fbpx

Na ovoj naslovnoj fotografiji, tamo u daljini smo mi – šest žena koja su se u rekordnom roku dogovorile za izlet na Tulove grede i brdo Zir. Naglašavam u rekordnom roku jer svi znamo koliko je nama ženama često problem dogovoriti se za neko druženje, a kamoli cjelodnevni izlet. No, možda nam je uspjelo jer je bilo dovoljno u zajedničkoj grupi potvrditi da idemo, rezervirati mjesto u kombiju kod Vlade koji vodi Vesele izlete i uplatiti iznos. Nismo morale dogovarati kad krećemo, tko će voziti i kad se vraćamo. Znale smo da želimo provesti dan u prirodi i po mogućnosti negdje u planinama. Sve ostalo smo prepustili u ruke organizatoru. Naravno, osim sendviča, jabuka i ostalog. 🙂 I moram priznati, Veseli izleti su jedna od stvari koja mi je osobno najviše nedostajala za vrijeme dok je sve bilo zatvoreno i obustavljeno. Nedostajala su mi ta lutanja u prirodi.

Sva ta lutanja

Negdje sam pročitala da u prosjeku 47 posto vremena naš um luta – barem tako tvrde psiholozi. Možda i sad dok pišem ovaj tekst, a ti ga čitaš, misli nam lutaju. Možda jednostavno razmišljamo što ćemo raditi do kraja dana, što ćemo jesti, gdje ćemo biti sutra. Drugim riječima, ne živimo u trenutku. Slično je kao i s nekim stvarim o kojima smo maštali ili ih planirali. Zadovoljstvo posjedovanjem neke stvari često ne dolazi u trenutku kada smo je stekli, bez obzira jesmo li kupili auto, novi stan ili običnu majicu. Nekada smo možda bili u iščekivanju ili osjećali čežnju za nečim, a kad smo to ostvarili nismo bili sretni koliko smo očekivali. Um je sklon lutanju, a to umanjuje našu sreću. Osim ako um ima nešto uzbudljivo za predvidjeti ili nešto lijepo za pamćenje. Nešto lijepo kao što su izleti.

Zašto je bolje kupovati iskustva, a ne stvari

Danas vrlo rijetko živimo u trenutku i zbog gomile informacija smo preopterećeni. Možda smo zato najsretniji u iščekivanju nekog iskustva – putovanja, koncerata, filmova, izlazaka i slično. Ipak, premda smo svjesni da nas iskustva više usrećuju nego stvari, često si ih uskraćujemo. Jer sad nije vrijeme, ne možemo se dogovoriti s nekim za druženje, izlet, planinarenje ili govorimo sami sebi, a onda i drugima da nam je trenutno nešto preskupo. I možda najčešći izgovor – nemamo vremena. U isto vrijeme ćemo provesti minute pa čak i sate pretražujući internet i tražeći neke cipele, haljinu, a da ne govorim o situaciji kada kupujemo primjerice računalo ili automobil. I to je nešto čemu sam ja sama odlučila stati na kraj, prestati tražiti isprike za odlazak na izlete, planinarenja i raditi ostale stvari koje me vesele.

Planine donose nezaboravna iskustva i spajaju ljude

Tako smo prošle godine prijateljica i ja intenzivno razmišljale učlaniti se u planinarsko društvo. Malo smo se raspitivale, istraživale informacije na web stranicama planinarskih društava i pričale s drugima za koje smo znali da žele planinariti i možda se učlaniti. Osim što nismo mogle odabrati planinarsko društvo u koje bi se učlanile, činilo nam se kako su u tim planinarskim društvima samo iskusni planinari, a jedno je društvo kod učlanjenja zahtijevalo da se prođe školica koja uključuje dva jednodnevna i dva dvodnevna izleta u roku od 2 ili tri mjeseca. To nam se činilo previše u tako kratkom vremenu. Zato smo se srpnju prošle godine odlučile za planinarenje Premužićevom stazom u organizaciji jedne agencije. Velebit nas je oduševio, ali organizacija izleta baš i ne. Ipak, nismo odustale od naše želje.

Premužićeva staza

Lutajući bespućima interneta otrkrile smo Facebook stranicu Veseli izleti – Put i avantura, vidjeli njihov plan izleta i odlučile se u rujnu za Alpe za planinare početnike, odnosno jednodnevni izlet na Bohinjsku goru u Sloveniji. Ovakav naziv izleta je bio i na web stranici, a bili su naveden i plan puta, što ponijeti, zanimljivosti, tablica kondicijske i tehničke zahtjevnosti te naravno fotografije od kojih zastaje dah. Dovoljno da nas uvjeri da rezerviramo i započnemo svoju avanturu zvanu Veseli izleti.

Za baš svaki izlet je navedeno koliko je kondicijski i tehnički zahtjevan pa svatko mora sam procijeniti je li izlet za njega ili nije. Isto tako, uz Vladu je uvijek barem još jedna osoba u pratnji koja mu pomaže paziti na grupu. Dakle nikad neće nikoga ostaviti samog da luta po planini, što recimo nije bio slučaj na izletu na Premužićevu stazu na kojoj je vodič grupu od 15-ak ljudi ostavio kojih sat vremena iza sebe, a među njima je bilo i starijih.

Još jedna odlična stvar je da su grupe na Veselim izletima male, ide se kombijima u koje stane šest do osam osoba. Baš kako piše na stranicama s izletima – Mala ekipa, velika fora. I tako je nama u slovenskim Alpama bilo baš fora. Uspon prema Črnom jezeru je bio zahtjevniji nego što smo očekivali, barem ja. Ne toliko kondicijski, koliko tehnički jer na nekim dijelovima staze treba služiti rukama i nogama, držati za sajle i sl. No, cijeli taj uspon, dolazak na predivno jezero, boravak na čistom zraku i upoznavanje ljudi sličnih interesa vrijedi svakog upaljenog mišića, svakog upitnika iznad glave ‘kako ću ja sad ovo’. U cijeloj toj našoj avanturi na Bohinjskoj gori, prijateljica i ja smo kroz druženje i zezanciju upoznale dvije mlade žene iz Zagreba. S njima smo se nasmijale do suza, a kasnije krenule u nove zajedničke pustolovine.

Črno jezero, Slovenija

Zašto su izleti s Vladom veseli

Odlučile smo spojiti još neke osobe koje vole avanture i putovanja te im približiti nezaboravno iskustvo planinarenja. Na još zahtijevnijem izletu, pohodu na ranije spomenute Tulove grede i brdo Zir poveli smo Tihanu i Mateju pa evo što one kažu.

‘Inače volim putovati i volim kombinirati različite profile putovanja, primjerice poslovna ili samo turistička. Jednostavno volim putovati, i sve što je s time povezano, upoznavanje novih ljudi i kultura, istraživanje novih područja, od geografije do arhitekture, gastronomije i kulturne baštine. U posljednje vrijeme više putujem po Hrvatskoj, dijelom zbog pandemije, a i u Hrvatskoj ima još zanimljivih područja koje nikad nisam posjetila. Trenutno su mi u fokusu hrvatski nacionalni parkovi. Voljela bih posjetiti sve nacionalne parkove, a ujedno i idealno je doba godine za boravak u prirodi. Na prijateljsku preporuku sam se ovaj put odlučila na avanturističku rutu Tulove grede – Zir u organizaciji Veseli izleti. Bilo je to jedno super iskustvo, popeti se na jedan od najviših velebitskih vrhova te posjetiti i Zir na ličkom polju. Meni osobno ruta je bila zahtjevna, ali bio je to slatki umor u dobrom društvu, izvrsnoj organizaciji i predivnoj prirodi’, kaže Tihana.

‘Planinarska tura na Tulove grede i brdo Zir bila je prava avantura za mene. Staza je bila zahtjevna i dovela me u nove situacije testiranja vlastite snage, izdržljivosti i spretnosti. Prošla sam bez ogrebotine i već planiram novu turu za srpanj. Bila sam oduševljena lijepom prirodom, lijepim pogledom i ekipom jer sam išla s prijateljicama, a i našim vodičem koji je bio smiren u svakom trenutku i imao uvijek neku zanimljivu priču u rukavu. Isplatilo se svake kapi znoja i svakog atoma energije jer na kraju vjerujem da je svatko od nas bio ponosan što smo bili i popeli se na dva zahtjevna vrha. Kada niste baš iskusni u planinarenju i nemate profi opremu, valja biti oprezan s rutama, pa umjesto da sama odem negdje gdje je opasno, bolje je ići s iskusnim vodičem i u nečijoj organizaciji radi vlastite sigurnosti’, kaže Mateja.

Tulove grede

Samo ću dodati da dok se nas šest vozilo u kombiju po Majstorskoj cesti, s predivnim pogledom na Tulove grede, jedna od ove dvije avanturistice mi je rekla: ‘Znaš li da se ja malo bojim visina‘. Rekla sam da nas može pričekati kod kombija, šalila sam se, vjerojatno i ona jer je bila prva kada se trebalo rukama hvatati za stijene i prolaziti kroz uske prolaze. Ova staza je bilo puno teža nego ona u Sloveniji, ali ne i nešto što ne bi mogao proći netko tko je u dobroj kondiciji. Naravno, uz Vladinu asistenciju jer jako dobro poznaje stazu i zna gdje se treba provući te kako je najbolje popeti se po kojoj stijeni.

I onda nakon izazovne staze i pomalo free solo penjanje, stignete na vrh i shvatite da taj pogled, to iskustvo nema cijenu i da će vam se vječno urezati u pamćenje. Sjedite na vrhu stijene, vjetar puše, pogled puca na kanjon Zrmanje, Novigradsko i Karinsko more, Maslenički most, mnoštvo jadranskih otoka te jedan od najljepših vrhova Velebita – Sveto brdo. Jednostavno bivate u trenutku. Gledate tu prirodu i postajete svjesni koliko ste mali, a neke stvari u životu toliko nevažne. Gotovo je! Zarazili ste se i nakon uspinjanja na još jedno brdo – Zir, umorni sjedite u kombiju i već se dogovarate za sljedeći izlet. Mjesto smo rezervirale, samo da nam COVID-19 ne poremeti planove i oduzme to neprocjenjivo iskustvo.

Pogled s Tulovih greda
Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!