fbpx

Kad sve ovo završi i osvrnemo se na ovu godinu te dane provedene u izolaciji, čega ćete se najviše sjećati? Hoćete li pomisliti na obitelj i prijatelje zbog kojih ste se brinuli? Hoćete li misliti na to kako ste bili usamljeni u izolaciji? Ili ćete se sjetiti kako su se različite zajednice; susjeda, poduzetnika i prijatelja okupljale i pokretali stvari, pazili jedni na druge.

Za mene će to biti spoj svega navedenog. Neću se sjećati redova u dućanima, ljudi koji su kupovali WC papir i kvasac u velikim količinama. Ali ono što će mi posebno ostati u sjećanju je kruh. Poznajem ljude koji nikada u životu nisu zamijesili tijesto i ispekli kruh, a sada mi govore: ‘Puno toga će se promijeniti, a evo mi u obitelji ćemo vrlo vjerojatno i dalje nastaviti peći kruh kad sve ovo prođe’. Kaže mi prijatelj koji je nedavno postao otac.

Pečenje kruha za vrijeme mjera zaštite od COVID 19 nije nešto o čemu mogu govoriti iz vlastitog iskustva jer pekarske proizvode, pa tako i kruh jedem jako rijetko. Jedna od navika koje sam stekla prije par godina shvativši da se kruh nepotrebno nalazi na svakodnevnom meniju nas ljudi. No, razumijem zašto je pečenje istog postalo toliko popularno tijekom vremena kada smo svi uglavnom kod kuće.

Kruh se ne pirprema samo zbog potrebe za hranom

U posljednja tri tjedna na Google su s najviše tražili recepti za kruh, a na društvenim mrežama ima zasigurno milijuna postova o brašnu i kruh. Zašto je tome tako ako trgovine i dalje rade, kruha i peciva i dalje ima na policama, a izbor brašna je puno manji? Mnogi bi rekli da je riječ o dosadi i da svi peku kruh kako bi se zabavili, družili i možda isprobali napraviti nešto što do sada nisu.

No, osim što je hrana jedna od osnovni ljudskih potreba, a kruh često najosnovnija namirnica mnogih kućanstava, u kriznim vremenima ljudi žude za stvaranjem, a malo je stvari tako jednostavno, a opet zadovoljavajuće napraviti kao što je svježe pečeni kruh. Još od kamenog doba, priprema kruha je jedan od najranijih ‘pokusa’ u ljudskoj povijesti. Prvi kruh bio je slučajno otkriće nakon što je jedan od naših neolitičkih predaka samljeo divlje sjemenke i žitarice, dodao vodu i ostavio kvrgavo „tijesto“ na vrućem kamenju u žaru vatre. Do danas su sastojci poput brašna, vode, kvasca i soli ostali prilično jeftini i jednostavni za nabaviti, a psihološki nas uvjeravaju da možemo preuzeti opstanak u svoje ruke. U posljednje vrijeme većinu naših misli nadvladali su tjeskoba i strah, ali upravo kruh i njegova priprema nam daju nešto čime ćemo savladati loše misli i preuzeti stvari u svoje ruke.

Uz sve navedeno, kruh za mnoge daje poseban osjećaj sreće, sigurnosti i lijepih sjećanja. Jedna od njih je i Martina koja često peče kruh te na svojoj stranici Fina Tina objavljuje recepte iz svoje kuhinje, s daškom starine i jednostavnosti. U nastavku je njena priča.

Martinina priča o kruhu i sjećanjima

Moji doma peku kruh jednom tjedno, u mom djetinjstvu – kad je trebalo. Baka je prije 20 godina pekla okrugli, obavezno ga je premazala mlijekom i jajetom, a ukrasila rupicama tako da ga je izbockala prstom na nekih petnaestak mjesta po cijeloj površini. Pekli smo ga u šporhotu na drva i naravno uvijek sam jedva dočekala da se prohladi da dobijem krajec. Kod okruglog je super što taj prvi okrajak može biti stvarno dugačak, i dobiješ dobar komad fine hrskave korice. Naš je imao najtamniju koricu.

Teta Marica, susjeda do, je svoj pekla u krušnoj peći, onoj velikoj s metalnim vratima, u kojoj da ju djeca ne bi otvarala i igrala se tim vratima, kad ne radi – spavaju torkače. Njezin je svjetliji, rustikalan i robustan i kora na dnu je deblja. Baš pamtim miris te kuhinje kad bih ko klinka s Ivekom i Majekom uletila k njihovoj baki…

A teta Evica, susjeda prek ceste, je svoj umijesila mekano mekano, bio je pufast, brašnast i s gornje i donje strane, pa bi ga uvijek prije rezanja lagano lupnula i pogladila od ispod. Tu je korica bila svijetla i nekako mila, glatka. Počastila bi se njome obično nakon vožnje sa susjedom i njegovim narančastim traktorom.
Ja sam uvijek bila za malo kruheka, a bome – može i malo putra i pekmeza.

Moj je pola pirovo brašno, pola pšenično, pečen pol sata pokriven u vatrostalnoj zdjeli i još pol sata bez poklopca. Nemam još “svoj ukras” za kruh, al imam volje.

Fotografija preuzeta s Facebook stranice Fina Tina

Sjećam se i ja kruha svoje bake, bio je kukuruzni, pečen u običnom kvadratnom plehu i ispikan vilicom. Voljeli smo ga jesti dok je još bio topao, znali smo je nagovarati da nam ga odreže prije nego se ohladi jer nam je bio finije od bilo kojeg kolača. Sjećanja na nju i djetinjstvo povezujem s tim kruhom. Ponekad znam pitati mamu jel zna bakin recept za taj kruh. No, bez nje taj kruh više nije isti.

A sada možda i neka druga djeca stvore nova, lijepa sjećanja, a ako pečenje kruha postane tradicija možda više neće biti redova ispred pekarni na svakom uglu. Jer u vremenu kada je puno toga postalo instant te poprilično nezdravo, proces pripreme i pečenje kruha u obiteljskom domu se čini kao nešto korisno i lijepo.

Recept za pincu uz koje će uskršnje jutro biti još mirisnije i veselije

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!