fbpx

Vrijeme korone plodno je doba za zaljubljivanje u ništa. U posljednja dva mjeseca imali smo vremena toliko da smo se bacili na slatka razmišljanja čak i o slučajnim prolaznicima, a nerijetki su oni koji su zbog idealiziranja tek pokrenute ljubavne pothvate, odmah po popuštanju mjera, već stavili na čekanje. Priča se navodno ipak nije zakotrljala u smjeru u kojem je trebala.

Priznat ćemo si, višak vremena u ženskim glavama često rezultira izležavanjem na kauču i listanjem Netflixa ili pregledavanjem Tindera i pretjeranim razmišljanjima o mogućim ljubavnim scenarijima sa svakim od zgodnijih likova. Za one koje nemaju Tinder, za maštanje su dovoljni i slučajni prolaznici ili, u najgorem slučaju, obiteljski prijatelji. Tako je, dragi dnevniče, prvu polovicu godine provela sam maštajući o obiteljskom prijatelju i kada sam ga napokon pridobila, korona je naglo povukla svoje virusne kandže, a ja sve svoje simpatije. Pazi što želiš, moglo bi ti se ostvariti, čini se, nije tek usputna rečenica s plastične boce preskupe vode.

Upoznali smo se na obiteljskom druženju krajem prošle godine, kratko se gledali, a kada je odlazio, nježno me zagrlio i rekao kako se nada ponovnom skorom susretu. Oduvijek mi je bio privlačan, ali nikada dovoljno zanimljiv da mu se približim. Glavnu ulogu ovog puta odigrala je korona, nedostatak ljudskog kontakta i želja da se, nakon mjesec dana provedenih kod kuće, nešto napokon dogodi. Odmah po prvom valu popuštanja mjera, onom kada su nam dopustili da napustimo svoja mjesta i gradove i zaputimo se u susjedne, dogovorili smo dejt. Bilo je kratko i slatko, na kraju me poljubio, a onda spomenuo kako zajednička prijateljica uskoro slavi rođendan i kako se opet iznova nada da ćemo se sresti tamo. Njegova nadanja i tog su se puta obistinila. Završili smo u kućici na jednom imanju, doslovo na kraju sela, s planom da pijemo, jedemo, a zatim i prespavamo u istoj prostoriji. Kako to obično biva, seksualna napetost osjećala se u zraku kroz cijelu večer, a kada se ostatak ekipe napokon bacio u krevete, mi smo se bacili jedno na drugo. Ljubili smo se kao da ne postoji sutra, istraživali rukama i tek povremeno otvorili oči, nasmijali se cijeloj situaciji pa nastavili. Prepustila sam mu se. Dopustila sam da stvar ode dalje od planiranog iako sam, tamo negdje duboko u sebi, bila svjesna da od dubljeg odnosa između nas dvoje neće biti baš ništa. Ali nešto se događalo, bilo je uzbudljivo, dobila sam dodatan materijal za razmišljanje i život se na sat vremena prestao vrtjeti oko tog nekog virusa koji je uplašio cijeli svijet.

S prvim zrakama sunca, dok me s drugog kraja kreveta na trenutak zaslijepio njegov blistavi bijeli osmijeh, znala sam da sve što želim jest pobjeći. Zvučat će grozno, ali ja sam svoj komadić zabave dobila, moj cilj je postignut, a nakon mjeseci soliranja bez seksa, i moj ego nahranjen. Otišla sam kući, nekoliko dana uživala u osjećaju zadovoljstva koje mi je pružio, a onda su se moje srce, tijelo i um počeli povlačiti. Još smo se neko vrijeme tipkali preko društvenih mreža no nismo čak ni brojeve razmijenili, valjda kako cijela stvar ne bi postala previše osobna. Znaš, brojevi su danas privatnija stvar od svih fotografija podijeljenih na društvenim mrežama.

Prijateljice i uvijek poželjni moralni kompasi, zbog ovog su me najnovijeg ljubavnog izleta napale istog trena kada sam završila s pričom. Objasnile su to čvrstim optužbama da se ponašam kao tipičan muškarac kojem je „ulov“ zanimljiv sve dok nije ulovljen i objasnile mi da je dovoljno samo se prepustiti. Da se razumijemo, potpuno mi je jasno u čemu je bio problem. Činjenica da sam udovoljila sama sebi i time povrijedila drugu stranu nije za pohvalu, toga sam itekako svjesna i nakon prvotnog osjećaja zadovoljstva i ispunjenosti, uslijedio je šamar realnosti koji mi je jasno dao do znanja kako sam učinila groznu stvar. Javila sam mu se, pričali smo, ali u meni se jednostavno nije dogodio klik kojem sam se nadala. Forsirati ljubav nije imalo smisla, bilo bi to nešto poput cjeloživotnog odlaska na kavu s onom jednom poznanicom koju potajno ne voliš, ali si toliko puta odbila poziv da ti je žao učiniti to još jednom iako znaš da će ti baš ta kava oduzeti sate i sate života koja si mogla potrošiti na daleko bitnije stvari, a razgovor s njom umoriti te do granice neizdrživog. Forsirati privlačnost još je gore.

Mjesec dana nakon moje koronaške avanture proglasili su gotovo potpuno popuštanje mjera, što je značilo popuštanje i pritiska u mojoj glavi i srcu, onog koji mi je cijelo ovo vrijeme govorio da se sviđam nekome tko se ne sviđa meni i tjeram samu sebe na uzvraćanje. Zaključila sam kako je najbolje pretvarati se da posljednja dva mjeseca nisu postojala, da sve što smo pojeli, popili i radili kroz travanj i svibanj 2020. godine treba pasti u zaborav, a svi mi kolektivno krenuti iznova. Jedni na posao, drugi na dijetu, a treći u nove ljubavne pothvate.

Lina Ladić
Prikaži sve članke od autora

Jedna je od onih koji vole i žele pričati o stvarima o kojima se prečesto šuti. Njezina kolumna ' O ljubavi i nim drugim stvarima' govori o iskustvima kroz koje nas život upoznaje s pojmom intime, svojim i tuđim tijelima i bavi se zauvijek neiscrpnim izvorima inspiracije – ljubavi i seksom. Dobrodošli u zonu bez dlake na jeziku, opustite se, otvorite um i dobro se zabavite.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!