fbpx

Novi i stari parovi, oni koji su drugoj strani taman, nakon mjeseci provedenih u pripremi, htjeli priznati svoje osjećaje, oni koji su se zaljubili preko aplikacije i dogovarali spoj i oni kojima je novogodišnja odluka bila napokon pronaći nekoga s kime će provoditi prve proljetne dane na otvorenom, svi su oni, svatko na svoj način, ostali pogođenim stanjem u kojem smo se kolektivno zatekli. Ljubav u doba korone, uz samu koronu, ako već nije, za neke bi mogla postati najteža stvar kroz koju prolaze, a neki su pak, čini se, upravo zbog iste u samoizolaciju zakoračili među prvima.

„Nama je ovo baš super jer konačno zajedno možemo provoditi one sate koje nam inače kapitalistički sustav oduzima i ne moramo čekati 16 ili 17 sati svaki dan da se napokon vidimo. Svađamo se i volimo jednako kao i uvijek. U svakom bi slučaju voljeli da možemo ovako uvijek, samo bez karanteni, koroni, potresa i slično. Tražimo li previše?“, kroz smijeh mi je nedavno opisala svoje trenutno ljubavno stanje prijateljica Terezija pa me navela da isto pitanje postavim i nekolicini drugih, dragih mi ženskih likova.

I upravo kroz priču s onima s kojima inače ispijam kave i raspravljam o ljubavnim brigama, otkrila sam kako postoje dvije grupe parova. Oni koji izoliranje u dvoje podnose sasvim dobro te ih je ono, na neki čudan način, čak i razveselilo i oni čiji je odnos poprimio novi, do sada neotkriveni oblik, u svim svojim pozitivnim i negativnim oblicima, pa zatim još mrvicu ojačao.

„Dok sam se ja u potpunosti izgubila nakon potresa i, moram priznati, u tom trenu mi je sve postalo dosta crno i nisam baš vidjela neko svjetlo na kraju tunela, on ipak gleda na stvari pozitivno i pokušava u svakoj situaciji držati glavu iznad vode. Bar koliko je to moguće. No, svakako da te traumice, nedoumice, pitanja i brige koje nas more svakog za sebe, dođu na naplatu, pa smo i mi imali dan – dva dana durenja svaki u svom kutu, tu i tamo zarežimo jedno na drugo jer nemamo gdje drugdje, ali i dalje, svaki dan mu govorim koliko sam sretna što ovu neobičnu i dosta kompliciranu i tešku situaciju dijelimo skupa“, priznala mi je prijateljica Kasandra.

Ljubav unutar četiri zida pokazuje koliko su temelji čvrsti

Najbolje se snalaze, primjećujem, parovi koji isti životni prostor dijele već godinama, ali i oni koji su se u tu avanturu upustili tek nešto prije nastupanja karantene. Ovi prvi imaju svoju rutinu, podjelu poslova, znaju kada im je potrebna doza mira i čitaju jedini drugima iz pogleda i pokreta, a oni drugi još su uvijek u fazi sretno zaljubljenih, kuhaju, plešu, pjevaju, razotkrivaju se polako, ali sigurno i uživaju u tom početnom, blaženom stanju.

„Nema 37 alarma ujutro, nema ispisanih rokovnika mjesecima unaprijed. Život je preko noći postao nekako laganiji. Svu onu užurbanost sustigao je mir. I moram priznati da nam odgovara. Prihvaćamo ovo kao svojevrsnu pripremu za ono što dolazi nakon, a bit će sve samo ne smireno i opušteno. Živimo u zgradi, imamo puno starijih susjeda koje opskrbljujemo najnužnijim, zovemo prijatelje, slavimo rođendane i družimo se s obitelji na video pozivima. Kuhamo svaki dan, onda tu istu hranu fotkamo, gledamo filmove, realiziramo moje ideje za Instagram fotke. Kad je sunčano na vrtu smo, više razgovaramo, više se družimo, spavamo duže, a nekad čak i vježbamo. Nekako se ne svađamo, valjda je sve oko nas toliko suludo da jednostavno ne želimo kvariti mir koji smo stvorili unutar naših zidova. Nedostaju nam prijatelji, zagrljaji, pune ulice, tramvaji, druženja, restorani, kave na suncu, naravno da nam nedostaje život koji smo gradili i stvarali prije ovoga, ali evo kako sam priučeni optimist, a Vedran pak rođeni, nekako vjerujemo da sve ovo skupa neće potrajati predugo i trudimo se što više napuniti baterije za neke nove i zasigurno drugačije izazove koje će život staviti pred sve nas. Do tad – pomalo“, mi je prijateljica Mihaela, inače poznata domaća influencerica koja stoji iza Instagram profila mih.a.e.la i koja sa suprugom Vedranom ove godine slavi velikih devet godina braka.

„Prije cijele situacije, neko smo vrijeme planirali zajednički život, ovo je sve to malo usporilo, ali što se tiče veze, sada se zapravo viđamo još više. On dolazi k meni i ostaje ovdje po nekoliko dana, provodimo više vremena zajedno i pripremamo se za neka bolja zajednička vremena. Malo nas je uhvatila panika oko ovih ograničenja kretanja, ali dogovorili smo se da će sve biti u redu, ponekad smo malo buntovnici po tom pitanju i mogu reći da nam je ljubav još malo jača“, objasnila mi je svoju trenutnu ljubavnu situaciju Mirjam.

Ljubav u doba korone je čudna stvar – kao i uvijek, zar ne?

Dio prijateljica otkrio mi je kako se, s druge strane, ipak pomalo nervira oko činjenice što su u četiri zida svoje četiri prostorije zatvorene s osobom koja ih nakon mjeseci ili čak godina veze, ne razumije dovoljno, a jedna hrabra priznala mi je kako joj je pomalo žao što na vrijeme nije uspjela iskazati osjećaje osobi koju smatra pravom za sebe. No dodala je i kako misli da ipak nije sve tako crno.

„Ljubav u doba korone je čudna stvar. Upoznala sam super dečka s kojim se dopisujem već dobra dva mjeseca, no on je tek nedavno prekinuo vezu pa nam zapravo i ovo dobro dođe kako bi on u svojoj glavi posložio kockice. Prvo sam bila malo tužna jer smo se trebali vidjeti baš kad su proglasili zabranu napuštanja mjesta prebivališta, ali sad sam se pomirila sa sudbinom. Tipkamo preko društvenih mreža i upoznajemo se tako, a što će se desiti nakon svega ovog ionako je zapisano negdje u zvijezdama“, saznala sam od prijateljice koja je ovog puta ipak htjela ostati anonimna.

Iako sam u pisanje teksta krenula s idejom da je ljubav u doba korone pravi izazov, na kraju svih tipkanja i obavljenih telefonskih razgovora s prijateljicama, ipak sam zaključila kako ovaj fenomen sa sobom donosi tisuću i jednu drugačiju, svaku na svoj način posebnu priču. Težak je zadatak shvatiti ih sve, osim one koju i sami proživljavamo, ali to nije ni potrebno. Najljepše su kad žive svaka za sebe, skrivene od pogleda i ispunjene onime što nas veseli, pa čak i kada se baš sve odvija unutar, ponekad premala, a ponekad i više nego dovoljna četiri zida.

Na kraju, priča moje prijateljice Matee, iako možda najtužnija od svih, posebno me nasmijala te vam nju ostavljam kao šlag na kraju ovog teksta koji je, nadam se, u vaš dan donio barem mrvicu pozitive u teška vremena koja su nas snašla. Matea i Igore, ali i svi ostali prijatelji i ljubavnici, izdržite! Nakon ovog, sigurna sam, dolazi nešto ljepše.

„Iako je plan bio zajedno se zatvoriti u stan i proživjeti punim plućima tu našu distopijsku romansu, igrom slučaja smo ostali razdvojeni svaki u svom mjestu. Zadnje upozorenje da nam nije suđeno dao nam je potres, a onda i službena zabrana međugradskog putovanja jer propusnicu možeš dobiti zbog posla ili hitnog slučaja u koji se ne ubrajaju ljubavni jadi i usamljenost. Baš sam mu jutros rekla da ovo nema dugoročnog smisla zato što ćemo poludjeti i da bi za dva, tri tjedna mogao doći ovdje i da ću mu ja u Paintu složiti propusnicu i to univerzalan multipass kakav ima Leeloo u ‘Petom elementu’ na što mi je moj dragi momak odgovorio da se ne sjeća da je ikada pogledao taj film, a to je bome popriličan deal breaker. Šalu na stranu, jedini način da se čovjek previše ne deprimira oko cijele ove situacije je da ne razmišlja predaleko u budućnost jer tko zna što nam ona donosi. Idemo dan po dan, tjedan po tjedan, tješimo se razmišljanjem da ćemo izgubljeno vrijeme nadoknaditi i bit će nam još i bolje nego prije. Posvađati se nećemo, prevariti se ne možemo ni da hoćemo, čujemo se svaki dan, svaki drugi preko video calla (otkrili smo hrpu neviđenih aplikacija za koje nismo ni znali da postoje jer smo dosta neuki u tom području), jako si falimo, ali preživjet ćemo. Preporučujemo si filmove, knjige, dokumentarce, glazbene setove, tečajeve, izmjenjujemo ‘drž’ se’ savjete kad je nekome lošiji dan, vodimo blesave, ali nama bitne filozofske rasprave, sve to je isto kao i prije i kao kod drugih parova. Mislim da je ovo dobar test koliko smo si zapravo zanimljivi u ove dane kad se čini da nam se ništa zanimljivo ne događa u životu osim što je naravno svijet otišao k vragu, ali na to smo već navikli.“

Lidija, femisfera
Lidija Lončarić
Prikaži sve članke od autora

Diplomirana novinarka, vlasnica najslađeg i najzločestijeg psa u zemlji i velika zaljubljenica u sve jestivo i pitko. Gastro novinarstvom službeno sam se počela baviti prije četiri godine i od prvog je dana preraslo u veliku ljubav pa tako sada svaki slobodni trenutak i višak novaca trošim na restorane i kuhanje. Nakon rada na jednom domaćem lifestyle portalu počela sam širiti horizonte pa znam napisati i ponešto zanimljivog na drugim područjima, posebno kad znam da bi moglo pomoći i ostatku izgubljenih poput mene na ovom svijetu.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!