fbpx

Željeznički kolodvor u Sevilli je ugodno mjesto, što se ne može reći za puno kolodvora na svijetu. Nakon oko 2 sata ugodnog putovanja, stigli smo na drugo odredište naše listopadske avanture.

  1. dio putopisa našeg puta u Andaluziju: Putopis iz Andaluzije – prva postaja Sevilla i posjet najvažnijim atrakcijama

Córdoba je grad prepun povijesti – naseljen je za vrijeme prapovijesti, a kasnije i od strane Rimljana. Krajem antičkog razdoblja zauzeli su ga Vizigoti koji su ga pak izgubili tijekom omejidskog osvajanja u 8. stoljeću. Na kraju je grad postao, zajedno sa cijelom Andaluzijom, dio takozvanog Kordopskog kalifata.

Tijekom islamskog perioda, Córdoba je postao grad liječnika, filozofa i mislioca kao što su Averroes, Ibn Firnas i Al-Zahrawi, a do 10. stoljeća postao je drugi najveći grad u Europi. Tijekom kršćanske rekonkviste 1236. godine osvojen je od strane kastiljskih kraljeva. Córdoba je možda najpoznatija po Mezquiti – džamiji-katedrali koja je od 1984. godine pod zaštitom UNESCO-a. Kasnije je i cijela povijesna jezgra grada potpala pod zaštitu UNESCO-a. Ali krenimo redom.

Posjet Alcázaru ili dvorcu kršćanskih kraljeva

Ulice u povijesnoj jezgri Córdobe vrlo su uske pa je ujutro, unatoč ugodnoj temperaturi, bilo vrlo prohladno. Imali smo sreću što smo uboli smještaj upravo u povijesnoj jezgri pa smo svaki dan, nakon obilatog i raznovrsnog doručka, uživali šetajući se i otkrivajući skrivene zakutke uskih kordopskih ulica. U Córdobi smo imali plaćenu turu po svim važnim mjestima – Alcázar de los Reyes Cristianos (Alcázar ili dvorac kršćanskih kraljeva), Mezquiti te židovskoj četvrti i sinagogi. Počeli smo s najzvučnijim mjestom – Alcázarom!

Stojim ispred ulaza u kordopski Alcázar. Palme i dalje sveprisutne 😊

Kordopski Alcázar manjih je dimenzija od seviljskog, ali to nikako ne utječe na njegov šarm. Ovaj dvorac ili utvrda služila je kao jedno od glavnih sjedišta Izabele Kastiljske i Ferdinanda od Aragona tijekom njihova kraljevanja krajem 15. stoljeća. Temelji mu sežu još u rimsko vrijeme, a kad su Vizigoti u Hispaniji poraženi, emiri omajidskog kalifata u Damasku naredili su ponovnu izgradnju utvrde. Kasnije su Omajidi potpali pod Abasidski kalifat, dok su preživjeli članovi omajidske dinastije pobjegli u Córdobu gdje su osnovali nezavisni Kordopski kalifat i uspostavili Alcázar kao svoju palaču.

Korintski stup iz doba rimske vladavine na ovim područjima i listovi akantusa koji su poslužili kao inspiracija za izradu prvog korintskog stupa

Tijekom srednjeg vijeka i kordopskog kalifata, Alcázar je služio kao palača kalifu. Cijeli je grad prosperirao kao ključni politički i kulturni centar pa je sam Alcázar nadograđen s kupelji, vrtovima i 3 najvećom knjižnicom na zapadu. Kada je tijekom rekonkviste grad osvojen, Alfonso XI je počeo graditi svoju palaču na mjestu stare koristeći stil pod nazivom mudéjar zbog čega palača i danas ima maurski izgled.

Dva tornja – La torre del Homenaje i La torre de los Leones, pogled iz vrta

Postoji legenda da je kraljica Izabela primila Kristofora Kolumba u jednom od ovih tornjeva i poslala ga da pronađe put do Indije čime je na kraju otkrio Ameriku.

Pogled s tornja na predivne vrtove Alcázara

Najljepši dijelovi židovske četvrti

Poslije Alcázara, krenuli smo u šetnju židovskom četvrti. Sa zapadne strane četvrt je zatvorena zidinama koje sežu još u vrijeme rimskog upravljanja ovim gradom. Ulaz u četvrt s ove strane je moguć samo kroz Almodóvarova vrata.

Zidine židovske četvrti čiji temelji sežu u rimsko vrijeme
Puerta de Almodóvar – danas ulaz u židovsku četvrt

Židovska četvrt prepuna je uskih uličica i malenih trgova te spomenika velikim misliocima i znanstvenicima srednjeg vijeka.

Na lijevoj strani spomenik Averroesu, islamskom liječniku i filozofu koji je živio u 12. stoljeću; u sredini spomenik Majmonidu, židovskom filozofu, astronomu, liječniku, kojeg prolaznici mogu uhvatiti za nogu slično kao i našeg Grgura Ninskog; na desnoj strani Al-Ghafequi, islamski oftalmolog iz 12. stoljeća.

Šetajući uličicama, došli smo i do sinagoge. Kordopska sinagoga izgrađena je u 14. stoljeću, vjerojatno kao privatna sinagoga nekog moćnog i bogatog čovjeka. Također je ukrašena u mudejarskom stilu. Nakon što su Židovi potjerani iz Španjolske 1492. godine, sinagoga je postala bolnica za one koji pate od bjesnoće. Tako je to jedina sinagoga u Córdobi koja je preživjela progon Židova. Godine 1935. španjolske vlasti su preimenovale trg na kojem se nalazi sinagoga u trg Tiberijada kako bi obilježili 800. obljetnicu rođenja velikog filozofa i znanstvenika Majmonida koji je rođen i djelovao u Córdobi, a koji je nakon smrti pokopan u gradu Tiberijadi u Izraelu.

Zidovi sinagoge ukrašeni u mudejarskom stilu

Predivna zdanja maurske arhitekture

Možda najljepše mjesto koje smo posjetili u Córdobi je Mezquita-Catedral de Córdoba. Riječ je o džamiji koja je navodno izgrađena na mjestu manje vizigotske crkve. Džamiju je dao izgraditi Abd alRahman I u 8. stoljeću, dok je tijekom rekonkviste u 13. stoljeću džamija pretvorena u rimokatoličku crkvu te je u 16. stoljeću u središtu izgrađena renesansna katedrala. Cijelo zdanje danas predstavlja jedno od najljepših monumentalnih zdanja maurske arhitekture. Vjeruje se da je kao model poslužila velika džamija u Damasku, a u gradnji su poslužili i stupovi iz obližnjih rimskih hramova. Cijela džamija bila je ograđena visokim zidinama sa stražarnicama i visokim minaretom. Ući se moglo kroz devet vanjskih i jedanaest unutrašnjih vrata.

Središnje dvorište Mezquite
Maurski lukovi Mezquite
Mihrab u Mezquiti; polukružna niša u zidu džamije koja indicira smjer Ćabe u Meki i prema kojoj su muslimani okrenuti tijekom molitve
Renesansni strop u Mezquiti koji je izravna imitacija stropa Sikstinske kapele u Rimu
Puerta de San Ildefonso – jedna od vratiju koja su nekad vodila u unutrašnje dvorište Mezquite

U Córdobi je osim srednjovjekovnih čudesa ostalo sačuvano i jedno rimsko, doduše u nadograđenom stanju. Preko rijeke Guadalquivir ostao je sačuvani rimski most koji svoj današnji izgled zahvaljuje maurskoj rekonstrukciji iz 8. stoljeća. Unatoč nadogradnjama, ostaje činjenica da su njegovi temelji stari više od 2000 godina. Most je dug 247 metara, a širok čak 9 metara.

Rimski most preko rijeke Guadalquivir

U pozadini je vidljiva Mezquita. Naše sljedeće odredište bila je Medina Azahara ili Madīnat az-Zahrā, što znači „blistav grad“. Autobusom smo iz samog centra Córdobe desetak minuta putovali do arheološkog parka četiri kilometra izvan grada. Riječ je o ruševinama maurske palače izgrađene u 10. stoljeću od strane Abdar-Rahmana III, prvog omejidskog kalifa Córdobe, palače koja je kasnije postala administrativno i političko središte cijelog al-Andalusa. Grad je izgrađen jer se to očekivalo od svakog novog kalifa kako bi pokazao svoju moć, tako imitirajući istočne kalife. Stoga je odabrana Córdoba (odnosno blizina same Córdobe) jer je ona bila središte pokrajine i u rimsko vrijeme.

Ulaz u grad
Gradske staje
Kuća “premijera” (hayib) Ya’fara

Nismo propustili ni gastronomske užitke

Sam arheološki park sastoji se i od multimedijalne dvorane u kojoj igra animirani film koji prikazuje sam grad Medinu u njenom punom sjaju tijekom 10. stoljeća. Također, park se sastoji i od muzeja u kojem su izloženi arheološki nalazi pronađeni tijekom iskopavanja. Neizostavna je i suvenirnica u kojoj sam se nakupovala vodiča o cijeloj Andaluziji. Nažalost, vođena tura nije se sastojala od slobodnog vremena pa nismo stigli proći kroz lukove koje predstavljaju ulaz u ovaj predivan grad. Gastronomski vrhunac našeg posjeta Córdobi: berenjenas con miel – prženi patlidžani s medom.

Berenjenas con miel

Córdoba se, dakako, sastoji od hrpe poznatih, predivnih i fascinantnih mjesta koje nisam spomenula u svome putopisu (jedna od kojih je i uličica cvijeća – Calleja de las Flores), no to je čar putopisa – svatko od nas ostane očaran drugim stvarima.

Meni se kao arheologu i Kristijanu kao povjesničaru najviše svidio povijesni čar Córdobe. Sljedeći puta možda ćemo više pažnje posvetiti cvijeću, tko zna. Jer sljedećeg puta će sasvim sigurno biti.

katarina, femisfera
Katarina Šprem
Prikaži sve članke od autora

Arheolog, astronom amater, ljubitelj mačaka i znanstvene fantastike. Pišem o astronomiji očima običnog čovjeka.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!