fbpx

Valentina Perišić se godinama bavi EU projektnim menadžmentom. Počela je još kao studentica organizirajući razne projekte i događaje na Sveučilištu u Splitu. Kaže kako su u jednom trenutku ti projekti postali veliki i bilo ih je potrebno financirati određenim iznosima, stoga je zajedno s kolegicom počela prijavljivati projekte na natječaje Studentskog zbora, fakulteta, zatim grada Splita, Županije itd. Tako je sve to raslo i Valentina se nakon završetka fakulteta zaposlila na jednom projektu Ministarstva kao voditeljica kluba mladih u Splitu.

Uskoro je otkrila cijeli svijet EU fondova, posebice Erasmus+ projekata u području mladih, te je na jednom privatnom učilištu kasnije i dobila diplomu Voditelja pripreme i provedbe EU projekata. ‘Kako sam na Erasmus+ projektima širila mrežu poznanika, prijatelja i partnera tako mi se i otvorila mogućnost da freelancam za različite organizacije diljem Europe. Odlučila sam tada otvoriti svoju tvrtku koja će se baviti savjetovanjem za EU fondove. Početkom prošle godine sam vidjela Facebook post o Erasmusu za mlade poduzetnike i to mi se činila kao odlična prilika da isklešem svoja znanja i vještine te proširim mrežu klijenata kako bih pripremila plodno tlo za osnivanje svoje tvrtke’, kaže Valentina.

U nastavku pročitajte njeno iskustvo sudjelovanja u Erasmusu za mlade poduzetnike, u kojoj zemlji je boravila, kako je iskoristila mogućnosti rada i boravka u drugoj zemlji. Iz njene priče ćete i otkriti koliko je za otkrivanje novih mogućnosti koristan odlazak u manje poznato, susret s drugim ljudima i njihovo upoznavanje.

Kako to da si se odlučila prijaviti za Erasmus i ako možeš ukratko pojasniti kako je tekao proces prijave?

S obzirom da imam veliku mrežu suradnika diljem Europe, posebice onih iz sektora neprofitnih organizacija, kontaktirala sam neke od njih tražeći partnera kod kojeg ću moći najviše naučiti o poslu kojim se bavim. Kao Dalmatinka sam željela da to bude mediteranska zemlja, mediteranskih ljudi te da je more blizu. Iako sam prvotno maštala da će to biti Portugal, igrom slučaja mi je poslovni partner iz Cipra predložio da dođem u njegovu organizaciju u Cipru, što sam ja bez puno razmišljanja i prihvatila. Tako je moja prijava bila malo nekarakteristična, odnosno prijavili smo se i ja i on željeći ostvariti zajedničko sudjelovanje u programu. S obzirom da sam već imala domaćina u Cipru moja prijava je relativno brzo i lagano protekla. Napisala sam poslovni plan te se prijavila u sustav zajedno sa životopisom i motivacijskim pismom. Nakon manje od 2 tjedna posrednička organizacija iz Čakovca ACT grupa je odobrila moju prijavu. Osim toga su puno pomogli s objašnjenjima i tehničkim aspektima sustava te i kasnije konstantnom podrškom i brigom za vrijeme trajanja mobilnosti.

Koji je bio sljedeći korak nakon što su ti odobrili prijavu? Kako si odabrala tvrtku i zemlju u koju želiš ići na razmjenu?

Kao što sam rekla, tvrtku domaćina sam pronašla prije same prijave. Budući da sam znala točno čime se želim baviti za vrijeme razmjene, te područje u kojem želim prebivati, krenula sam u potragu za organizacijom koja će mi najviše odgovarati. Zapravo sam kontaktirala kolegu iz Cipra koji ima organizaciju CIP Citizens in Power, a koja se bavi EU projektima za mlade (Erasmus+ & ENI fondovi). Željela sam da me poveže s organizacijom u Portugalu i organizacijom u Španjolskoj Galiciji, budući da znam da surađuje s takvim organizacijama preko projekata. Poslao mi je kontakte, a onda me odmah sljedeći dan i nazvao te pitao: „Pa zašto ti ne bi došla u Cipar? Mi radimo točno to što želiš naučiti, a dovoljno dugo surađujemo da možemo već sada znati da će naša suradnja preko EYE-a biti odlična prilika za oboje!“. Iako mi na početku nije niti palo na pamet da bih mogla otići na Cipar, ubrzo sam i sama shvatila da je to najbolja moguća opcija. Uz to sam na Cipru imala i nekoliko prijatelja s EU projekata pa mi je i to bio dobar poticaj da odem na jugoistok. Ubrzo smo složili i plan mobilnosti, dogovorili se što ću točno raditi, kada ću doći, koliko ću ostati i slično.

Kako dugo si boravila u drugoj zemlji te što si tamo radila, kakva su tvoja iskustva?

Na Cipar sam stigla u srpnju prošle godine i uselila sam se u stan u predgrađu glavnog grada Cipra – Nicosije. Cipar je mediteranski otok koji se teritorijalno smatra europskim, a zapravo je geografski na bliskom istoku. Moram odmah reći da mi je prijava na EYE i dolazak na Cipar bila jedna od najboljih životnih odluka.

Snašla sam se od prvog dana, iako nikada nisam živjela u inozemstvu. Budući da je Cipar nekadašnja engleska kolonija, engleski jezik je skoro pa službeni, uz grčki na južnoj strani otoka te turski u okupiranom sjevernom dijelu. Prekrasan otok s mediteranskom klimom, dobroćudni i gostoljubivi ljudi te nepresušan izvor kultura, različitosti, tradicije, običaja, modernosti. Pomalo sam se osjećala kao na drugoj planeti.

Budući da sam u CIP-u imala poziciju EU projekt menadžera – istraživača moj posao se sastojao od 3 elementa. Provedba i praćenje Erasmus+ KA2 projekata, priprema i prijava Erasmus+ KA1 projekata te implementacija Erasmus+ KA1 treninga za osobe koje rade s mladima. U šest mjeseci života na Cipru često sam putovala po Europi kao trener za osobe koje rade s mladima te na transnacionalne projektne sastanke. Implementirala sam razne treninge u Španjolskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Grčkoj i u Belgiji na teme poduzetništva i ranjivih skupina mladih. A osim toga sam radila u uredu tipične poslove voditelja pripreme i provedbe EU projekata. Iskustva su stvarno divna. Naučila sam 500% više od onoga što sam mislila da ću naučiti. Narasla sam u osobnom i u profesionalnom smislu za bar 3 metra. A najbolje od svega je što još uvijek rastem zahvaljujući sudjelovanju u EYE programu.

Imaš li možda neku zanimljivu priču ili anegdotu vezano uz sudjelovanje u Erasmusu?

Bicikl mi je inače osnovno prijevozno sredstvo, tako da sam već i prije odlaska u Cipar tražila bicikl u Nicosiji preko raznih Facebook grupa. U tom razdoblju mi je Christos, menadžer u posredničkoj organizaciji u Cipru, poslao e-mail djevojke koja je uz mene bila jedina sudionica EYE-a u Cipru prošle godine. A najbolje od svega je bilo to što je ta djevojka imala sličnu ideju za svoju buduću tvrtku, odnosno i ona je došla na Cipar učiti o EU projektnom menadžmentu samo za drugu organizaciju u Nicosiji.

Poslala sam joj e-mail spominjući bicikl, a onda se ispostavilo da ga i ona traži. Sudbina nas je kasnije spojila s jednim Poljakom koji nam je vrlo povoljno pronašao bicikle koje smo onda vozile 30 km do svojih stanova. Ona i ja smo zatim postale najbolje prijateljice, vozeći od posla do kuće, od kuće do grada, preko checkpointova. Zanimljivo je i to što u Cipru gotovo nitko ne vozi bicikl kao prijevozno sredstvo. Svi voze automobile, pa čak i na smiješne udaljenosti. A i to što je promet organiziran po britanskom modelu (lijevoj stranom), vožnja biciklom po glavnom gradu Cipra bila je zaista neopisivo iskustvo. To i probušene gume dvaput tjedno te poneka ukradena kola od bicikla. Danas, manje od godinu dana kasnije, ta djevojka i ja pišemo veliki Erasmus+ projekt za sektor mladih u mediteranskim zemljama vezan za sustave gradskih bicikla.

Osim toga, pronašla sam veliki broj prijatelja iz Cipra, Češke, Grčke, Italije, Makedonije i Francuske s kojima sam propješačila, proplaninarila, propenjala, provozila i proplivala gotovo cijeli otok. Danas moji prijatelji Ciprani kažu da nitko ne poznaje i ne voli Cipar ko što ga poznajem i volim ja – Ciparska Hrvatica.

Smatraš li da si dovoljno iskoristlila mogućnost svog boravka i rada vani?

Dok smo CIP i ja pisali plan mobilnosti shvatili smo da nam maksimalnih 6 mjeseci razmjene nije ni približno dovoljno za ono što želimo postići. Željeli smo da ja prijavim 2 EU projekta i održim 2 treninga, da mi on pomogne usavršiti poslovni plan te da nastavimo surađivati i po završetku mobilnosti kao poslovni partneri. Na kraju sam u tih 6 mjeseci prijavila 5 EU projekata koji su svi redom bili odobreni od strane Ciparske Nacionalne Agencije, održala sam 4 treninga za osobe koje rade s mladima od kojih su 2 postala Erasmus+ Good practice example, a za svoju buduću tvrtku sam pronašla 3 nova poslovna partnera iz Bugarske, Španjolske i Italije kojima danas pišem EU projekte kao freelancer.

Čime se sada baviš i gdje živiš?

Po završetku mobilnosti zaista nisam željela otići iz Nicosije. A ni CIP me nije želio pustiti. Osjećali smo da poslovno možemo još mnogo, a ja sam i privatno željela ostati i istražiti svoj otok do kraja. Stoga su mi ponudili ugovor na godinu dana s jako dobrom plaćom i uvjetima. Moram reći da sam radila i surađivala s mnogim tvrtkama i pojedincima, ali nikada nisam naišla na neku organizaciju koja je tako dobro uređena i na šefa koji toliko cijeni i poštuje svoje zaposlenike. Svaki dan po završetku posla dobiješ „Bravo i hvala ti od srca na tvom doprinosu CIP-u“. Zvuči kao znanstvena fanstastika.

Iz Cipra sam otišla za božićne praznike i odlučila sam ostati kod roditelja u Hrvatskoj 3 mjeseca budući da sam morala riješiti sve poslove koji su čekali dok sam bila na mobilnosti. Ugovor od godinu dana je zvučao kao upravo ono što mi treba da budem potpuno spremna otvoriti svoju tvrtku koja će imati više šanse da bude održiva nego što bi to bilo da je otvorim sada. No, s obzirom na situaciju s državnim restrikcijama moji letovi su otkazani i ne znam kada će granice biti otvorene da se mogu vratiti tamo. Trenutno radim od doma za CIP, vodim 4 EU projekta i prijavljujem ESC volonterske projekte za tvrtku. Osim toga volontiram za jednu udrugu u Splitu i prijavljujem EU projekte suradnicima iz Italije i Bugarske.

Bi li ponovno sudjelovala u Erasmusu i što bi bio glavi razlog zbog kojeg bi ga preporučila drugima?

Kada bih imala priliku, sigurno bih iskoristila i drugu mobilnost EYE programa. Međutim, da bi to bilo moguće mobilnost bi morala biti većih gabarita u smislu posla te u smislu lokacije. Za sada mi se više sviđa mogućnost da, kroz nekoliko godina kada moja tvrtka ostvari uvjete, postanem EYE domaćin kako bih mogla nekome priuštiti sve ono što je meni pružio program i moj domaćin u Cipru.

EYE je nevjerojatna prilika za sve one koji su ili tek otvorili svoju tvrku ili pak imaju nekakvu poslovnu ideju. Ne samo što program omogućava budućim poduzetnicima priliku za profesionalnim usavršavanjem, već im neposredno dozvoljava učenje i usavršavanje na jednoj osobnoj razini kroz život u sasvim drugačijoj kulturi sa drugačiji ljudima i drugačijim prilikama. Toplo bih preporučila svima onima koji se odluče prijaviti da po dolasku u tu drugu zemlju pronađu druge Erasmus+ praktikante, mlade poduzetnike, studente, ESC volontere i sve one „strance“ jer od njih i s njima će rasti i učiti kroz neprocjenjiva i jedinstvena životna iskustva.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!