fbpx

Kada čitamo vijesti o nesrećama u planinama, najčešće nam na pamet padnu Česi ili Poljaci u japankama. Osim što znamo da turisti tijekom ljeta često s neodgovarajućom opremom odlaze u planine, mislimo da se nezgoda ne može dogoditi nama.

No, priroda je puna iznenađenja – kako dobrih tako i loših, a fizička kondicija, opremljenost i iskustvo nam ne garantiraju da se neće dogoditi nešto loše. Ako do nesreće dođe, dužnost je svakog planinara da ozlijeđenom ili bolesnom pruži pomoć, prije dolaska liječnika, naravno u skladu sa svojim znanjem, iskustvom i mogućnostima. Pružanje pomoći ne smije se odgađati već se treba snaći s onim što imamo, a ova priča će vam pokazati koliko je važno u svom planinarskom ruksaku nostiti prvu pomoć.

Na Ljiljanu je palo kamenje s litice u Vražjem prolazu

Prva pomoć je bila ključna za Liljanu koja je prošli vikend s obitelji krenula na izlet u Vražji prolaz, koji se nalazi na području Gorskog kotara odnosno Zelenog vira. Prolazeći kroz Vražji prolaz, njoj je na glavu palo kamenje koje se strovalilo s litice te je izgubila ravnotežu i pala gotovo deset metara preko ograde u korito rijeke.

vražji prolaz, gorski kotar
Autor fotografije: Matija Mesić

Liljani je, među ostalima, pomogao Matija Mesić, uz čije dopuštenje prenosimo cijelu priču koja je kao upozorenje podijeljena u Facebook grupi Planinarski kutak:

Ispričat ću vam priču. Priču o Ljiljani. Ne znate ju, niti je morate. Važno je samo znati da Ljiljana može predstavljati bilo koga. Osobu kojoj se u sekundi može dogoditi najgore. Osobu koja sama sebi ne može pomoći i u trenutku najgore noćne more, traži vas za pomoć. Nastavak te priče ovisi o vama, jer naša Ljiljana je danas spašena, a vaša će jednog dana možda tražiti baš vas. Ne morate znati kako ju spasiti. Možda će vas biti strah. Možda ćete ostati paralizirani od šoka. I to je OK, nisu svi za sve. Ali unatoč tome, postoje stvari koje možete učiniti. Postoje stvari koje kao član planinarskog društva trebate učiniti. Mjere koje možete poduzeti kako biste nekome pomogli, čak i prije nego što krenete na izlet. Doći ćemo do toga kasnije. Vratimo se priči.

Ljiljana je danas krenula u šetnju. Nije planinarka niti to želi biti. U mirovini je. Željela je provesti vikend na izletištu s mužem i kćerkom. Prolazeći kanjon Vražjeg prolaza pod Skradom dogodila joj se teška nesreća. Onakva nesreća od koje se ne preživi često. Naime, s velike visine njoj je na glavu popadalo kamenje. Ne ono sitno, nego poštene glondže koje otvaraju lubanje. Nije za to kriva ona niti planinari jer iznad nije bilo nikoga. Kamenje se strovalilo s litice dalje od svih staza, njoj pod noge i na glavu zbog čega je izgubila ravnotežu i u trenu pala gotovo deset metara preko ograde u korito rijeke. Srećom ljetni mjeseci presušili su rijeku, no na mjestima ostali su duboki bazeni vode. U takav jedan je licem prema dolje, krvave i razrezane glave pala izletnica. Koliko dugo je ostala ležati teško je reći. Nastala je panika, derali su se svi, ali skočio nije nitko. Gotovo pet minuta kasnije, do unesrećene spuštaju se prvi ljudi. Do nje došli su spuštajući se za 10m konopa/povodca od psa i dva isfucana karabinera. To se našlo u opremi. Nitko nije nosio one dvije zamke od 6m i gurtne, čak ni mi. Naša greška. To vrijeme izletnica je ležala u metar i pola dubokom bazenu koji je već promijenio boju u smeđe crvenu od krvi. Srećom, bila je pri svijesti, ali u stanju šoka.

Podizanje unesrećene iz korita nije dolazilo u obzir. Što zbog otvorene glave, mogućih ozljeda kralježnice, vrata i još najmanje stotinjak problema. Ljiljani trebat će vremena dok dođe pomoć. Trebat će ostati u koritu mokra, krvava, nepokretna i promrzla dok ne dođe gorska služba. U sljedećih sat i pol vremena, iz našeg kompleta prve pomoći upotrebljen je gotovo sav potrošni materijal: prvi povoj za zatvaranje glave, mreža za pridržavanje razrezanog vlasišta i gaze na mjestu, trokutne marame za imobilizaciju ruke i ramena, astrofolija za ugrijavanje promrzle izletnice. Iskoristili smo jakne, majice, čak i onaj nagužnjak kojeg stavljamo da si ne smočimo guze.

Zašto je to sve sad uopće bitno? Vrlo jednostavno! Od trenutka pada do dolaska Gorske službe, iznad nas je prošlo najmanje pedesetak ljudi. Prvu pomoć sa sobom nije nosio nitko. Nitko! Dobro bi nam došle ekstra gaze, da Ljiljani obrišemo krv s lica. Sve naše smo iskoristili. Još jedna astrofolija da ju ugrijemo od hladnoće s poda jer naša joj je prekrila samo gornji dio tijela. Trokutna marama da joj imobiliziramo vrat jer naša je držala ruku i rame da ne visi sa strane u vodi. Da ne nabrajamo dalje.

Ako imamo pravo nešto vas zamoliti prije nego krenete na novi izlet, to je sljedeće: Nakon što pročitate priču, odšetajte do vašeg kompleta Prve pomoći. Prebrojite sadržaj. Imate li sve unutra? Što vam fali? Napravite popis, i sutra kad idete na posao, sjetite se Ljiljane koja krvava i promrzla leži u vodi. Kupite tu astrofoliju, još dvije tri gaze, prvi povoj, škarice, nožić…sve! Stavite taj komplet u gornji džep ruksaka i ne vadite ga. Neka putuje s vama na svaki izlet. Ne znate kad će baš netko vas tražiti za pomoć, ali budite dovoljno odgovorni i svjesni da 400 g Prve pomoći može učiniti nekome bitnu razliku, čak i da ne znate kako s time što napraviti.

prva pomoć za planinarenje

Možda će te zanimati i ovo: Cjeloviti planinarski vodič: Zašto planinariti, prvi planinarski pohod i koju opremu kupiti

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora
Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!