fbpx

Ana Vlajnić za sebe kaže da je bila povučenije dijete sa stalnom potrebom za kreativnim stvaranjem. Zbog toga je crtala, svirala, pisala glazbu te već s 12. godina sama izrađivala svoju odjeću.

‘Nisam uživala biti u centru pažnje, ali sam imala potrebu biti “svoja” bez obzira kako drugi reagiraju na to. U školi sam uvijek bila sama, nisam baš bila omiljena drugoj djeci, ni profesorima, ali nije mi to smetalo. Išla sam u opću gimnaziju (gdje me ravnatelj nazivao cirkusom) i srednju glazbenu školu. Sve se preokrenulo nakon što sam upisala studij dizajna u Zagrebu (na TTF-u) 2014./2015. godine, kada sam se pronašla i započela raditi poslove kojima se danas bavim’, kaže mi Ana.

A čime se Ana bavi?

Ona je jako talentirana tattoo umjetnica i vizažistica. Vlasnica je Antidotex studija – obrta za dizajn tetovaža, tetoviranje i uljepšavanje lica, jedinog takvog u Slavonskom Brodu. Ana odgovara kako je nastao naziv studija, pojašnjavajući da je Antidote engleska riječ za protuotrov, a njezina ideje je bila upravo protuotrov svim nametnutim idealima, od toga kako bi trebali izgledati, čime se baviti, do toga kako se ponašati.

‘Ono iza čega stojim je upravo ta sloboda, da budemo što želimo, izgledamo kako želimo, bez straha da se to nekome neće svidjeti. Uzmimo za primjer i tetovaže, zbog kojih se na nekim mjestima još uvijek ne može zaposliti. Ako će me netko diskriminirati zbog toga, tamo i ne želim raditi. Nisam dužna prilagođavati svoj izgled tuđim standardima‘, kaže Ana.

Pročitajte u nastavku zašto sudjeluje na natjecanjima (i usput rečeno, osvaja nagrade), koji su trendovi ove godine u šminkanju te zašto kaže da često odbija klijente za tetoviranje.

Uz make-up, radite i predivne tetovaže. Od kuda ljubav prema jednom i drugom te gdje ste učili šminkanje i tetoviranje?

Oduvijek crtam i kao dijete sam uvijek šarala flomasterima drugu djecu. Tetoviranje je bila moja prva želja, ali nisam mislila da je ostvariva. U vremenu kada sam se školovala to se kod nas nije smatralo poslom za ženu te nije postojala nikakva edukacija za to, stoga se činilo nerealnim. Posao vizažista se također još uvijek nije smatrao pravim poslom i roditelji su mi govorili da mi to može biti hobi, ali da uz to moram imati “pravi” posao.  Kada sam se preselila u Zagreb, upoznala sam nekoliko tattoo artista koji su prihvatili učiti me tom zanatu. Istovremeno smo kao studenti modnog dizajna sudjelovali u raznim projektima, gdje sam dobila priliku raditi make-up na modnim revijama, photo sessionima, spotovima i slično. Nedugo nakon toga, radila sam u par salona kao vizažist. S obzirom na to da mi je tetoviranje bila veća želja, a nije postojala prilika da radim oboje, shvatila sam da moram stvoriti tu priliku i otvorila prvi tattoo & beauty studio.

Osvojili ste i nekoliko nagrada za svoj rad. Možete li reći nešto više o njima i koliko vam znače?

2018. godine sam prvi put sudjelovala na državnom natjecanju u organizaciji PROFOKUS škole te sam osvojila prvo mjesto. Godinu poslije, odlučila sam ići izvan naših granica i sudjelovala na šampionskom make-up natjecanju u Torinu, gdje sam se natjecala s prvakinjama iz drugih država poput Rusije, Italije, Moldavije, Ukrajine i Rumunjske te osvojila drugo mjesto. Ove godine sam se prijavila na svjetsko natjecanje u Dubaiju u kojem su sudjelovali vizažisti iz 30-tak država te osvojila prvo i drugo mjesto u Master kategoriji s dvije teme.

Svjesna sam da su ta natjecanja ujedno i potreba za dokazivanjem sebi, roditeljima i svima ostalima koji to ne smatraju ozbiljnim poslom. Prvenstveno sebi i svojoj samokritičnosti jer je svaka nagrada je dokaz da sam se s razlogom borila za to, da moj rad ipak vrijedi.

Kada je riječ o make-upu, uz neka općenita pravila, često se javljaju i određeni trendovi pa možete li izdvojiti neke za ovu godinu?

Svako vrijeme nosi svoje trendove, u make-up svijetu trenutno su popularni ruski i brazilski stil šminkanja s naglašenim mačkastim i vizualno povećanim očima, široke, razbarušene ili grafički precizno definirane obrve, duge trepavice s volumenom, pune i precrtane usne, te sjajna, zdrava koža lica i dekoltea. Vrlo je popularan i “cut crease” s precizno definiranim pregibom kapka, koji je bio popularan šezdesetih godina.

Make-up, Antidotex studio – Ana Vlajnić

Često se može čuti da je manje ponekad više, no kod šminkanja to baš i nije slučaj. Je li moguće pretjerivanje kad je riječ o šminkanju i naglašavanju određenih dijelova lica?

Po meni make-up nije kategoričan, ne postoje pravila u umjetnosti. Šminka ne služi da se njome prekriju nedostaci,  nego da probudi samopouzdanje. Smatram da je make-up dio osobnosti, stila, može biti ekscentričan i pretjeran, ako ga osoba zna nositi. Kada razmislimo, svaki trend nam za deset godina postane smiješan. Možda ćemo se jednoga dana smijati precrtanim usnama, ogromnim trepavicama, prenaglašenim obrvama i konturama lica iz 2020-te, ali ako te sada takav look veseli i osjećaš se dobro noseći ga – samo daj.

Kada bi vas neka žena pitala da joj date par savjeta za pravilno šminkanje, što bi joj rekli? Koju kozmetiku bi joj preporučili kao nešto što bi trebala imati ?

Kao što sam već rekla, ne postoje univerzalna pravila, svatko od nas ima različito lice, kožu, pa i ukus. Većini žena must have je maskara, ali osobno vjerujem isključivo u umjetne trepavice. Kod mene se podrazumijeva make-up završiti s umjetnim trepavicama, bez njih nikada ne izlazim van i lijepim ih svaki dan zadnjih sedam godina.

Radite li više šminkanje ili tetoviranje? I kad je riječ o tetoviranju, imate li više muških ili ženskih klijenata?

Više tetoviram, s obzirom na to da je šminkanje poprilično “sezonski” posao. Što se klijenata tiče, podjednako se tetoviraju i muškarci i žene, ali sam ženama obično prvi izbor ako radimo na diskretnijim mjestima.

Postoje li neki zahtjevi ili klijente koje bi odbili kad je riječ o tetoviranju? U kojim situacijama bi to napravili?

Zapravo vrlo često odbijem klijente za tetoviranje. Prvi razlog je što se trudim biti iskrena i uvijek ću biti otvorena ako smatram da će pojedini motiv izgledati estetski neprivlačno. Bez obzira na to što ja neću nositi tu tetovažu, ona je moj rad i moram moći stati iza toga što sam napravila. Također ne radim tetovaže ako bi motivi mogli biti uvredljivi ili neprovjerenog značenja, jer smatram da je i to odgovornost ovog posla.  Odbijam ih ako pojedina mjesta na tijelu nisu pogodna za tetoviranje, poput sluznice, šake, dlanovi itd.  I zadnji razlog zbog kojeg ne mogu tetovirati pojedine motive je ako su pretjerano “isfurani”. Poput znaka beskonačnosti kojeg ima toliki broj ljudi da je postao znak za “kud svi tu i mali Mujo.” Mnogi se uvrijede na to, premda je iz dobre namjere. Ali zato moji klijenti to cijene, jer znaju da ću dati cijelu sebe u ono što radim.

Koje dijelove tijela žene najčešće tetoviraju? Dolaze li same s idejama ili im i vi često predložite/skicirate tetovažu?

Žene najčešće tetoviraju bedra, rebra, podlaktice i zapešća. Najčešće dođu s gotovim idejama, ali osobno preferiram da radimo “svoju” skicu

Što bi savjetovali nekome tko se odluči po prvi puta tetovirati? Jesu li po vama ljepše i bolje manje ili veće tetovaže?

Moj prvi savjet je da ne tražite što biste mogli tetovirati na internetu. Pokušajte definirati neke značajne trenutke ili uspomene, vašu životnu filozofiju, nešto specifično za vas i objasniti to majstoru, te pronaći inspiraciju motiva i slika, ali ne u obliku fotografija tuđih tetovaža. Ne kažem da tetovaža mora imati posebno “značenje” ili simboliku u tome, ponekad je dovoljan razlog da samo želite ukrasiti tijelo iz estetskih razloga, ali tada je to isto dio vaše osobnosti i stila. Budite otvoreni oko dizajna za tetovažu, vjerujete majstoru i poslušajte savjete jer nama je u cilju da to što bolje izgleda, jednako kao i vama.

Klijenti se uglavnom odlučuju za male tetovaže, ali kao artist se uvijek veselim više većim tetovažama.

Je li kod vas ikad bio netko tko je požalio zbog prijašnje tetovaže ili tražio ‘popravak’ iste?

Postoje ljudi koji se idu tetovirati na preporuku prijatelja/prijateljice, umjesto da sami procijene kvalitetu rada osobe koja ih tetovira, što vrlo često rezultira time da požale tu tetovažu. Tako da uglavnom nije u pitanju krivi odabir motiva, nego neprofesionalan rad. Srećom, tetovaže se uvijek mogu doraditi ili prepraviti. Ili ih jednostavno prihvatite, kao što prihvatite ožiljak ili madež na tijelu. Neki ljudi još uvijek smatraju tetovaže nekom velikom, doživotnom odlukom, te imaju strah da im se tetovaža jednog dana neće sviđati. Osobno, nisam niti jednu požalila jer tetovaže gledam kao uspomene, kao fotografije iz albuma, svaka je nastala u svom vremenu, ima svoju priču i obilježila je jedan period mog života.

I za kraj, imate li možda neku najdražu tetovažu koju ste radili?

Teško je izdvojiti najdražu tetovažu, ali najviše uživam tetovirati portrete. Oduvijek sam fascinirana licima, pogotovo ženskim, koja su ujedno i moj najčešći motiv kada je crtanje u pitanju, te razlog zbog kojeg volim i šminkanje.

Tetovaža, Antidotex studio – Ana Vlajnić

Možda ćete zanimati i ovo: Ivana Hađina nam s ljubavlju priča o proizvodnji tradicijske tkanine inspirirane narodnom baštinom

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!