fbpx

Maja Klarić je putopjesnikinja, prevoditeljica, urednica i organizatorica književnih događanja, a s njom smo povezani od samih početaka Femisfere. Prošle godine je bila u Brazilu, točnije u ekološko-umjetničkoj rezidenciji na otoku Itaparica. Kako kaže, kada se vratila iz Brazila rodila se ideja o Bookmobilu. Počela je razmišljati o tome da se prijavi za poticaje za samozapošljavanje i otvori obrt koji će se baviti izdavaštvom.

‘Zapitala sam se – po čemu bi ta moja mala izdavačka kuća bila posebna i kako bih mogla uspjeti u ovim vremenima koja nisu baš sklona izdavačima. Dosjetila sam se da bi to mogao biti upravo kombi s kojim mogu stati na neku javnu površinu, plažu, livadu, i ispred kojeg će se održavati književni programi. Bila bi to svojevrsna pokretna knjižara s kojom čitateljima dolazim pred vrata, donosim im knjige i nudim druženje na otvorenom.’

– kaže Maja.

Dodaje kako je lampica koja je zasvijetlila u trenutku dok je o svemu tome razmišljala zapravo sinteza niza ideja i želja koje je imala tijekom odrastanja, adolescencije, posljednjih nekoliko godina. ‘Oduvijek sam htjela putovati kombijem, živjeti u njemu, biti na cesti, imati pokretnu kuću, biti kao doma gdje god to poželim… Isto tako, oduvijek sam voljela istraživati načine kako da književnost približim čitateljima, kako da im tutnem knjigu poezije u ruke, kako da književnost učinim pristupačnijom, bližom, atraktivnijom, kako da ona dođe među one kojima možda nije tako lako dostupne’, pojašnjava Maja svoju ideju.

Iz te njene želje ranije se na druženjima pod nazivom „Kava s piscem“ susretala sa svojim čitateljima diljem Hrvatske i s njima razgovarala o književnosti, putovanjima, jedan na jedan. Na tragu svega toga rođen je Bookmobil, koji ponovno spaja njene dvije najveće strasti, knjige i putovanja. ‘On je logičan slijed događaja u mom životu u kojem se poezija i putovanja neprestano isprepliću’, kaže Maja.

Kako je ostvarila svoju ideju i kada Bookmobile kreće na putovanje, pročitaj u nastavku.

U kojem trenu si odlučila da je vrijeme za ostvarivanje ideje? Gdje si nabavila kombi i možeš li ukratko opisati proces njegovog uređenja?

Taj je trenutak izgledao otprilike ovako: Bila je jesen, sunce je zalazilo. Zaključila sam da se želim i dalje baviti organizacijom književnih događanja. Dosjetila sam se Bookmobila. Shvatila da je on idealan spoj moja dva velika sna, moja dva pokretača – putovanja i poezije. Rekla sam si: kad ćeš ostvariti taj veliki, davni san ako ne sad? I to je bilo to. Mislim da je najbolje vrijeme za ostvarivanje snova SAD, tj. čim možemo početi djelovati u smjeru njihova ostvarenja.

Kad sam donijela tu odluku, počela sam se raspitivati za VW kombije po raznim portalima, internetskim stranicama, oglasnicima i kod ljudi za koje znam da su strastveni ljubitelji tih vozila. Nakon nekoliko mjeseci, u Rijeci sam pronašla ono što mi je odgovaralo – polovni VW kombi u dobrom stanju koji je odgovarao svim mojim potrebama i željama. Međutim, to je bilo „obično“ putničko vozilo i trebalo ga je iz temelja preurediti, pretvoriti ga u prostor u kojem ću moći spavati, nositi knjige, organizirati zbivanja…

Ostavila sam kombi kod kuće u Istri i otišla na trotjednu književnu rezidenciju Odisejevo utočište u Grčkoj, u jedno malo mjesto na moru pored grada Larissa. Tamo sam nastavila razmišljati o svemu onome što bih htjela raditi s Bookmobilom. Uto je započela pandemija i morala sam pod hitno prekinuti svoj boravak i vratiti se u Hrvatsku. Prvi povratku sam pak morala provesti dva tjedna u samoizolaciji, a nakon toga još otprilike mjesec dana u Istri jer nisam imala potrebne propusnice za odlazak u druge županije. To me na neki način prisililo da ostanem kod kuće, da zasučem rukave i uhvatim se posla, pa sam dan danas zahvalna na tom prisilnom boravku na jednom mjestu. Zbog samoizolacije, nisam mogla ni kod limara ni kod automehaničara ni u razne trgovine gdje bih polako nabavljala potrebne stvari, ni kod ljudi koji bi mogli ponešto na njemu napraviti… Stoga sam odlučila to vrijeme kvalitetno iskoristiti i sama napraviti sve ono što sam mogla!

A ispostavilo se da čovjek može napraviti sve… ili skoro sve. Drago mi je da sam se odvažila na to jer sam u početku sumnjala u samu sebe, a na kraju zaključila da mogu odšarafiti i zašarafiti što god treba! Pritom sam i puno toga naučila, o sebi, o autima! Sve potrebne materijale nabavljala sam preko Interneta i dane provodila u dvorištu, radeći na kombiju. Najprije sam iz njega izvadila sve što mi nije bilo potrebno npr. sjedala, a onda počela ugrađivati izolaciju, nove bočne plohe, detalje…. Malo po malo, putničko vozilo počelo se pretvarati u putujuću knjižaru

Tko ti je pomogao u preuređenju i što je bio najveći izazov u cijelom projektu? Koliko dugo je proteklo od ideje do realizacije?

Budući da sam dosta toga u početku napravila sama, pomislila sam da ću moći do kraja napraviti sve. No onda sam došla do dijela u kojem je trebalo osmisliti i izraditi klupicu za sjedenje koja se može rasklopiti u krevet na kojem bih spavala dok putujem od mjesta do mjesta. Tu mi je ipak zatrebala pomoć pa sam se obratila Lulas Artu… Mario i Miranda Juras iz Bilica pored Šibenika bave se izradom raznih ukrasnih i praktičnih predmeta od betona i drveta, a njihov rad pratim već jako dugo. Štoviše, već smo i surađivali na nekoliko projekata preko udruge Fotopoetika. Lulas Art je zaslužan za malu uličnu knjižnicu za besplatnu razmjenu knjiga na šibenskoj rivi, kao i spirale koje se dodjeljuju onima koji osvoje Nagradu Dijana Klarić na Festivalu putnika u Šibeniku.

Veoma cijenim njihov rad, pouzdani su, kreativni, u sve što rade unesu nešto svoje i svemu pristupaju s ljubavlju, ništa kod njih nije napravljeno „na traci.“ Znala sam da će biti idealni suradnici na ovom projektu pa sam im se obratila za pomoć i suradnju. Ostavila sam im kombi na neko vrijeme i dala im odriješene ruke, ne samo da naprave klupicu/krevet, već i da se poigraju njime onako kako to oni inače znaju. Mjesec dana poslije, Bookmobil se pretvorio u ono što sam oduvijek sanjala da će biti i na tome sam im beskrajno zahvalna.

Kad se osvrnem, od kupovine kombija krajem veljače do kraja njegovog preuređenja (kraj srpnja) proteklo je 5 mjeseci i sad je kombi više-manje spreman za pokret. Naravno, s vremenom ću na njemu dodati/oduzeti/ promijeniti stotinu stvari, ali to je sad već dio njegovog puta…

Mnoge javne knjižnice imaju putujuću knjižnicu pa se tako na cestama Zagreba i Rijeke može vidjeti Bibliobus. Po čemu se tvoj Bookmobile razlikuje od knjižnica na kotačima?

Upoznata sam s činjenicom da nekoliko knjižnica u Hrvatskoj ima svoj Bibliobus i to me čini jako sretnom, obožavam Bibliobuse i super je da ih hrvatske knjižnice imaju! Bookmobil se od tih putujućih knjižnica razlikuje po tome što je on svojevrsni pokretni književni teatar, on je mjesto ispred kojeg i oko kojeg će se organizirati zbivanja, druženja, čitat će se poezija, organizirati književne večeri… Tako da u tom smislu ide korak dalje od Bibliobusa kojem je namjera da se knjige posude – u Bookmobilu ću prodavati knjige u izdanju Fotopoetike i tako financirati njegova putovanja – gorivo, cestarine… Ono što pak imaju zajedničko i što mi je najveća motivacija u svemu ovome jest da omogućuju dostupnost knjiga i književnih sadržaja korisnicima u sredinama u kojima to često nije moguće…

Kada bi trebala izdvojiti najdražu stvar u svom Bookmobilu, što bi to bilo?

Fotografija s mojom sestrom ispred jednog starog VW kombija, stara 15 godina. Fotkale smo se ispred nekog kombija na koji smo slučajno naišle putujući po Istri, bilo je to naše prvo višednevno kampiranje. Oduvijek smo maštale kako ćemo zajedno putovati svijetom u starom VW kombiju… Da nikad ne zaboravim tu našu zajedničku, sestrinsku želju, da nikad ne zaboravim da se snovi ostvaruju ako u njih vjerujemo i ulažemo trud da se ostvare, ta fotografija stoji na posebnom mjestu u kombiju i čuva me…

Kada Bookmobile kreće na put i koji je plan za ovo ljeto te općenito za budućnost? Je li ti trenutna situacija s COVID-19 poremetila planove?

Planirala sam već ovo ljeto putovati s njim po Hrvatskoj i održavati književne programe, no i sam proces preuređenja se pomalo odužio (ako se 5 mjeseci za takav zalogaj može smatrati dugim) a tu je i situacija s koronom, tako da sam odlučila ne stavljati si pritisak i krenuti kad krenem… Vjerojatno ću već ovo ljeto napraviti nekoliko manjih putovanja s njim, u kolovozu i rujnu, po Hrvatskoj, i održati neka manja gostovanja, ako to bude moguće. Radit će se prvenstveno o čitanjima poezije na otvorenom i posjetu manjim sredinama. Međutim, još puno toga zanimljivog planiram s Bookmobilom u drugoj polovici godine i tijekom cijele iduće godine, no o njima još ne želim ništa reći, barem dok se ne zakotrljaju prvi kilometri…

Poslušaj Majinu poruku s prvog službenog putovanja:

Fotografije: Maja Klarić, putopjesnikinja i Lulas-Art

Možda će te zanimati i ovo: Maja Klarić: Kolika je moć pojedinca da utječe na globalne probleme?

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!