo koristi blagodate mobilne telefonije, ali s malo drugačijim pristupom zbog cijelog ovog izazova koji je iza nje. Više cijeni sve do čega možemo doći online, ali i ono što imamo offline.

Od svih njenih bilješki u dnevniku najviše me se dojmila ona u kojoj prepričava da joj je mlađi sin nešto govorio, a ona mu je odgovorila da pričeka još malo – dok odgovori na SMS poruku. I u tom trenutku je shvatila da bez obzira na to što odgovara na SMS radi iste stvari koje je radila i na internetu. Odložila je mobitel. poslušala sina i kasnije u dnevnik zapisala: ‘Bitna osoba je ona kraj tebe i taj netko u virtualnom svijetu može čekati i treba čekati duže nego netko pokraj tebe‘.

Razgovor uz kavu o offline iskustvu
Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!