fbpx

Prema najnovijim podatcima, koje je ovih dana objavila Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), po broju smrti od raka na 1000 stanovnika nalazimo se na visokom petom mjestu, odmah iza Slovačke, Poljske, Cipra i Mađarske 

Zbog straha od koronavirusa postoji opasnost da ljudi zanemare druge zdravstvene probleme, pa bi se moglo dogoditi da se dijagnosticira manje novooboljelih od raka i pogoršaju ishodi liječenja onkoloških bolesnika, više puta je javno upozorio predsjednik Hrvatskog onkološkog društva Eduard Vrdoljak.

Prema broju smrti od raka, Hrvatska na vrhu liste europskih zemalja

I prije proglašenja epidemije koronavirusa, i njezinog utjecaja na zdravstvenu skrb, hrvatsko zdravstvo bilo je na koljenima. Prema broju smrti od raka na 1000 stanovnika Hrvatska se godinama nalazi na vrhu liste europskih zemalja. 

Prema najnovijim podatcima, koje je ovih dana objavila Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC), Hrvatska je, u usporedbi s ostalim europskim državama, zemlja srednje visoke incidencije (15. od 27 zemalja), ali je mortalitet od raka i dalje izrazito visok. Po broju smrti od raka na 1000 stanovnika nalazimo se na visokom petom mjestu, odmah iza Slovačke, Poljske, Cipra i Mađarske. 

Radi se zapravo o preliminarnim procjenama incidencije i mortaliteta od raka, a IARC ih provodi u suradnji s Europskom komisijom i njenim Europskim sustavom informacija o raku (ECIS)  te objavljuje svake dvije godine za 185 zemalja. 

Procjenjuje se da će ove godine biti dijagnosticiran 25.001 novi slučaj raka

Ovih dana objavljene preliminarne procjene za EU-27 zemalja temelje se na podacima europskih registara za rak, a prema njima  u našoj će zemlji 2020. biti dijagnosticiran 25.001 novi slučaj raka. U isto vrijeme procjenjuje se da će od raka u ovoj godini umrijeti 14.216 ljudi.  

Osim samih statistika, ono što zanima i bolesnike i donositelje odluka u zdravstvu sama je prognoza bolesti. 

„Preživljenje od raka za većinu sijela u Hrvatskoj u porastu je u zadnjih 15 godina. Zabrinjava, međutim, činjenica da smo unatoč postignutom napretku još uvijek za većinu sijela u donjoj polovici europskih zemalja prema postignutom preživljenju. Od tridesetak zemalja u Europi za koje su objavljeni podaci u velikom CONCORD-3 istraživanju, Hrvatska se nalazi među pet zemalja s najlošijim preživljenjem za rak pluća (10 %), prostate (81 %), želuca (20 %), debelog crijeva (kolon 51 %, rektum 48 %) i mijeloidnih leukemija u odraslih (32 %). S pozitivne strane, preživljenje za zloćudne bolesti u dječjoj dobi (limfomi (95 %), tumori mozga (73 %) i akutna limfoblastična leukemiju (85 %)) je usporedivo s preživljenjem u razvijenijim europskim zemljama. Za druga česta sijela raka u Hrvatskoj poput dojke (79 %), melanoma kože (77 %) i raka vrata maternice (63 %) smo također u donjem domu zemalja rangiranih po preživljenju“, komentira dr. sc. Mario Šekerija, voditelj Odjela za maligne bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u čijoj je ingerenciji i Registar za rak. 

Ovih dana objavljene preliminarne procjene za EU-27 zemalja temelje se na podacima europskih registara za rak, a prema njima  u našoj će zemlji 2020. biti dijagnosticiran 25.001 novi slučaj raka. U isto vrijeme procjenjuje se da će od raka u ovoj godini umrijeti 14.216 ljudi.  

Kasno otkrivanje bolesti je jako veliki problem

Stručnjaci su složni u stavu da na visoku stopa mortaliteta od raka utječe više faktora od kojih su najznačajniji: kasno otkrivanje bolesti, duge liste čekanja, loš odaziv na nacionalne programe probira kao i nedovoljno jasno definiran put pacijenta kroz zdravstveni sustav.

Poznato je da više od 40 posto uzroka koji dovode do smrti od raka možemo prevenirati, no i po svijesti o tome daleko smo ispod europskog prosjeka. 

Uz to, rak je bolest koja je u našoj zemlji još uvijek jako stigmatizirana, strah od smrti vrlo je izražen, zbog čega velik postotak građana odgađa odlaske liječniku. Za one koji za neodlazak liječniku uvijek pronađu dobar izgovor „novo normalno“ došlo je kao naručeno. 

Iz istih razloga ni nacionalni programi probira nisu dali očekivane rezultate. Posebice slab odaziv zabilježen je na program ranog otkrivanja raka debelog crijeva na koji se prema posljednjim dostupnim podatcima na pozive odazvalo svega između 25 i 46 posto građana (ovisno o županiji i godištu), dok je udio testiranih prema tim (još uvijek nepotpunim) podatcima samo 21%. U isto vrijeme prema podacima o stadiju bolesti prilikom uspostavljanja dijagnoze, iz Registra za rak za 2017. godinu, samo 16 posto tumora debelog crijeva bilo je lokalnog karaktera. Regionalno proširenih tumora debelog crijeva u isto je vrijeme  zabilježeno 45 posto, metastatskih 14 posto, dok za 25 posto tumora ne postoje podatci o stupnju bolesti. 

Prikazani su podatci o stadiju raka prilikom otkrivanja za rak dojke kod žena te rak pluća i kolorektalni rak u 2017. godini

Kada svemu dodamo sustav u kojem se i prije epidemije koronavirusa na preglede i dijagnoze čekalo mjesecima, bojazan da bi podaci o smrtnosti od raka u Hrvatskoj kroz nekoliko godina mogli biti još porazniji, vrlo je realna. 

Istraživanje o utjecaju pandemije COVID-19 na liječenje raka, koje je u periodu od 6. do 20. travnja 2020. u šest zemalja istočne Europe (uključujući i Hrvatsku) provela Inicijativa farmaceutskih i biotehnoloških kompanija, pokazalo je da je došlo do pada broja pacijenata koje su primali onkolozi/hematolozi. Taj je pad na tjednoj bazi iznosio 53 posto, dok je u Hrvatskoj bio 40 posto. U isto vrijeme smanjen je i postotak započetih terapija za 52 posto, a  u Hrvatskoj za 53 posto.

Na značajan pad broj dijagnoza raka tijekom epidemije upućuje i članak skupine nizozemskih znanstvenika objavljen u časopisu The Lancet. Analizirajući podatke iz nizozemskog Registra za rak, za razdoblje od 24. veljače do 12. travnja, znanstvenici su na temelju patoloških nalaza došli do zaključka da se, u usporedbi s istim razdobljem prošlih godina, dogodio značajan pad broja dijagnoza raka i to kod svih vrsta raka i u svim dobnim skupinama. Najveći pad dogodio se vezano uz dijagnozu raka kože.

Zanimljivi su i razlozi koji se navode u članku, a koji nevjerojatno podsjećaju na situaciju u Hrvatskoj. Kao prvi razlog navodi se činjenica da obiteljski liječnici odgađaju prvotni pregled ako simptomi odmah ne ukazuju na to da pacijent ima rak. Dodatno, situacija je takva da se glavnina komunikacije između liječnika obiteljske medicine i pacijenta odvija uglavnom telefonski. I sami pacijenti odgađaju odlazak liječniku jer se boje zaraze koronavirusom, a bolnice odgađaju dijagnostičke preglede jer je sve podređeno koronakrizi. I kao četvrto, i u Nizozemskoj su bili zaustavljeni svi nacionalni programi za rano otkrivanje raka. 

Kao moguću posljedicu ovakve situacije znanstvenici predviđaju da će u budućnosti doći do porasta broja oboljelih od raka kojima je bolest otkrivena u uznapredovaloj fazi. U Engleskoj se, primjerice, barata podatkom o mogućih 35 000 dodatnih smrti od raka. 

„Zbog načina prikupljanja i obrade podataka Registra za rak, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu, podatke o broju oboljelih imamo s odgodom od godinu do dvije, što znači da ćemo tek tada sa sigurnošću moći reći što se događalo s dijagnostikom raka u ovom razdoblju. Međutim, preliminarni podaci iz registara koji imaju mogućnosti brze obrade dijela podataka (Nizozemska, Sjeverna Irska) ukazuju da, očekivano, za vrijeme lockdowna je došlo do smanjenja broja dijagnosticiranih tumora u odnosu na prosjek prethodnih godina. 

Podaci o mortalitetu, odnosno uzrocima smrti u Hrvatskoj, objavljuju se s odgodom od devet mjeseci, odnosno za 2020. godinu bit će objavljeni u rujnu 2021. godine. Međutim, kako je mogući učinak pandemije na mortalitet od raka višestruk (odgode u liječenju i dijagnostici utječu na mortalitet na različite načine), bit će potrebno više godina da se različitim vrstama analiza vidi da li je došlo do povećanja mortaliteta od raka, kao i smanjenja, ili stagnacije, petogodišnjeg preživljenja“, upozorava dr. sc. Mario Šekerija. 

Promjena načina života te psihološki stresori u pandemiji dodatno utječu na povećanje rizika od raka

Što se pak potencijalnog straha od pandemije raka u Hrvatskoj tiče, Šekerija ističe kako se situacija razlikuje ovisno o sijelu raka. 

„Samo se neke vrste raka mogu spriječiti preventivnim pregledima i zahvatima te otkrivanjem u fazi u kojoj se još uvijek ne radi o invazivnom raku (rak vrata maternice, rak debelog crijeva) pa kod njih možemo govoriti o eventualnom povećanju broja oboljelih zbog odgađanja pregleda. Kod drugih sijela raka postoji mogućnost odgode postavljanja same dijagnoze, zbog kasnijeg posjeta liječniku nakon pojave simptoma. Razlozi odgađanja posjeta mogu biti višestruki. 

To bi moglo dovesti do privremeno nižeg broja novodijagnosticiranih u razdoblju pandemije, te skoka broja nakon tog razdoblja, pri čemu bi distribucija stadija raka prilikom dijagnoze tada bila nepovoljnija od one prije same pandemije (manje osoba kojima je rak otkriven u početnoj fazi, a više onih s uznapredovalim oblikom bolesti; takozvana migracija stadija bolesti). Kako je stadij prilikom dijagnoze jedan od najboljih prediktora preživljenja, tako bismo u tom slučaju mogli očekivati i smanjenje preživljenja, te povećanje mortaliteta od raka“, rekao je Šekerija. 

Osim ovog izravnog utjecaja na incidenciju i preživljenje od raka, važno je, smatra, spomenuti i posredne utjecaje pandemije

„Značajna promjena načina života te psihološki stresori koje doživljava velik dio populacije, među njim i nezanemariv udio starije populacije koja je pod povećanim rizikom ne samo od bolesti COVID-19 nego i od raka, može dovesti do ponašanja koja sama po sebi povećavaju rizik od nastanka raka, kao što su manje kretanja i povećana konzumacija duhanskih i alkoholnih proizvoda. No, postoje i mogući zaštitni učinci poput smanjenja zagađenosti zraka zbog pada industrijske aktivnosti“, upozorio je Šekerija. 

Dr. sc. Mario Šekerija: “Podaci o mortalitetu, odnosno uzrocima smrti u Hrvatskoj, objavljuju se s odgodom od devet mjeseci, odnosno za 2020. godinu bit će objavljeni u rujnu 2021. godine. Međutim, kako je mogući učinak pandemije na mortalitet od raka višestruk (odgode u liječenju i dijagnostici utječu na mortalitet na različite načine), bit će potrebno više godina da se različitim vrstama analiza vidi da li je došlo do povećanja mortaliteta od raka.”

I dok cijeli svijet strahuje od moguće epidemije smrti od raka u narednim godinama, hrvatski ministar zdravstva Vili Beroš vrlo je optimističan. Njegova je procjena da hrvatski zdravstveni sustav funkcionira savršeno u datim okolnostima pa nema straha od pandemije smrti od raka.  

„Ministarstvo zdravstva još je 19. ožujka uputilo dopis bolničkim ustanovama s uputom kako je i  dalje potrebno organizirati zbrinjavanje prioritetnih pacijenata, a  osobito onkoloških pacijenata. Tijekom ožujka i travnja bolnice su primarno zbrinjavale oboljele od bolesti COVID-19, sve pacijente kojima je bila potrebna hitna medicinska pomoć te pacijente čije liječenje nije moglo biti odgođeno, naročito onkološke (uključujući kemoterapiju i terapiju zračenjem)“, navodi Beroš te dodaje kako je 31. ožujka Ministarstvo zdravstva  zatražilo od bolnica dostavu povratnih informacija o provedbi zbrinjavanja prioritetnih pacijenata te dodatno ukazalo na obvezu poduzimanja svih aktivnosti u cilju nesmetane zdravstvene skrbi onkoloških bolesnika.

„Ističem kako proces onkološkog liječenja nije poremećen – bio je funkcionalan u vrijeme najstrožih mjera i danas zadovoljava sve potrebe onkoloških bolesnika“, komentirao je Beroš koji spas vidi u Nacionalnom strateškom okviru protiv raka, dokumentu koji se tek treba donijeti i za čiju će provedbu trebati godine. 

Naše pitanje kakav plan Ministarstvo zdravstva priprema za jesen, za kada se navješćuje drugi, još žešći val pandemije, ostalo je bez odgovora. 

Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu nije tako optimističan. 

Kriza uzrokovana bolešću COVID-19 samo je dodatno naglasila sve probleme u dostupnosti zdravstvene zaštite, a napose onkološke skrbi u Hrvatskoj“, smatra Belina. Svemu je, dodaje, pridonio i razorni potres u Zagrebu koji je znatno smanjio kapacitete zdravstvenih ustanova. „Izostala je analiza kapaciteta unutar zdravstvenog sustava i njihovo optimalno korištenje nakon prve velike krize u zemlji. Mjesecima smo podrobno slušali o koronavirusu, kao da ostali zdravstveni problemi ne postoje“, upozorava Belina. 

Točno je, kaže, da su svi onkološki pacijenti i tijekom krize nastavili primati propisano liječenje, što je za svaku pohvalu, No, znatno se smanjio broj novootkrivenih pacijenata, dijelom i zbog straha građana od odlaska u zdravstvene ustanove, a na što su uvelike utjecale i proturječne informacije o koronavirusu i preporučenom ponašanju građana koje su stizale u predizbornom razdoblju. 

„Trenutno je premalo informacija o tome što se doista događa u sustavu zdravstva, tako da će se prava istina vidjeti tek narednim periodima. Uz opću krizu u društvu, možemo očekivati i smanjenje ulaganja u zdravstvo, što će dodatno negativno utjecati na dostupnost zdravstvene zaštite. Optimizam koji dolazi iz Ministarstva zdravstva u ovom mi se trenutku čini potpuno neopravdanim“, komentirao je Belina.

Tekst je napisala Predsjednica Udruge Nismo same Ivana Kalogjera, u sklopu projekta Agencije za elektroničke medije.

Cijeli članak možeš pročitati ovdje.

Možda će te zanimati i ovo: Do kada ćemo plaćati porez na higijenske potrepštine bez kojih žene ne mogu

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora
Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!