fbpx

Nalazimo se u vrlo specifičnoj situaciji. U trenutku kad smo primorani sami sebi reći stop i ostati u svoja četiri zida kako bismo zaštitili sebe i svoje bližnje. Pritom se to, naravno, reflektira kako na naš privatni život tako i na poslovno okruženje. Nema više sastanaka, nema više poslovnih kava. Nema više utabanih staza. Planovi se odgađaju, a projekti otkazuju.

Posljedice pandemije koronavirusa i potresa koji nas je sve zatekao osjećat će se još jako dugo. Od toga ne možemo pobjeći. Realno, i nemamo kamo s obzirom na manjak slobode s kojim se nosimo iz dana u dan.

Ono što možemo naučiti iz cijele ove situacije jest da sigurnost ne postoji. Sigurnost na koju smo svi mi u nekom trenutku računali pokušavajući si osigurati stabilno poslovanje i prihode iz mjeseca u mjesec. Taj lažni osjećaj sigurnosti doveo nas je do toga da smo navikli funkcionirati u određenom okviru u kojem nema pretjerano puno izazova i iznenađenja. U okviru gdje smo mogli predvidjeti što nas čeka sutra. Jednostavno, ušli smo u rutinu.

Izlazak iz zone komfora i korak dalje

Da, činjenica jest da je gospodarska situacija, da ne kažemo odmah i recesija, ono što nas očekuje već sutra, no što ako malo promijenimo perspektivu i počnemo možda gledati to kao priliku?

Ok, financije sigurno neće biti bajne u ovom periodu, no ovo je definitivno prilika za realizaciju svih onih stvari koje odgađamo kontinuirano jer: „Nemam vremena za to. Imam previše operative i po cijele dane sam na sastancima.“ Nije jednostavno staviti paniku po strani zbog svega što se događa, no kroz nju je lakše proći u slučaju dobrog plana. Dobro je vrijeme za sagledavanje kompletne situacije, reviziju poslovnog plana, kreiranje strategije za daljnji nastup na domaćem, a i na stranom tržištu.

Sad smo primorani izaći iz te rutine, iz naše male komfor-zone, koliko god to paradoksalno zvučalo s obzirom na to da se svi nalazimo unutar svoja četiri zida. Sad je vrijeme za obavljanje svih onih stvari koje smo odgađali toliko dugo i postavljanje pitanja jesmo li zadovoljne svojim poslovanjem i ako nismo, što možemo napraviti da ubuduće budemo zadovoljne.

Što sam dobro napravila do sad, a što ne? Što želim i jesam li sretna s tim što radim? Zašto to radim?

– Možda je vrijeme za kompletan zaokret i mijenjanje karijere. Možda je vrijeme za novu strategiju poslovanja, neki novi smjer.

Nije to ništa loše, to je samo korak dalje.

Otvaranje ladice s idejama

Sad je vrijeme za planiranje novog eksperimenta koji će se odvijati kroz sve naredne godine. Za nove projekte, za nove prilike, za izlazak izvan okvira poslovanja u kojem smo se do sad kretali i poslovali.

Sigurno postoji neka misao koja nam se cijelo vrijeme vrzmala po glavi… neka mala ideja koju smo zakopali u neku ladicu jer imamo kredite, jer imamo stanove i režije.

Nešto što smo uvijek željeli napraviti, a nismo imali dovoljno hrabrosti ili smo sumnjali u sebe. Jesmo li ikad stavili to na papir i vidjeli koliko je to doista dobra ideja? E pa, sad je dobra prilika za to.

Pola posla jest postavljanje pravih pitanja. Štoviše, s cijelom gospodarskom krizom i generalnom panikom koja prevladava, pojavljuje se sve više i više upitnika, a da bi isplivali iz ove situacije i povukli ispravan potez, moramo na njih odgovoriti.

Koji je moj ulog u svakodnevnom poslovanju i radim li svoj posao zato što ga volim ili zato što mi je poznat?

Većina nas godine provodi u istoj struci. Možda mijenjamo oblike poslovanja, možda više nismo zaposlenici, već poslodavci, no radimo li to što radimo jer volimo taj posao ili jer ga znamo i dobri smo u njemu? Tu i tamo iznikne priča o osobi koja je napravila zaokret u životu i preusmjerila se na nešto sasvim drugo. Možda to nije put za vas, no možda je dobro vrijeme za preispitivanje vlastite karijere. Možda ne pomak za 180⁰, već samo za 30⁰. Možda je stvar u preusmjeravanju na tržišne niše koje do sad nisu bile obuhvaćene u industriji ili samo jedan segment poslovanja koji do sad niste imali toliko priliku raditi, a volite ga, a možda se želite povući u potpunosti iz struke i raditi nešto sasvim drugo.

Koja je isplativost mog poslovanja i koliko resursa moje poslovanje iziskuje na mjesečnoj bazi?

Ured ili studio, režije, održavanje, putni troškovi, troškovi reprezentacije… čak i da nemate to, možemo pričati o drugim resursima koji su isto tako bitni, poput već spomenutog vremena i generalno njegovu utrošku, što utječe i na efikasnost poslovanja. Financije su, naravno, nužne za život, no ako posao u kojem nismo nužno sretni ili nismo sigurni jesmo li sretni iscrpljuje i vremenski, onda se postavlja pitanje radimo li posao da živimo ili živimo da radimo posao. Teško je postići ravnotežu i biti uspješan, to je činjenica, no isto je tako nužno evaluirati sve aspekte poslovanja da bi se ono moglo optimizirati kroz vrijeme. Sad kad smo suočeni s neizvjesnošću, nesigurnošću i generalno situacijom u kojoj već svi osjetimo posljedice pada prometa, vrijeme je da se suočimo sa svim varijablama koje djeluju na naše poslovanje, a posljedično i sve druge aspekte naših života s kojim se ono isprepliće.

Želim li uopće raditi na ovom tržištu?

Kako je već spomenuto ranije, volimo se držati poznatih okvira. Ti okviri variraju od definiranja radnog vremena od 7 do 15 h ili od 8 do 16 h, kvarta u kojem se nalazi ured do, naravno, zemljopisnih granica koje nam olakšavaju utoliko što poznajemo zakonsku regulativu. Danas, što naše djelovanje zadnjih mjesec dana zorno i dokazuje, nije nužno mijenjati sredinu da bismo mogli obavljati posao na drugoj lokaciji. Zašto biste se onda vezali za poslovanje u određenoj zemlji ako obavljate djelatnost u kojoj je moguće raditi na distanci? Slanje mailova, ispipavanje tržišta, slanje ponuda za suradnju ništa ne košta, a može vam donijeti dobar uvid u poslovanje izvan granica i eventualne inpute o tome kako na njemu planirati nastup i u konačnici nastupiti u budućnosti.

Jesam li ja za to i zašto pobogu razmišljati o tome u ovoj situaciji kad postoji mogućnost da će mi nebo pasti na glavu?

Opet, slažemo se svi da su ovo teške okolnosti, no, iskreno, ne postoji garancija da se to neće dogoditi ponovno. Svaki dan nosimo se s izazovima različite prirode, od egzistencijalnih briga do onih koji su apsolutno druge i privatnije prirode. Zašto ne razmišljati o tome što možemo promijeniti kako bi nam bilo bolje i kako bismo se mi upravo u tome što radimo ili želimo raditi osjećali bolje. Najlakše je pokriti se preko glave i reći: „Čemu, ionako neću uspjeti jer…“ Najveća greška koju bilo tko od nas može napraviti sad jest zaključiti da nije dovoljno dobar, da ne postoji šansa da se stvari okrenu na bolje i da nećemo ništa postići osobnim trudom. I to zaključiti prije no što smo pokušali išta poduzeti.

Vrijeme je da naučimo biti hrabri i suočimo se sami sa sobom. Vrijeme je da izvučemo ono najbolje što možemo iz sebe. Postavimo dobar plan i krenemo dalje.

U konačnici, vrijeme je resurs koji nam je sad uistinu na raspolaganju, zašto ga ne iskoristiti?

Jelena Babić
Prikaži sve članke od autora

Nezavisni je stručnjak koji zazire od titula jer su restriktivne u pogledu opisa radnog mjesta. Ako bi si i dodijelila neku titulu ona bi bila voditeljica projekata, strateg, ponekad tekstopisac i na dnevnoj bazi bog koji otvara konzerve mačkama, s fokusom na strateško ulaganje u brending i kreativnu komunikaciju. Kroz 10 godina iskustva u komunikacijskoj industriji na regionalnim i internacionalnim klijentima razvila je jedinstven kreativni, konceptualni i organizacijski pristup koji danas prakticira u radu kroz razne kolaboracije te na nezavisnim projektima kroz platformu Bad Drummer.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!