fbpx

Marijana Dragičević je kustosica u Gradskom muzeju Bjelovar, u Arheološkom odjelu, a nedavno je izdala i svoj prvi roman Rock strana bajke. Magistrirala je arheologiju i povijest, a ideju za knjigu je imala još za vrijeme studija. Stoga sam odlučila porazgovarati s njom kako bi nam otkrila zašto je odabrala napisati ovaj netipični ljubić, odnosno roman u kojem se ljubav isprepliće s glazbom. Marijana kaže da uz čitanje i pisanje voli šetati s psom i trčati, a u nastavku pročitajte kako je nastao njen roman, a koji ćemo uskoro pokloniti jednoj našoj čitateljici pa vas pozivamo da, ako već niste, zapratite nas na Facebooku.

Kako je nastala ideja za roman Rock strana bajke je li ti to prva izdana knjiga?

Ideja je nastajala neko vrijeme. Počela mi se stvarati još u vrijeme studiranja, ali sve dok nisam, 2015. godine, čekala obranu diplomskog i, kupila Miquelrius bilježnicu, nisam ozbiljnije krenula raditi na nastanku romana. Željela sam probati s ljubavnom pričom jer smatram da je taj žanr najlakše napisati. Uz ljubavni element, dodala sam još neke kako bih popunila šupljine jer nisam željela napisati tipični ljubić. Željela sam da bude malo bajkovito, ali i da ima veze s rock glazbom.

To mi je prva izdana knjiga ako ne računamo muzeološke kataloge izložbi i slikovnicu „Tajna gudovačke pisanice“ koja je bazirana na najstarijoj hrvatskoj pisanici iz 15./16. stoljeća koje je pronađena na arheološkom lokalitetu Gudovac – Gradina i čuva se u Gradskom muzeju Bjelovara.

Tko su glavni likovi i možeš li ih ukratko opisati?

Glavni likovi su Adria Doliner i Ellak Sever. Adria je jedna od dvije kćeri preminuloga bubnjara grunge benda Ianel s kojime je Ellak svirao i bio najbolji prijatelj. Ellak je basist Ianela koji se vratio u grad Mildorf nakon nepune 23 godine. Vratio se na dan sprovoda Adrijine sestre bliznake Linneje koja si je oduzela život iz nepoznatih razloga. Tijekom romana Adria i Ellak druže se, zbližavaju, zaljubljuju i pokušaju saznati što se dogodilo s Adrijinom sestrom blizankom. U romanu je prikazan njihov odnos koje je isprepleten njihovim različitim karakterima, velikoj razlici u godinama i, načinu nošenja s gubitkom voljene osobe.

Zašto baš rock i koji su ti najdraži rock bendovi?

Rock jer je to moj najdraži glazbeni žanr, a i zato jer polagano počinje nestajati ljudima iz svijesti. Poglavlja su nazvana prema rock pjesmama pa sam željela da se čitatelji prisjete starih, sad već, zaboravljenih hitova, a oni koji nisu čuli pjesme da ih poslušaju i, možda otkriju skrivene bisere koji više nisu toliko aktualni na glazbenoj sceni.

Moj najdraži bend su Foo Fightersi još od 2007. godine kad sam ih čula na MTV-u s pjesmom „The Pretender“. Od ostalih izvođača volim Beatlese, Bush, Davida Bowieja, George Harrisona u samostalnoj fazi, Oasis, Killerse, Led Zeppelin, Arctic Monkeyse, No doubt, Nirvanu itd. Od domaćih volim punk bendove: Petar Punk, Bolesna štenad, Goblini, Psihomodo Pop…

Smatraš li da glazba više nego bilo koja druga umjetnost prožima čovjekov svijet i zašto je toliko prisutna i u drugim umjetničkim djelima – film, kazalište i sl.?

Glazba je sveprisutna u čovjekovom životu, a toliko malo ju razumijemo i razmišljamo o tome što nam znači. Slušamo ju jer si želimo ugoditi i ona je kao dragocjen začin u cjelokupnom životnom jelovniku. Mislim da na pitanje zašto je toliko prisutna odgovor bi mogle dati možda jedino sveta Cecilija, zaštitnica glazbenika i Euterpe, muza za glazbu i, neki znanstvenik koji proučava dio mozga za glazbu cijeli život.

Tko je uredio knjigu i tko ti je sve pomogao u procesu njenog nastanka? Kako to da je izdavač iz Srbije, a ne iz Hrvatske?

Prvi tko mi je pomogao je Goran Tribuson koji je pročitao sirovu verziju romana. U Bjelovaru je imao književno večer pa sam uzela primjerak romana da mu ga probam predati na čitanje. Javio se nakon mjesec dana, rekao da mu se sviđa i, da ću sigurno naći nekoga da ga objavi. To je bilo 2016. godine. Nakon njegovog odgovora slala sam tekst u mnoge izdavačke kuće u Hrvatskoj, ali jedva da je nekoliko njih uopće napisalo odgovor, a većina se nije ni javila. Tada sam ostavila roman da stoji sve do prošle godine. Stajao je sve dok nisam dobila ideju za drugi roman i počela s pripremama za pisanje. Tada sam odlučila da moram nekako prvi objaviti. Sjetila sam se da bih mogla slati i u Srbiju jer je kod njih puno veći broj izdanih knjiga po godini. Srpski spisatelj Nikola Djokić preporučio mi je da se javim u beogradsku izdavačku kuću Slovensko slovo. Od tada je sve krenulo prema objavi. Jako sam zadovoljna njihovim načinom rada te planiramo i daljnju suradnju. Profesionalni su, pristupačni, sve se može s njima dogovoriti i poštuju i mišljenje autora. Urednica romana je Janja Todorović, a grafički urednik je Dušan Todorović. Lekturu je napravio moj suprug koji je profesor hrvatskog jezika i književnosti.

Zašto roman, a ne neka druga književna vrsta? Misliš li da su romani popularniji od drugih djela?

Kako je maraton kruna atletike, tako je roman kruna u književnosti. Više mi leži pisanje romana nego kraćih formi jer volim duže priče pa mi ih je onda lakše i za napisati. Kod romana je odlično to jer imate puno prostora za manevar fabule i likova, dok kod npr. pripovijedaka to nije izvedivo. Kad sam pisala slikovnicu trebalo mi je vremena da vidim kako rasporediti radnju u svega tri stranice Word dokumenta. Vjerujem da su romani popularniji jer većina kad pomisli na riječ knjiga pomisli na roman, a ne na dramu ili pjesme.

Kao mlada autorica, kakvom vidiš književnu scenu u Hrvatskoj i mogu li novi književnici popust tebe uspjeti kod nas?

Na internetu sam pročitala jedan odličan citat da je lakše izdati državu nego knjigu. Ne znam autora ove rečenice, ali njome je sve rečeno. Kako sam sad malo više po tim književnim grupama, iznenadila sam se koliko ima autora za koje ljudi nisu čuli. Puno ljudi piše, ali u današnjem svijetu, marketing je ključan, a platiti PR stručnjaka je iznos koji si većina ne može priuštiti. Izdavačke kuće najviše žive od prijevoda i već profiliranih pisaca. Rijetko će tko uložiti trud u nekog novog jer mu računica dugo vremena neće biti financijski pozitivna. Ne predosjećam baš preveliki uspjeh novim književnicima jer bi se za to trebala povećati i kultura čitanja, a to je proces koji je u lošijem stanju nego naše gospodarstvo.

Priželjkuješ li i planiraš li izdavanje i na drugim jezicima?

Mislim da je svakome tko izda knjigu san da se prevede na engleski, ali ja bih bila najsretnija da roman dobije svoju rusku i ukrajinsku verziju.

I na kraju, zašto pišeš?

Još jedno pitanje na koje nemam pravilan odgovor. Otkad sam dobila prvo računalo (kraj četvrtog razreda osnovne škole iliti 2000. godine) krenula sam pisati jer me nešto vuklo u tome smjeru. I danas me to isto nešto vuče i tjera da pišem. Možda tijekom godina to nešto i nazovem nekim imenom, možda je to muza Romana.

Možda ćete zanimati i ovo: Možda još uvijek nismo našli ono što tražimo, ali se u glazbi uvijek iznova pronalazimo

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!