fbpx

Jedan običan popodnevni, polu kišan, polu oblačan dan u Zagrebu i odlazak na sastanak. Odlučila sam pozvati taksi jer na lokaciji na koju sam krenula nema parkinga, a morala bih promijeniti dvije vrste javnog prijevoza. U ovo vrijeme pandemije izbjegavam voziti se javnim prijevozom, barem koliko mogu. Ulazim u taksi, sjedam na stražnje sjedalo i s maskom na licu pozdravlja me simpatična vozačica, a koju ćemo za potrebe ovog teksta nazvati Tanja. Iako nemam uvid u neku vrstu statistike, rekla bih da 1 na oko 100 vozača taksija je žena. I jedna od tih 100 je Tanja.

Upale smo u popodnevnu gužvu i naravno proradila je moja znatiželja pa joj postavljam par pitanja – među ostalim kako to da se odlučila za taj posao. Kaže mi da joj primarni posao funkcionira po principu rada na projektima i nikad ne zna kad će biti sljedeći, a u vremenu između projekata svakako treba od nečeg živjeti. 

‘Jedino rad na Uber i Bolt platformi mi omogućuje da počnem i prestanem raditi onda kad meni to treba, a pošto sam dugogodišnji vozač smatrala sam da je to jedan od poslova za koji sam već osposobljena uz minimalni ulog’, kaže mi Tanja.

Radi za sebe kao paušalni obrtnik jer joj je to optimalan način funkcioniranja zbog spoja primarnog posla i taksiranja, a omogućava joj i fleksibilnost kad se otvori mogućnost nekog novog posla. Zanimalo me je kako je krenula u sve to i je li bilo teško dobiti licencu pa mi pojašnjava kako je u vrijeme kad je kretala u to postojao Uberov start centar od kojeg je imala veliku pomoć oko svih stvari. Kaže da im je na tome jako zahvalna jer su joj uvelike olakšali čitavu priču.

Kako izgleda jedan radni dan vozačice taksija

Kako Tanja svoje radno vrijeme provodi u automobilu, na prometnicama i među različitim ljudima, pitala sam je kako izgleda njen radni dan. Kaže da kreće raditi ujutro, u vrijeme kad ljudi idu na posao. U vrijeme ručka je nešto manja potražnja za vožnjama pa i ona napravi pauzu za jelo. Nastavlja dalje raditi kroz popodne dok ne odradi svoju dnevnu kvotu, za koju je izračunala da joj je potrebna za podmirenje obveza obrta, goriva i ostalih životnih troškova.

Radi šest dana u tjednu, a radno vrijeme joj varira od minimalno 8 ili 9 sati pa nekad i do 11 ili 12 sati, ali mi naglašava da uvijek pazi da završi s poslom čim osjeti prve znakove umora odnosno pada koncentracije. ‘Promet nije mjesto za zafrkanciju’, kaže Tanja, koja za sada vozi samo u Zagrebu i dodaje: ‘Ljeto sam trebala raditi na moru, ali korona nam je svima pobrkala račune pa ostaje vidjeti daljnji razvoj situacije’.

Uvjeti rada preko platformi za vožnju Uber i Bolt

Pitala sam je kako je na njen rad utjecala cijela situacija s COVID-19 te je li općenito zadovoljna uvjetima rada i uspijeva li zaraditi dovoljno.

Kaže mi da s obzirom na to da radi za sebe, smatra da ima dobre uvjete rada, za razliku od nekih drugih poslova koje je radila – sada je nitko ne ponižava, odbija isplatiti plaću i sl. Zarada ovisi o količini rada, nema slobodnih dana, godišnjeg, bolovanja pa za sada uspijeva pokriti sve obveze prema državi, gorivo, stanarinu, režije i ostale životne troškove. Ipak, korona je svakako utjecala na posao, tijekom lockdown-a je bio izrazito mali broj vožnji. ‘Prisiljeni ste raditi, a nemate koga voziti. Nadam se da nam se ta situacija neće ponavljati’, kaže Tanja.

Kao i u drugim poslovima, ovdje postoji konkurencija, a ona to opisuje ovako: ‘Konkurencija je relativna stvar s obzirom na to da radim preko Uber i Bolt platforme. Ne tučem se ni s kim za putnike, uključim aplikaciju i čekam da zazvoni, ako ne zvoni premjestim se na neku drugu lokaciju koju smatram frekventnijom, i trudim se ne biti tamo gdje vidim da već ima neki broj drugih taksista’. 

Društvo u taksiju je šaroliko

Pošto znam da je često u doticaju s različitim ljudima, pitala sam je kakve su reakcije putnika na mjere, cijelu situacija oko pandemije te kakvo im je raspoloženje.

‘Društvo u vožnji je prilično šaroliko, s tim da je nešto više mlađih putnika što je logično jer se oni više služe tehnikom i aplikacijama. Mogu primijetiti da su ljudi već poprilično zasićeni situacijom oko korone i svi čekaju da to konačno završi, neki se pridržavaju mjera i nošenja zaštitnih maski, dok su drugi “slobodniji” po tom pitanju, jedni ne misle da će se baš oni zaraziti, a drugi ne misle da su te mjere i maske stvarno korisne’, otkriva Tanja.

Predrasude o vozačicama i koga se treba najviše čuvati u prometu

Kao što sam napisala na početku, a vjerujem da bi se složio veliki broj putnika taksija – većina vozača taksija su ipak muškarci. Tanja sama kaže da ne razumije taj fenomen i da se vjerojatno radi o nekoj predrasudi. ‘Ima jako puno žena koje su vozači, ali jako malo ih radi kao vozač taksija. Također znala sam od žena čuti pitanje: “Pa je li vas strah? Svaka vam čast da radite taj posao, ja se ne bih usudila.” Osobno ne vidim razlog za strah niti mislim da je to posao “predodređen” za muškarce. Radeći kao taksist nisam imala problema s tim što sam žena, niti od strane putnika niti od strane kolega’, kaže Tanja. Štoviše reakcije su pozitivne, pogotovo od strane putnica koje kažu da im je puno ugodnije da ih vozi žena. Također je u par navrata vozila putnike koji isto rade ili su radili kao taksisti, bili su vrlo ljubazni, pomogli su joj savjetom i ponudili ako treba kakvu pomoć. 

Kako veći dio dana provodi na cesti, mislim da je od Tanje korisno čuti mišljenje koji su najčešći propusti i opasnosti u prometu na cestama. Kaže kako u Zagrebu promet zna često biti vrlo gust i definitivno ga ne olakšavaju pojedini nervozni i nestrpljivi vozači koji nemaju razumijevanja za ovu vrstu posla. A dodatno ga otežavaju i raznorazni, kako ih ona zove i opisuje, egzibicionisti koji imaju potrebu liječiti svoje komplekse skupim, brzim, velikim automobilima i praviti se važni ponašajući se kao da imaju monopol nad cestom i da za sve druge vrijede prometna pravila osim za njih.

‘Ne radim ovaj posao tako dugo, ali moram priznati da sam, kako dnevno priličan broj sati provedem u prometu, vidjela već stvarno svakakvih egzibicija. A ima i onih za koje se znam zapitati kako su dobili vozačku dozvolu’, kaže Tanja.

I za kraj sam ju pitala ima li neku zanimljivu priču pa kaže da možda još uvijek nema dovoljno dug taksistički staž i uglavnom radi dnevne vožnje pa nažalost nema nekih zanimljivih anegdota s putnicima. Eventualno ima anegdota iz prometa zbog nervoznih vozača i egzibicionista, ali one nisu osobito pozitivne pa bi ih radije preskače.

Možda će te zanimati i ovo: Renata Burić je prije dva mjeseca počela proizvoditi domaću tjesteninu koju kupci obožavaju

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!