fbpx

‘Ahoj!’ – najčešći je to pozdrav koji ćete čuti na praškim ulicama, a ujedno i pozdrav koji upućujem čitateljima svojeg drugog članka. U prvom članku sam vam spomenula kako nikad nisam mislila da će mi preseljenje u drugu državu pobrkati sve račune. Otići u novu državu i napustiti dosadašnji život vrlo je stresno, moj život se promijenio za 180 stupnjeva. Ali ne žalim jer je to novo iskustvo koje mi omogućava da čvrsto stojim na zemlji. Trebalo je hrabrosti, okrenuti kormilo i otvoriti um, no evo me! Tu sam!        

Članak o preseljenju i novom životu u Pragu pročitajte ovdje.

Loša hrana, ali dobro pivo

Život u Pragu se dosta razlikuje od onog u Hrvatskoj. Ljubaznost za njih strana je riječ, engleski jezik nije njihova jača strana, a hrana je vrlo loše kvalitete. U Pragu okus voća i povrća možete zaboraviti. Da ne vidim namirnice koje jedem, okusom ne bih prepoznala je li to jabuka, kruška ili breskva. Isti je problem s mesom, meso kupujemo samo ako je podrijetlom iz Njemačke, Belgije ili Austrije. „Faširance“ koje mame ili bake spremaju u Hrvatskoj davno su zaboravljeni, ovdje imaju okus i miris starih čarapa. Jedino što je stvarno dobro je piva!

Česi vole pivo, najveći su potrošači piva na svijetu i pivo im je vrhunsko. Pivnice su ipak posebna priča, a pivo je uglavnom jeftinije od vode i kave. Jedna zamjerka koju imamo je ta da u pubovima, restoranima i na javnim događanjima, kao što je advent nema glazbe. Svugdje je tišina. Glazbu i live svirke možete naći u Irskim pubovima, u kojima je uvijek zabavno i veselo. Zanimljiva je češka kuhinja, sva osjetila prorade kad za stol dolazi gulaš u kruhu, Svíčková na smetaně (goveđe meso u umaku s njokima) ili vrući knedli kao prilog divljači.

Češko pivo i gulaš u kruhu

Lijepa riječ ovdje ne otvara sva vrata – pogotovo ako si stranac

Ljubaznost, neviđena zgoda u Pragu, osmijeh kao da je pobjegao s ljudskog lica, a topla riječ ili gesta samo je mit o kojem pričaju stranci. Ljubaznost nećeš doživjeti ako si stranac, izbjegavat će te u velikom luku. Što si pristojniji to ti je gore, što se više smiješ to ćeš manje osmijeha dobiti, kako se onda ponašati u svijetu neljubaznost? Gdje „hvala“, „molim“ i „oprosti“ ne otvaraju sva vrata.  

Dogodilo nam se nebrojeno puta da smo doživjeli tu opću neljubaznost, u dućanu, banci, ljekarni, čak i u restoranu. U dućanu je to svakodnevna pojava, koja me više ne iznenađuje, guranje u redovima između hrane, gaženje po cipelama, čak i do bacanja novca koji si izdvojio za cijeli shopping jer novčanica nema komadić ruba. Također kupnja karata za podzemnu je veliki pothvat, ne uđeš u dućan, već se gospođe za pultom deru na tebe:“No! No! Ticket machine!“. Svakako se pripremite i uzmite puno kovanica jer u javnom prijevozu život znače. A tek konobari, oni si uzimaju napojnice sudeći vama po izgledu ili stupnju alkohola u krvi, a usluga je ispod standarda, čak i u vrhunskim restoranima. Kad ste stranac rijetko kad će te doživjeti čin ljubaznosti, a kad vam se dogodi postajete sumnjičavi.

Pitanje jezika ovdje također igra veliku ulogu

Amerikanci najčešće uz riječ Čeh dodaju pridjev ‘grumpy’, što im jako dobro pristaje. Moja balkanska ekipa donijela je neki sveopći zaključak u kojem tvrdimo da stranci u Češkoj nisu dobro došli jer im uzimamo posao, a tu dolazimo i do trećeg problema Češke, a to je jezik. Zbog toga što ne znam češki jezik sam primila dosta odbijenica, ali puno je prilika bilo zbog engleskog jezika koji se u Pragu dosta traži. Mali broj ljudi u Češkoj govori engleski jezik. Nama Balkancima se još lako snaći jer Česi ljetuju na Jadranu pa su naučili puno riječi, a dosta čeških riječi je slično hrvatskim. No, veliki broj američkih tvrtki je otvorilo svoje urede upravo u Pragu. Službeni jezik je engleski, a kako većina Čeha nažalost ne priča engleski nastaje problem jer oni ne mogu dobiti posao u tim tvrtkama. Tu stupamo na scenu mi stranci koji znamo engleski.

Puno prilika za posao i konačno željena pozicija

Ja sam počela tražiti posao još iz Hrvatske, no nalazila sam na dosta prepreka. Obavljala sam razgovore preko Skypa, BlueJeansa i drugih aplikacija, no bezuspješno. Zašto? Zato što trebaju radnike odmah! Prvo pitanje koje su mi postavljali bilo je „Gdje se nalazite?“, a nakon što bi čuli moji odgovor razgovor bi dosta brzo završio. Bilo je par pozitivnih situacija gdje sam se našla u zadnjim selekcijskim krugovima, no moja trenutna lokacija je u njima bila presudna.

Doselila sam u Prag u siječnju te sam ipak počela raditi na željenoj poziciji već u veljači. U Zagrebu nisam nažalost mogla dobiti posao koji sam tražila jer je prilika manje. Početne plaće su između 1000 i 1500€, što je puno više nego što sam dobivala u Zagrebu, ali još uvijek ne dostižu njemačke i austrijske plaće. S time da uz plaću imamo jako puno benefita, uz učenje dodatnog stranog jezika do bodova s kojim možemo plaćati u restoranima, zatim kartica za Fitness, Meal Voucheri i mnogo čega drugoga.

Spoj starog i modernog… I ja 🙂

Svi mi tu se borimo za istu stvar

Ljudi u Češkoj su vrlo aktivni, oni planinare, trče, igraju hokej na travi, vježbaju yogu u gradskom parku iskorištavajući svaku zraku sunca. Prag oslikava brdo parkova u kojima Česi rade piknike, roštilje, čitaju, uče, trče i izvode ljubimce te se druže s djecomu. Sunčaju se po cijele dane. Parkovi su krcati svakog toplog i sunčanog dana, nebitno je li dan radni ili ne. Vikendima je grad krcat turistima, većina Čeha odlazi iz grada na svoje vikendice, planine ili samo uživati u prirodi i ljepoti koja se nalazi par kilometara od Praga. Do istinskog zelenila možete doći vlakom ili busom za par eura, a doživljaj je neprocjenjiv! Uskoro će i toplije vrijeme, pa se nadamo skočiti do Kutne Hore ili Češkog Krumlova.

Ono što me oduševljava u Pragu je ta internacionalnost, od Amerikanaca, Ukrajinaca, Balkanaca, pa do Vijetnamaca i Talijana. Svi smo tu i borimo se za istu stvar, bolji život i bolje plaće. No, kad pritisak posla završi i stres ostaje za sutra, svi se nekako okupimo, učimo jedni o drugima, razvijamo vještine i šale na različitim jezicima, pomažemo si i cijenimo jedni druge, naravno kako bi nam dan završio što bolje.

Nina Krpan
Prikaži sve članke od autora

Pustolovna, kreativna i pozitivna osoba, a kojoj je posao produkcija konferencija. Sastavni dio njenog života su putovanja, zanimljive knjige, hrana i vino. Krenula je u novu pustolovinu zvanu „život u Pragu“. Djelić atomsfere, zanimljivih trenutaka i saznanja odlučila je podijeliti s vama na Femisferi!

1 Comment
  1. Dobar članak. Interesantno napisan. Lijepo opisan život van kuće ili ustaljenih navika života i okruženja i pronalaženja i prihvaćanja nečeg novog. Izazov..

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!