fbpx

Zbog velikog broja prijatelja suprotnog spola o kojima baš nikada nisam fantazirala na nastran način, uvjerila sam samu sebe kako vjerujem u muško ženska prijateljstva. Vjerujem li u prijateljstvo nakon seksa? Teško je reći.

U  svakom periodu svog života bila sam okružena velikim brojem muških prijatelja. Voljela sam ih jednako kao ženske i često sam s njima, iako postoji uvriježeno mišljenje da dečki neke stvari naprosto ne razumiju, razmjenjivala priče o ljubavnim i seksualnim iskustvima. Iako sam ih većinu doživljavala kao sebi ravnima i iako vjerujem u muško – ženska prijateljstva, uvijek se među tom masom testosterona moglo pronaći i pokoje lice koje bih, nakon ekipnog druženja, vrlo rado odvela doma pa ga stiskala i ljubila u izgužvanom krevetu, s kojom pauzom za drijemanje, slučajnim neprimjerenim dodirom i svim onim romantičnim scenama koje nam serviraju u serijama i filmovima, a mi zatim pobožno pokušavamo preslikati u stvarni život.

Ma sigurna sam da znate na što mislim, onaj jedan koji ima posebno sladak osmijeh, čije se oči cakle na neodoljiv način, onaj koji zbija najsmješnije fore u društvu ili je jednostavno najbolja osoba koju poznajete. Onaj jedan kojem svakim susretom pronalazite sve više vrlina, ali prijatelji ste i ne bi bilo dobro narušiti taj odnos zbog nečeg što možda nikada ne bi uspjelo. Pa onda pustite, ali zapravo nikada do kraja.

Prije svakog druženja pitate dolazi li i, iako to ne utječe na vaš dolazak, kada dobijete potvrdan odgovor usne se istog trena razvlače u osmijeh, a želja za izlaskom odjednom postaje još malo jača. Niste zaljubljene, ali godi vam kad se smije vašim šalama, kad vas gleda dok govori, kad si dajete peticu jer ste uspjeli shvatiti stvar prije drugih ili kada se odvojite od ekipe i upustite u razgovor koji ne znači ništa, ali donosi onaj dobar osjećaj ispunjenosti. Zaljubit ćete se u nekog drugog, ali njemu nikada nećete pričati o toj osobi osim ako ne postane stvarno ozbiljno, a svaku njegovu novu djevojku gledat ćete sa sumnjom sve dok u potpunosti niste sigurne da ga ona zbilja zaslužuje. Dopustit ćete mu da bude sretan, ali kad veza potraje više od pola godine bit će vam pomalo žao što nikada ništa niste pokušale. Baš tom jednom šarmantnom, duhovitom, lijepom iznutra i izvana, simpatičnom prijatelju danas sam odlučila posvetiti ovih nekoliko redaka internet prostranstva.

Sigurna sam, nakon svih tih maštanja, barem ste jednom pomislile kako bi svijet izgledao da ste mu zbilja rekle koliko vam znači. Gdje bi vas to odvelo i jeste li zbilja sada kraj sebe mogle imati svog najboljeg prijatelja i ljubavnika u jednom, a zatim i supruga koji razumije baš sve te najboljeg oca vaše djece koji vam svakim pogledom daje do znanja da je to jedno priznanje stvarno vrijedilo. Naravno, takav scenarij definitivno nije nemoguć, ali priznat ćete si, daleko je i od mogućeg. Prijateljstva su lijepa, ljubav nakon prijateljstva vjerojatno je najljepša stvar koja se može roditi iz odnosa dvoje ljudi, ali prijateljstvo nakon ljubavi teško je probavljiva situacija od koje sam i sama prečesto bježala.

Jedna sam od onih koje ne izlaze prečesto, a i kad izađem previše teško prilazim likovima. Nisam sigurna je li u takvim trenucima presudan strah od odbijanja ili mi se nitko nikada ne svidi dovoljno da bih prišla prva, ali s godinama mi je napraviti taj potez postalo sve teže. S obzirom na to, ljubav uvijek nekako pronalazim u likovima koje sam već prije susrela, s kojima su me upoznali prijatelji ili, ono najgore, koje znam i s kojima prijateljujem već godinama. U većini slučajeva zaustavim se na vrijeme pa me, što dulje o tome razmišljam, popusti misao o uništenju još jednog muško – ženskog prijateljstva. U preostalim se situacijama zateknem kako gledam u poznate oči i čekam propast da se dogodi.

Dogodila se tako i situacija čiji naziv prezirem iz dna duše i za koju smatram kako je samo jadna izlika jedne strane odnosa da se izvuče iz pokazivanja emocija – prijatelji s povlasticama. Moj je poseban prijatelj proveo godine u vezi s nevjerojatno simpatičnom djevojkom. Nerijetko smo se ekipno družili i zbilja su mi bili dragi kao cura i kao dečko, ali nešto manje kao par. Kada su prekinuli, na jednom sam pijanom tulumu sjela kraj njega i ispričala mu sve što sam u tom trenutku mislila da treba znati. Rekla sam mu kako mi glas i koljena drhte svaki put kad ga vidim, kako mi je strašno teško zbog nje, ali kako mislim da između nas dvoje postoji nešto lijepo i kako već godinama, onako negdje u pozadini srca, maštam o tome da me poljubi. On me zatim poljubio, ali i dodao kako je tek izašao iz veze i kako nije raspoložen za ništa ozbiljno. Ljubili smo se još malo, bilo je divno i ja sam rekla: Može!

Čudna je situacija kad pod utjecajem alkoholnog pića s nekim dogovoriš idući susret koji bi, kako zamišljaš u svojoj glavi, trebao gorjeti od strasti, a kasnije nisi sigurna je li on pristao samo zato što je popio previše ili te zbilja želi vidjeti. Izmislila sam zato neki nepostojeći razlog zašto želim da dođe do mene, on ga je spremno dočekao i došao još isti dan, ja sam i dalje drhtala i zamuckivala, a onda me pitao bi li mogao vidjeti moju spavaću sobu. „NARAVNO“, vrištala sam u sebi, a njemu se tek nasmijala i pokazala mu smjer u kojem se nalazi. Bilo je jasno zašto smo ovdje i prije nego što sam se uspjela okrenuti, bili smo goli, ljubili smo se na mojoj zgužvanoj posteljini, situacija nije bila nimalo romantična, a dodiri su bili sve samo ne slučajni. Bilo je lijepo, stali bismo kako bi on zapalio cigaretu, a zatim nastavili, onako znojni, s pola glasa od uzdisanja i vriskanja, mijenjajući poze, izmjenjujući poljupce i poglede koji su pričali neku sasvim neočekivanu priču. Onu u kojoj smo oboje bili prilično sigurni da se ovo više nikada neće dogoditi, da smo usrali prijateljstvo i da će idući susret biti sve samo ne simpatičan kao što je to bio običaj do sada. Otišao je ujutro kad sam odlazila na posao, čuli smo se iduća dva dana, a onda je uslijedilo mjesec dana tihog promišljanja.

Taj smo nesretni seks ponovili još jednom kako bismo utvrdili gradivo o međusobnim osjećajima i onome što smo uništili, a onda je on, nekoliko tjedana kasnije, ekipi ponosno predstavio svoju novu djevojku. Situaciju sam izbjegla odlaskom na toalet, a ostatak života odlučila ga izbjegavati. Još i danas poklonimo si tek osmijeh ili suho „bok“, a onda se okrećemo svatko na svoju stranu, onako prljavo i posramljeno.

Nemojte me krivo shvatiti, da se mogu vratiti, vjerojatno bih si opet iznova pružila užitak seksa s prijateljem zbog kojeg su se moje usne godinama razvlačile u osmijeh na svaki slučajni dodir, ali isto tako vjerujem i kako bih, ovako pametnija i poučena iskustvom, sve zajedno odigrala daleko pametnije, bez pretjeranih očekivanja i željom za još. Voljela bih da sam stvari ostavila na tom jednom putu pa ga čuvala kao slatku tajnu koju znamo samo nas dvoje, onu zbog koje se i dalje smješkamo jedno drugome kada netko sasvim slučajno spomene upalu mišića ili seks s prijateljima. Kaže se kako se iz pogrešaka najbolje uči pa tko zna, možda ću idući puta biti pametnija.

Pročitaj i ovo: Epizoda 5: Sva čuda Tindera i tko su ta sedmorica veličanstvenih

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Lina Ladić
Prikaži sve članke od autora

Jedna je od onih koji vole i žele pričati o stvarima o kojima se prečesto šuti. Njezina kolumna ' O ljubavi i nim drugim stvarima' govori o iskustvima kroz koje nas život upoznaje s pojmom intime, svojim i tuđim tijelima i bavi se zauvijek neiscrpnim izvorima inspiracije – ljubavi i seksom. Dobrodošli u zonu bez dlake na jeziku, opustite se, otvorite um i dobro se zabavite.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!