fbpx

Razmišljaš o tome da planinarenje ubaciš na listu svojih ciljeva za ovu godinu, ali se bojiš da se sama nećeš uspjeti odvažiti na taj korak? Ako ti nedostaju pouzdane informacije i provjereni savjeti, onda smo se našle baš u pravo vrijeme na pravome mjestu da riješimo sve nedoumice.

Da sam ovaj tekst pitala pred desetak godina hvalila bi ti se top formom, kondicijom na kojoj bi mi zavidjeli i neki profesionalni sportaši, ozbiljnim uspjesima i osvojenim vrhovima višim od 2500 metara. Danas ti pišem kao planinarka koja je zbog dva mala buduća planinara stavila tu aktivnost na neko vrijeme u drugi plan. Puna entuzijazma pripremam se za neke nove pohode i povratak životnom stilu koji uključuje ljubav prema planini i svemu što ona nosi.

Ti početnica, ja povratnica, idealna kombinacija za upoznavanje zanimljivosti iz svijeta planinarenja, učenje i obnovu već stečenih znanja i vještina.

Zašto planinariti?

Danas, nakon 15-tak godina, teško je odgovoriti na to pitanje s obzirom na to da je moj start bio spontan, neplaniran i odvažan kao i sve što sam u to vrijeme radila. U organiziranom i uspješnom privatnom te poslovnom životu, nedostajalo je ono nešto što sam našla u toj aktivnosti. U nedostatku pravih riječi, iskoristit ću nedavni doživljaj da ti dočaram zašto je lijepo biti planinar.

Bila sam ovih dana na predavanju mladog kolege planinara o njegova 2 uspješna uspona na Triglav. U prepunoj gradskoj knjižnici time smo obilježili Međunarodni dan planina. Sjedeći tamo okružena ljudima s osmjesima na licu, nisam mogla ne primijetiti neki poseban osjećaj opuštenosti, podrške, poštovanja i zajedništva. Nisam mogla ne čuti te uzdahe divljenja, taj iskreni pljesak, taj nesebični „bravo“ uz stisak ruke ponosnog kolege. Sve je to planinarenje. Sve je to onaj „zašto“. Prisjetila sam se da zapravo nikad nisam osvajala planine, osvojile su one mene još davno i potpuno spontano i neplanirano. Osvojili su me i ti posebni ljudi s kojima tamo gore u brdima dijeliš i dobro i zlo.

U ovom tekstu ću ti pokušati približiti taj osjećaj, podijeliti s tobom svoja znanja i iskustva i posebno ukazati na stvari koje nisam znala na početku, a voljela bi da mi ih je netko rekao. Upozorit ću te i na pogreške koje sam činila, kako bi ih ti izbjegla. O tome kako formalno postati planinar, koje ti sve pogodnosti donosi planinarska iskaznica i trebamo li planinarenje smatrati sportom, a i svemu drugom što će te zanimati čitati ćeš uskoro na Femisfer, a zasada u nastavku pročitaj najvažnije savjete i informacije.

Jedu li vukovi ljude i koliko visoko skaču poskoci?

Mnogi ljudi nenaviknuti na boravak u prirodi imaju strah od životinja puno veći nego što bi realno trebao biti. Iako planinarenje i veličanstveni pogledi s visina nekada zaista izgledaju nestvarno i bajkovito ni na jednom od svojih izleta nisam naišla na Crvenkapicu i vuka, a niti na raspjevanu Mašu i njezinog prijatelja medu. U šumama i na planinama zaista obitavaju divlje životinje i ne treba zanemariti da se s razlogom zovu „divlje“, ali uz pridržavanje osnovnih pravila ponašanja, mala je vjerojatnost da ćemo se naći u opasnosti od životinja u prirodi. Ako zanemarimo bajke, činjenice kažu da vukovi ne jedu ljude, medvjedi ne napadaju nego se samo brane, zmije su jako plašljive i pobjeći će na najmanju vibraciju koju osjete. I ne bi vjerovala, ali poskoci zapravo uopće ne skaču, a vjeverice ne vrebaju s grane kako bi nas pogodile češerom.

Iskusniji planinari rekli su mi da im nije poznato da je neki planinar umro od „ugriza“ zmije koja je iz čista mira skočila na njega, kao ni da su vuk ili medvjed nekoga presreli na obilježenoj planinarskoj stazi. Zato ne brini, divlja životinja će čuti i osjetiti nas prije nego mi nju i udaljit će se od nas kako bi zaštitila sebe. Vjerovala ili ne, najveća opasnost u planini je čovjek, kako za sebe i za druge, tako i za planinu i njezinu floru i faunu. Zapravo, prava je rijetkost vidjeti bilo kakvu divlju životinju u planini. Sve da se i dogodi, vjeruj mi, neće to biti nikakvo zlo već velika atrakcija, razlog za oduševljenje i „okidanje“ bar 20-tak fotografija u nizu.

Triglav

Kako odabrati planinarsku opremu i što uključuje

Najbolja i najsigurnija metoda prije kupovine planinarske opreme je savjetovanje s iskusnim planinarima i vodičima jer osim što imaju bogato iskustvo, puno su objektivniji od prodavača u trgovinama. Uđeš li u trgovinu ne znajući što točno želiš, uvjerit će te da je sve njihovo najbolje i da ti baš sve treba. Ako se odlučiš upisati u planinarsku školu, puno savjeta ćeš i tamo dobiti.

Na početku nije nužno nabaviti svu planinarsku opremu, nešto možeš čak i posuditi. Opremu ćeš skupljati i upotpunjavati kao i planinarsko iskustvo, postepeno i godinama. S vremenom ćeš shvatiti da ti ono što imaš nije dovoljno dobro, praktično ili ti se jednostavno više ne sviđa, pa ćeš poželjeti zamijeniti drugim. Da ne bi uzalud gomilala opremu i kako bi izbjegla nepotrebne troškove, na početku ne kupuj skupe stvari samo zato što su ti se svidjele.

Izbor opreme uvelike ovisi o tipu planinarskog izleta, vremenskim uvjetima, planiranom trajanju izleta i opremljenosti domova koje ćeš posjetiti, ali i o osobnim potrebama pojedinog planinara.

Ipak, kuda god krenula i kakvi god uvjeti bili, osnovnu planinarsku opremu uvijek moraš imati i ona uljučuje sljedeće:

  • planinarske cipele (gojzerice) – s ovom opremom nikada ne pravi kompromis, neka cipele budu kvalitetne, prilagođene terenu i vremenskim uvjetima i ni slučajno pretijesne
  • ruksak – veličinom prilagođen izletu i dobro namješten na leđima
  • osobna i planinarska iskaznica
  • mobitel – uvijek napunjen prilikom kretanja, ali ne zaboravi ponijeti i punjač
  • baterijska svjetiljka – s dodatnim baterijama ili punjačem
  • odjeća – vrstu i količinu prilagodi vremenskim uvjetima i planiranom trajanju puta, ali nikad ne nosi više nego što ti je potrebno
  • hrana i piće – za put i boravak u planini (ne zaboravi nož, žlicu i otvarač konzerve ako će ti biti potrebni), za krizne situacije energetske pločice i čokoladice, boca s vodom u količini prilagođenoj trajanju izleta i dostupnosti vode u planini
  • zaštitna kapa (ljetna ili zimska), krema za sunčanje i sunčane naočale, po potrebi
  • karta i plan puta, kompas
  • maramice – suhe i vlažne
  • osnovni pribor za prvu pomoć (ako koristiš lijekove, nikako ih ne zaboravi ponijeti)
  • za višednevne planinarske izlete: vreća za spavanje, ručnik, papuče za kretanje po domu, pribor za osobnu higijenu
Velebit

Dakle, za krenuti u planinu ne treba ti kofer, samo zaista potrebna oprema, hrana, piće i odjeća. Uvijek sam imala problem sa slaganjem ruksaka i odvajanjem potrebnog i nepotrebnog. S vremenom naučiš da pretrpan i pretežak ruksak nije baš zgodna stvar na usponu.

Vrlo koristan savjet koji je meni dobro došao na samom početku bavljenja planinarenjem je ne žuriti s nabavom opreme. Na tržištu je zaista ogroman izbor opreme i cijena nije uvijek mjerilo kvalitete. Izlet u nepoznato mogao bi te skupo koštati.

I podsjećam, ono bez čega nemoj ni krenuti put planine je osmjeh, dobra volja, želja za druženjem i ljubav prema prirodi. U dobrom društvu i uz iskusnog vodiča, na prve izlete možeš i bez skupe opreme i planinarskog iskustva, ali osmijeh je dio obvezne opreme.

Kako se sigurno kretati planinom?

Da bi planinarenje zaista bilo zanimljivo, zdravo i ugodno provedeno vrijeme u prirodi, moraš biti svjesna opasnosti koje priroda skriva. Opasnosti se ne treba plašiti, ali treba primijeniti potrebne mjere zaštite i pridržavati se nekih osnovnih pravila:

  • u planinu nikada ne idi sama jer ti u slučaju nezgode neće imati tko pomoći, a osim toga planinarenje je društvena, a ne individualna aktivnost – planinu doživljavaj individualno, ali planinom hodaj s ekipom
  • obavijesti obitelj i prijatelje o izletu na koji ideš, o predviđenom trajanju i planiranom vremenu povratku, upiši se u planinarskom domu, javi se domaru i rangerima i obavijesti ih o smjeru kretanja
  • upiši u mobitel broj najbliže stanice HGSS-a jer lokalnim dečkima i curama u crvenom puno će značiti ako im se javiš na vrijeme kako bi te locirali i dali ti potrebne upute, a 112 uvijek imaj na „brzom biranju“
  • ne kreći u planinu bez osnovne opreme prilagođene vremenskim uvjetima i dužini puta – dobra obuće, dovoljno vode, napunjeni mobitel, baterijska svjetiljke, plana puta i mali komplet prve pomoći moraju uvijek biti uz tebe
  • odaberi izlet primjeren svojoj fizičkoj pripremljenosti i iskustvu – budi realna, ne precjenjuj svoje mogućnosti, postoje i manje zahtjevni izleti ako još nisi sigurna u sebe jer planinarsko iskustvo i vještine se stječu godinama
  • raspitaj se o opremljenosti planinarskih domova i lokacijama planinarskih skloništa koja će ti biti izuzetno važna ako ti putem zatreba mjesto za odmor ili sklanjanje od nevremena
  • unatoč početnom poletu i adrenalinu, , težinom i dužinom puta i ne brini, nećeš se izdvojiti iz grupe ako budeš sporija od drugih jer svaki će se vodič pobrinuti da se poštuje jedno humano planinarsko pravilo – tempo skupine u pravilu se prilagođava najsporijem članu
  • nikada, ali baš nikada ne skreći s označene planinarske staze ako nisi potpuno sigurna kuda ideš jer lako se izgubiti – u planini nema hvatanja prečica, nema skretanja i vrludanja
  • isključi sve ono što ti u planini ne treba – korištenje mobitela svedi na minimum, fotografiraj sa sigurnih mjesta, primaj informacije koje su ti zaista potrebna, objavljivanje na društvenim mrežama ostavi za vrijeme odmora, opusti se i uživaj svim osjetilima u onome što te okružuje.
Velebit

Kako izgleda moja priprema za planinarski izlet i što reći onima koji misle da ženama uopće nije mjesto u planinama?

Kako sam već prethodno pričala o potrebnoj opremi i sigurnom kretanju po planini, ovdje ću ti dati općenite savjete koje i sama primjenjujem. Radi se o aktivnostima koje redovito prakticiram kako bi se osjećala bolje i sigurnije kako za vrijeme izleta, tako i u svakodnevnom životu.

Kreći se što više, hodaj, vozi bicikl, bavi se onim aktivnostima koje su te i do sada veselile, ali ubaci i još koju vezanu za buduće planinarske planove. Uvjerit ćeš se i sama da planinarenje nije ni samo hobi, a niti jedan od trenutno interesantnih sportova. Planinarenje je stil života i način razmišljanja.

Osim fizičke aktivnosti, koju prakticiraj ne samo zbog planinarenja, nego da budeš zdravija i zadovoljnija, ne treba ti posebno vrijeme za pripremu za planinarski izlet. Ja sam izabrala meni dražu metodu, jednostavnije mi je i ugodnije pripremati se kroz svakodnevne aktivnosti. Vrijeme koje bi prije trošila na čitanje kojekakvih informacija koje su mi bile beskorisne, počela sam provoditi čitajući o planinama, o iskustvima drugih, pregledavanju slika zabilježenih na veličanstvenim vrhovima, informiranju o opremi koju planiram nabaviti. Nije problem ni naučiti čitati kartu, čak može biti vrlo zabavno. Svatko može lako naučiti vezati čvor. Okušaj se sama u planiranju – pokušaj napraviti plan puta za neki manje zahtjevan izlet. Prati događanja u svojem i okolnim društvima, uključi se u akcije. Na početku će najvažnije zadatke oko pripreme puta odraditi vodič, ali nemoj dopustiti da samo slušaš upute, nauči i ti.

I jedna od meni zanimljivijih aktivnosti koju možeš prakticirati gotovo svakodnevno – nauči primijeniti naučeno. Kada se nađeš u obližnjoj šumi ili parku pronađi i promotri markacije, pročitaj table na koje naiđeš, zapazi drvo, prouči mahovinu, koristi kompas, osluhni vjetar, promotri oblake. Zabavno je primijetiti koliko toga priroda daje i stvara, a prolazimo pored toga i ni ne osvrnemo se. Ne propuštaj to.

A žene u planinama? Sreća ili nesreća? Ima li nešto što mi žene ne možemo ako bas jako želimo? Da se ne zapletem u filozofije, iznijeti ću par činjenica – prva Europljanka popela se na najviši vrh svijeta još 1978. godine, jedna hrabra žena je 2010. godine nakon 9 godina završila svoj pothvat i postala prva žena koja je ispenjala sve vrhove svijeta više od 8000 m, jedna uporna žena je osvojila titulu prve žene koja se popela na najviše vrhove svih 7 kontinenata, jedna je posebna žena sa samo 32 godine ispenjala 4 vrha viša od 8000 m, a jedna kojoj nikad nije dosta akcije se popela na Mount Everest čak 7 puta.

I da ne zaboravim najsubjektivniji argument – ako sam ja sa svojim metar šezdeset i nešto sitno, pedeset i nešto sitno kila, s paničnim strahom od visine, uspjela nakon samo godinu dana planinarskog iskustva dopustiti da me osvoji Triglav (2864 m) kao najviši vrh Julijskih Alpa i jedva čekam ponoviti isto, ne vidim baš niti jedan razlog zašto to ne bi mogla i ti.

Triglav

Koji izlet izabrati za svoj prvi planinarski pohod?

Velebit. Apsolutno i bez sumnje naš Velebit.

Puno sam planina upoznala tijekom godina aktivnog bavljenja planinarenjem, ali bez imalo razmišljanja uvijek biram Velebit kao planinu koju treba upoznati, kojoj se treba vraćati i koju treba izuzetno štovati. Velebit nudi sve što jedan planinar želi i treba, bilo da je početnik ili iskusan planinar. Jednodnevni ili višednevni izleti. Planinarski domovi i planinarska skloništa. Stijene za one odvažne ljubitelje alpinizma. Nestvarno lijepa priroda, ali i ćudljivi karakter te posebne planine koji upozorava da mu treba pristupiti sa strahopoštovanjem.

Možda sam trebala preskočiti tu informaciju, ali jednom se skoro (isključivo vlastitom krivnjom) nisam vratila s Velebita, ali unatoč tome Velebitu se uvijek iznova vračam jer je čaroban. Ima neka posebnost u tom našem brdu i kad ga upoznaš, ne možeš ga ne voljeti.

Dakle, učlanili smo se, nabavili osnovnu opremu, upoznali ekipu, osnovna pravila znamo i kuda se uputiti, a da nije bas šetnja obližnjim ribnjacima i brdašcima. Idemo naravno na Premužićevu stazu. Upoznati ćeš ju kao mjesto na kojem ćeš u potpunosti doživjeti čari planinarenja, ali bez opasnih uspona i teških strmina. Premužićevu stazu s pravom nazivaju remek djelom graditeljstva jer je rađena u kamenu kako bi nas dovela do najkršovitijih dijelova Velebita. Hodanje ovom stazom pružit će ti gotovo cijelom svojom dužinom impresivan pogled na Velebit, a ako voliš fotografirati, očekuj da bi ti moglo ponestati memorije na mobitelu ili fotoaparatu. Pogled sa Zavižana je neopisiv. Kava u hladu planinarskog doma Veliki Alan je finija nego bilo gdje u gradu. Trava na obližnjim proplancima je zelenija nego igdje drugdje. Neću ti više ništa reći. Ne moraš mi ni vjerovati. Uvjeri se sama.

Velebit

Čemu me naučilo planinarenje i zašto mislim da bi svatko trebao pokušati biti planinar, bar na jedan dan

Vjerujem da si već primijetila da je za mene planinarenje više od sporta i više od hobija, više od besciljnog hodanja prema vrhu nekog brda s kojeg se na kraju opet moraš vratiti u nizinu. Planinarenje smatram načinom i stilom života, načinom razmišljanja i prihvaćanja sebe i svijeta oko sebe.

Nailazila sam na ljude koji su se čudili i neprestano me ispitivali koji je smisao provesti cijeli vikend besciljno hodajući prema nekom brdu, a mogla sam vikend provesti odmarajući i ispijajući kavu kao svi normalni ljudi. Sresti ćeš i ti takve, nemoj im se opravdavati, ako se ikada odvaže pokušati, shvatit će koliko su bili u zabludi.

Planinarenje uključuje niz aktivnosti koje život čine zanimljivijim, zdravijim i sretnijim. Boravak i kretanje u prirodi pružaju nebrojene mogućnosti  i užitke svakome tko ih želi uočiti i doživjeti. Prirodne ljepote, bajkoviti vidici, mirisi šume, zvukovi planine, neopisivi doživljaji su samo dio onoga što vam planinarenje omogućuje. I najbolji dio priče, sve to smijemo ponijeti sa sobom u svoje domove, radna mjesta i općenito u svoj život, zadržati zauvijek i to potpuno besplatno.

Današnji način života nameće nam tempo u kojem nerijetko ne stignemo misliti na sebe i na svoje emocionalno stanje. Upravo je boravak u prirodi nešto što će nas fizički iscrpiti, ali će nas, s druge strane, ispuniti osjećajem zadovoljstva, emocionalne stabilnosti, novim doživljajima.

Velebit

Planinarenje te vraća nagonskim čovjekovim potrebama koje su suvremenim načinom života potisnute i zanemarene, a to su potreba za upoznavanjem prostora oko nas, potreba okružiti se ljudima, potreba stvoriti si okruženje u kojem ćemo moći osjetiti sreću i zadovoljstvo.

Planinarenje je nešto što je mene obogatilo i proširilo mi vidike, utjecalo na fizičko i psihičko zdravlje, osvježilo me novom emocionalnom energijom. Sve su to razlozi zašto mislim da bi svatko trebao iskušati to iskustvo i priuštiti si taj poseban osjećaj, bar na jedan dan. A sami motiv, onaj tvoj „zašto“, prepuštam tebi da ga pronađeš. Ono što mene oduševljava, možda tebe neće. Ono što ja možda ni ne primijetim, tebi će biti nezaboravno iskustvo. Ljubav prema prirodi i planini je ono što nam je svima zajedničko, ali svako od nas će pronaći svoj posebni dio ove priče, svatko će ju proživjeti na svoj jedinstveni

Marijana Banjavčić

Po struci pravnica, ali ne baš tipična, ne gledam samo ravno, ne igram uvijek na sigurno, a ako mi se ukaže prilika otkriti nešto novo, bez razmišljanja ću ju iskoristiti. Zaljubljena u neobično, u prirodu, dobre knjige i zanimljive ljude. Život ne mogu zamisliti bez neprestanog učenja, testiranja i pomicanja granica. Pišem kako bi svoj mali djelić svemira podijelila s nekim poznatim i nepoznatim, ali jedinstvenim i pozitivnim ljudima.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!