fbpx

U trećem smo tjednu online nastave, a učenici osnovnih i srednjih škola nastavu prate putem interneta, ali i televizijskih kanala HRT 3 i na Sportskoj televiziji. Osim na ta dva programa, od prošlog ponedjeljka učenici srednjih škola (od 1. do 4. razreda) mogu pratiti nastavne sadržaje u obliku videolekcija i online i putem RTL2 programa od 8 do 12 sati. Od ove subote na istom programu mogu se pratiti i online lekcije i pripreme za polaganje ispita državne mature.

Cjeloviti raspored nastave na daljinu se nalazi ovdje

‘Školom za život’ i načinom izvedbom online nastave hvale se iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, profesori i učitelji se snalaze, strpljivi su i uglavnom puni podrške. A kako su se snašla djeca, ali i njihovi roditelji odlučila sam pitati četiri mame koje su se potrudile odgovoriti na par mojih pitanja. Sve četiri su u ovoj situaciji uglavnom kuće ,što zbog aktualnih mjera što zbog drugih razloga, pa su dobro upoznate s time kako funkcionira škola na daljinu.

Vesna je majka dva dječaka, jedan ima sedam godina i ide u prvi razred, a drugi ima 13 godina i ide u šesti razred osnovne škole.

Kaže kako je odmah prvi dan škole došlo do kibernetičkog napada zbog čega je bio otežan rad sustava, odnosno CARNET-a i Microsoft Office 365 servisa Yammer. Što se tiče samog praćenja nastave, smatra da je prednost što se nastava može pratiti u realnom vremenu – u jutarnjim i popodnevnim satima, ali isto tako pregledati naknadno putem aplikacije HRTi te kabelske televizije koju oni imaju. Na sreću nisu imali problema s opremom jer uz spomenutu kabelsku televiziju, imaju i računalo. Samo su prije početka online nastave morali aktivirati Microsoft Office 365. Ona i suprug su trenutno kod kuće.

Prvi tjedan su sinove budili za školu kao i inače, u sedam sati, no kako program počinje kasnije i ne moraju putovati do škole, prošli tjedan su ih budili malo kasnije. Njen mlađi sin; prvašić vrlo koncentrirano prati nastavu i na papirić zapisuje sve što je na ploči, odnosno ekranu. Stariji sin, koji pohađa 6. razred dijelom prati program na televiziji, a dijelom na računalu. Učiteljica svaki dan mailom šalje zadatke njenom mlađem sinu, a učiteljica iz produženog boravka obično da neki kreativan zadatak, prijedlog ili ohrabrujuću poruku. Stariji sin zadatke i prezentacije dobiva preko Yammera (Microsoftovog servisa. Yammer ima i mobilnu aplikaciju, za koju Vesna i njen stariji sin kažu da je pregledna i jednostavna. Odlična stvar je što se putem nje mogu slati riješeni zadaci, ali i skinuti materijali koji prate nastavu. Profesori iz svakog predmeta šestog razreda daju rok za riješiti zadatak, a učiteljica roditeljima prvašića svaki dan šalje na mail upute i savjete kako pomoći djetetu oko gradiva.

Upravo komunikaciju učitelja i profesora prema djeci, ali i roditeljima Vesna navodi kao pozitivnu stranu cijele priče. Dan nakon potresa u Zagrebu, učitelji i profesori nisu slali zadaće nego letke za roditelje, a u kojima su bile navedene važne informacije, brojevi telefona, od psihološke pomoći pa do drugih službi. Isto tako, Vesna navodi kako se i razrednica uključila u komunikaciju s upitima roditeljima jesu li djeca preopterećena, kako im ide organizacija vremena i slično. Prednost je što djeca mogu također komunicirati preko Yammera kao i na drugim društvenim mrežama, iako to ne može zamijeniti komunikaciju u stvarnom svijetu. Iako njenom prvašiću nije problem što uči kod kuće, vjeruje da im obojici nedostaju vršnjaci. I tu se dotiče jednog problema, a to je činjenica da njihovi vršnjaci iako možda žive u istom kvartu, ali idu u drugu školu, imaju udžbenike različitih izdavača te samim time ne uče potpuno iste stvari.

‘Kroz ovu online edukaciju djeca će dodatno unaprijediti informatičko znanje jer su prisiljeni što bolje se upoznati s online sustavom u kojem rade. Kako ne bi bili previše online, a opet imali slobodu uvela sam im screen time i bed time na mobitelu. Objasnili smo im da nisu na praznicima nego u školi’. Kaže Vesna te dodaje da što se tiče trajanja ovog oblike nastave, vjerojatno će trajati do kraja školske godine, samo je pitanje na koji način će se djeci vrednovati znanje.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja je pak u subotu u e-savjetovanje proslijedilo nacrt Pravilnika o dopuni Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnim i srednjim školama. Dopunama se predlaže da u slučaju elementarne nepogode, ratnog stanja ili druge neposredne ugroze, ministar nadležan za obrazovanje može, mađu ostalim, drukčije od načina propisanog pravilnikom odrediti metode, postupke i elemente vrednovanja.

Vesna – privatni album

Emilija je majka dvije djevojčice, jedna je vrtićkog uzrasta, a druga ima 12 godina te ide u 6. razred osnovne škole.

Također je trenutno kod kuće, kao i njen suprug pa oboje pomažu kad zatreba. S opremom nisu imali problema jer su nedavno kupili novo računalo, a kaže kako je u prvom tjednu bilo najteže pohvatati raspored programa za svaki pojedini predmet.

Njena kćer može pratiti gradivo samostalno te komunicirati s profesorima i postavljati pitanja, međutim Emilija kaže kako ponekad treba pričekati na odgovor ili ponekad profesor ne odgovori. Cijela situacija je pomalo stresna, ali važno je prilagoditi se, smatra ona te dodaje kako je najveći problem ako je samo jedno računalo, a više je članova obitelji koji ga trebaju koristiti za posao, školu i ostalo. Svjesna je kako hrvatski obrazovni sustav nije mogao biti u potpunosti spreman jer ovu situaciju nitko nije mogao predvidjeti, ali propusti se popravljaju, bit će u redu s vremenom kad se svi uhodaju.

Emilija misli da će nastava biti online sve do kraja školske godine i da će to sve itekako utjecati na djecu jer će ostati uskraćena za kvalitetnije obrazovanje jer je učenje trenutno svedeno na minimum. ‘Ovo je sve više da se dijete zadrži u školskom sustavu, ništa ne može zamijeniti interaktivno predavanje uživo. Djeca su cijeli dan doslovno za računalom, od jutra do kasnije poslijepodne. Tijekom cijelog dana im stižu novi zadaci i nikad ne znaju kada će biti gotovi s nastavom. Učitelji međusobno nisu usklađeni. Prvi zadaci iz nekih predmeta stižu oko 8 ili devet sati ujutro, a neki stižu u 16 sati! Naravno da će dijete ostati raditi još na računalu do 5 ili 6 sati popodne. Često će im ostati posla i za vikend. To svakako uzorkuje stres i opterećenje za tako malu djecu. Imaju pristup radu kao studenti’, kaže Emilija.

Također navodi da zadaci koje im pojedini profesori šalju nisu uopće namijenjeni za rješavanje online i nisu prilagođeni trenutnoj situaciji. Kao primjer navodi zadatak Podcrtaj nešto na zemljopisnoj karti. ‘Kako, s čime?’, pita se ona. ‘Profesorica iz hrvatskog jezika traži da napišu lektiru na trgovačkom papiru kojeg se trenutno ne može kupiti jer knjižare ne rade. Ima takvih primjera više. Sve to jako zbunjuje dijete i produljuje mu vrijeme provedeno na računalu. Međutim, riječ je samo o nekim predmetima, većina profesora sve rade primjereno i korektno, misleći pritom na dobrobit djeteta’, objašnjava Emilija te zaključuje da će zbog navedenog ova nova rutina i psihički utjecati na djecu, međutim bitna je podrška roditelja i komunikacija s djetetom da shvati da je privremeno takva situacija.

Ljiljana je majka blizanaca koji imaju 17 i pol godina te pohađaju treći razred srednje škole. Sin ide u Školu za primijenjenu umjetnost, a kćer u XIII gimnaziju u Zagrebu.

Kaže kako su bili opremljeni za nastavu jer imaju računala, a uz djecu su i roditelji trenutno kod kuće. No, kako je riječ o srednjoškolcima, Ljiljana kaže kako je zapravo nemoguće pomoći im zbog obima i zahtjevnosti gradiva. Ipak smatra da se dobro snalaze, pošto su djeca odrasla i samostalna.

Prvi tjedan je bio samo malo u početku čudan jer je trebalo i profesorima i djeci da se prilagode na koji način će sve funkcionirati, kaže Ljiljana i spominje kako nemaju klasična predavanja nego dobiju zadatke koje rješavaju i povratno šalju profesorima. I kćer i sin mogu pratiti gradivo, ali im izuzetno nedostaje taj kontakt s profesorima zbog raznih pitanja, nejasnoća i ostalog oko novog gradiva, pogotovo iz matematike, kemije, fizike.

Ljiljana ne zna je li sustav kao takav bio spreman na ovu situaciju, ali misli da su se u trenutku dobro organizirali i napravili najbolje moguće iz trenutne situacije. Nada se kako ovo neće ovako potrajati do kraja školske godine, a kako će utjecati na djecu, misli da je za sada još prerano za reći. Smatra da će biti najveći problem ako se zbog ove cijele situacije neće za godinu ili dvije i fakultetski sustav prilagoditi  novonastaloj situaciji jer misli da su djeca zaista najmanje kriva. Kaže kako ni ne želi spominjati prošlojesenski štrajk.

‘Mislim da je ova trenutna rutina zapravo za kćer manje stresna, ali primjećujem da sinu puno više nedostaje škola samo zbog toga što je on strukovna škola u kojoj jako puno rade i vježbaju i njemu to nedostaje. Ali vrlo su strpljivi i nadam se da neće biti nekih drugih problema’, zaključuje Ljiljana.

Sanja je majka devetogodišnje djevojčice koja pohađa drugi razred te sina od 13 godina koji je u 7. razredu osnovne škole.

Ni njena djeca nisu imali problema s opremom za online nastavu jer kako kaže škola je sve osigurala. Ona i suprug su kod kuće te oboje pomažu manjoj, a stariji sve rješava sam. Imaju veliki stan i svatko svoj prostor pa Sanja navodi kako su u ovoj situaciji vidjeli da se ulaganje u kvadrate pokazalo spasonosnim – ‘Ne smetamo si po stanu, svatko ima svoj mir kada ga treba’.

Kaže kako je samo u prvom tjednu nastave bilo manjih poteškoća oko online nastave, ali brzo se to riješilo. Njenoj djeci jako nedostaju profesori, ne vole ovakav način učenja. Mogu pratiti gradivo za sada, a i profesori su im svi na raspolaganju za pomoć ako nešto zapne. Sanja smatra kako obrazovni sustav nije bio spreman na ovakvu situaciju, ali i da se ipak brzo sve dobro organiziralo, koliko je moglo naravno. Misli da glavni problemi nastaju kod profesora, koliko zahtijevaju i koliko se  prilagođavaju. Sanja kaže kako ih ima puno koji misle da opstanak vrste ovisi o njihovom predmetu pa jako puno zahtijevaju od djece. Navodi kako su nastavnici njene djece razumni, prilagodljivi pa djeci nije teško.

Iako misli da će biti ovako do kraja školske godine, optimistična je i kaže kako će zajedno izvući najbolje iz ovoga. ‘Nije kraj svijeta, hvala bogu pa barem ovako možemo nekako učiti, kako bi bilo da nema interneta primjerice? Tako da mislim da trebamo biti zahvalni i na ovom’, zaključuje.

Na pitanje hoće li ova nova rutina psihički utjecati na dijete, Sanja odgovara: ‘Hiperaktivnoj djeci sigurno, međutim moji su mirni i nisu previše socijalni, njima ovo paše. Nedostaje im pravo predavanje i profesori, ali odmah su se prilagodili na novu rutinu. Moja mlađa ne voli učiti i ja imam problem da joj pomognem da zadrži fokus i razmišlja, pa je to frustrirajuće, lakše je slušala učiteljicu. Ali djeca su vesela i sretna i ne vidim da im je ovo uopće teško palo’.

I na temelju iskustva ove četiri divne majke možemo zaključiti kako i u online nastavi nije najvažnije da se ispuni forma, nego dobra komunikacija između djece nastavnika i profesora. Također, situaciju treba prihvatiti takvom kakva je i pokušati najbolje izvući iz iste te pritom imati na umu da djeca budu zadovoljna i sretna. Nažalost, neke obitelji i domovi za djecu nisu najsigurnije utočište te ne pružaju svi roditelji podršku kao ove moje sugovornice. Zbog te djece se također trebamo nadati da će se učenici što prije vratiti u školske klupe.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

1 Comment

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!