fbpx

Ana Merlin, glumica, scenaristica i redateljica prošle je godine pokrenula nezavisno kazalište A teatar. Zanimalo nas je sve o projektu, a ova svestrana umjetnica s nama je podijelila i razmišljanja o trenutnom stanju u kazalištu i kulturi u Hrvatskoj, otkrila što ju inspirira i o čemu govori njezina nova predstava Anafilaksa.

Pokretanje nezavisnog kazališta prošle godine nije Vam prvo iskustvo vođenja kazališta. Ispričajte nam kako je sve krenulo.

Svoje prvo nezavisno kazalište osnovala sam 2001. godine i ono je doživjelo svojih 18 godina aktivnog djelovanja. Uprizorivala sam domaće i svjetske klasike u kojima sam pronalazila poruke koje sam htjela izreći i pokazati publici. Moje je nastojanje bilo usmjereno na naglašavanje vrlina naše ljudske prirode i samim tim na uočavanje i promjenu onoga što je dekadentno u čovjeku.

Redateljski, dramaturški i glumački sam se izražavala kroz Moliera, Shakespearea, Calderona de la Barcu, Cervantesa, Exuperya, Bacha, Ivanu Brlić Mažuranić i mnoge druge divne nadahnjujuće pisce. Tražila sam nit poveznicu koja sljubljuje razna vremena, i u njima običaje, kulturu, jezik i narječja, zakone i svjetonazore. Proučavajući karaktere osoba iz drama puno sam naučila o ljudskoj prilagodljivosti i neprilagodljivosti te o odnosu pisca prema vremenu u kojem živi.

Koja je ideja u pozadini osnivanja novog kazališta A teatra?

Prošle godine sam osnovala svoje novo kazalište u koje unosim saznanje iz iskustva dosadašnjeg rada, a to je svevremenje i univerzalnost karaktera, iako smo životom na zemlji svi svedeni na unikatnost svakog pojedinca. U novo kazalište sam donijela i novu ideju o postavljanju vlastitih drama na scenu. Njihov smisao bi trebao biti ljepota i sreća koja prožima čak i najteže životne trenutke i snaga svakog od nas da nadiđe strah i nemoć, tjeskobu i bol.

Želim publici pričati istinite priče i upoznati ju sa stvarnim osobama. Mislim da nisam feministica, ali uistinu se divim snazi i ulozi žene u svijetu, u društvu, u obitelji, u mikro i makro univerzumu! Fenomen majčinstva od duhovnog i filozofskog do anatomskog i fiziološkog postojanja, za mene je vrhunac božanske kreacije i opet je smješten u ženi.

Kad me pitate što se krije iza mojeg projekta A teatra, evo što se krije, zaljubljenost u ljubav koja stvara život, koja nam daje izvornu snagu za sve što trebamo činiti, misliti i osjećati, a u svemu tome smo samo ljudi uronjeni u matematičku zadanost sudbine. Krije se potraga za rješenjima kad mislimo da rješenja ne postoje, izlječenje kad su svi od nas digli ruke, sloboda kad smo najzarobljeniji, smijeh kad nam neprestano teku suze, zajedništvo kad smo najusamljeniji…

Scenu A teatra zamišljam prostorom istine i interaktivnosti, prostorom izražavanja i prepoznavanja, prostorom razumijevanja i suosjećanja u kojem se naziru umjetnosti i umijeća govora, pokreta, glazbe, boja, oblika, slika i filmova. Želim životni teatar.

Što mislite kakva je budućnost nezavisnih kazališta? Možete li usporediti stanje u Hrvatskoj i na zapadnoeuropskoj sceni?

Mislim da je budućnost nezavisnih kazališta izvjesna samo ako ljudi prepoznaju iskrenost, vrijednost i potrebnost kazališnih predstava nezavisnih teatara. Hoću reći da se posrećiti može samo onome koga publika uistinu prepozna. Publika je jedini pravi suradnik s kazalištem.

Kad bih se osvrnula na Ministarstvo kulture te na odnos državne vlasti prema kazalištu i umjetnosti uopće, niti jedna umjetnost u Hrvatskoj nema nikakve šanse i nikakve budućnosti. Mislim da niti u Europi situacija nije puno bolja.

Da, nažalost, svjedoci smo da su kulturna događanja i rad često stavljeni na margine državnih i gradskih proračuna. Kakva je situacija po pitanju financiranja nezavisnih kazališta u Hrvatskoj?

Financiranje nezavisnih kazališta u Hrvatskoj ne postoji.

U kojoj je mjeri hrvatska publika željna novih predstava u odnosu na, nazovimo ih, klasike koji se izvode u većim kazališnim kućama?

Hrvatska publika je željna inovacija u kazalištu, ali kazališta znaju biti prazna jer konačnoj odluci ipak presudi lijenost. Lakše je ostati kod kuće, upaliti televizor i gledati sapunice.

Koja je po Vašem mišljenju uloga umjetnosti i kazališta u današnjem društvu?

Uloga kazališta i umjetnosti oduvijek je u svakom društvu i u svakom vremenu bila vrlo važna. Kazališna i druge umjetnosti jasan su prikaz vremena u kojem živimo. Kazališnu umjetnost krasi riječ i hrvatski jezik koji je srž identiteta našeg naroda. Svaku zemlju krasi kultura jezika i mnogi su narodi opstali u ratnim uvjetima upravo zahvaljujući izvođenju drama na materinjem jeziku.

Kazalište i umjetnost općenito ima vrlo izraženu duhovnu komponentu pa se čovjek uzdiže na razinu iznad svakodnevne, što je neophodno za zdrav i cjelovit stav prema životu. Nadalje, kazalište i umjetnost općenito spajaju ljude i povezuju ih u prekrasnom, neposrednom druženju, zajedničkom promišljanju i zabavi. Kazalište i umjetnost općenito oplemenjuje ljudsko biće, samo jesmo li toga svjesni?

Predstava Anafilaksa je interaktivna drama inspirirana stvarnim događajem. O čemu govori?

Predstava Anafilaksa interaktivna je i multimedijska drama s komičnim elementima, inspirirana istinitim događajem i stvarnim osobama. Priča priču o mladoj ženi Irmi koja je nadišla povredu i bol nastalu zbog anafilaktičkog šoka i prihvatila sebe onakvom kakva jest. Predstava govori o izlječenju od smrtonosne bolesti zahvaljujući suočavanju s uzrokom takvog stanja i podizanju vlastite snage. Ona je doživjela svoju katarzu.

Iz predstave Anafilaksa

Kako je publika prihvatila ovu emotivnu priču i cijeli koncept predstave s Vama u čak dvanaest uloga?

Publika je na samoj predstavi vrlo aktivno emotivno reagirala. Tijekom cijele predstave mi je bila velika podrška. Nakon premijere sam dobila puno pisama, mailova, sms poruka i poziva u kojima su ljudi izrazili na raznim razinama dirnutost predstavom.

Osoba koju sam u interaktivnom dijelom predstave spontano pozvala na scenu, nakon predstave mi je u foajeu uzbuđeno rekla: „Imam osjećaj da mi je ovo promijenilo život. Trenutno sam u situaciji u kojoj ne znam kako bih reagirala. Ova predstava mi je vratila samopouzdanje! Idem doma riješiti problem!“ Na sceni sam sasvim iskrena, ali moram priznati da ovakav lijepi feedback nisam očekivala. Hvala mojoj dragoj publici!

Kada možemo očekivati sljedeću izvedbu i kakvi su planovi A teatra za dolazeće razdoblje?

Sljedeću izvedbu Anafilakse možemo očekivati u ožujku. Kalendar igranja moći ćete vidjeti na web stranici A teatra na adresi www.ateatar.com. S predstavom planiramo gostovati u kazalištima Lijepe naše i u drugim zemljama.  U pripremi je i moja nova autorska predstava. Vidimo se u kazalištu! Vidimo se u A teataru!

Ana, Femisfera
Ana Labaš
Prikaži sve članke od autora

Izvana poslovna žena koja radi u turizmu, iznutra kreativka koja voli pisati, čitati, putovati. Uz obitelj, najveće zadovoljstvo pronalazim u kreiranju sadržaja za svoj blog. Zaljubljenica sam u inspirativne priče i baš zato me veseli što sam dio Femisfere – super projekta za super žene.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!