fbpx

U Hrvatskoj je problem pedofilije prisutan, svako 5. dijete, odnosno svaka 4. djevojčica i svaki 6. dječak, je žrtva nekog oblika spolnog zlostavljanja i potrebno je zajedno, stalnim educiranjem i ukazivanjem na postojanje problema raditi na budućnosti i sigurnosti djece. Antonija Šalajić, Nina Simčić, Marina Pervanja, Dubravka Nemarnik, Marija Daka Pavić i Erika Valić iz Rijeke su se udružile 2017. godine i osnovale Udrugu Ruka, s ciljem pružanja podrške žrtvama pedofilije i njihovim obiteljima.

Njihove djelovanje započelo je slučajem iz Rijeke koji je zaprepastio najprije sam grad, a onda i cijelu Hrvatsku. Osuđeni pedofil pušten je na uvjetni otpust godinu i dva mjeseca ranije od isteka kazne zatvora natrag u isto okruženje u kojemu je i počinio kazneno djelo seksualnog zlostavljanja djeteta mlađeg od 12 godina. Kako kažu iz Udruge Ruka, pedofil živi neposredno (ulaz do) do maloljetne žrtve te nekoliko metara od OŠ Kozala. O osnivanju udruge te drugima aktualnim temama, kao što je nedavna vijest da je Županijski sud muškarcu (49) dosudio 6 mjeseci zatvora zbog spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, porazgovarala sam s predsjednicom udruge Ruka Erikom Valić.

‘Na tužan i iskren vapaj majke žrtve koji je osvanuo na društvenim mrežama u proljeće te 2017. godine, odreagirali smo svi mi roditelji djece koja pohađaju tu istu Osnovnu školu, a pridružili su nam se i ostali građani našega grada. Inicijativa roditelja koja se tog trenutka „rodila“ pokrenula je peticiju za premještaj zločinca iz našega susjedstva, no zakon je opet bio jači od svih nas te je, protivno životnoj logici i zdravom razumu, zaštitio pedofila nauštrb svega što se dogodilo. Zgroženi istinom i nepravdom, nas šest majki, osnovalo je udrugu u studenom 2017., skraćenog naziva Ruka, s namjerom da osvijestimo i „prodrmamo“ Hrvatsku javnost o nepravdi i istini o seksualnim zločinima nad djecom. Tabui i istina o pedofiliji skrivaju se „pod tepih“ stoljećima, okreću se glave, zatvaraju se vrata. Mi smo odlučile reći „dosta“’, kaže Erika Valić.

Udruga je neprofitna organizacija. Svi članovi, uključujući i osnivače su zaposleni negdje drugdje i unutar udruge djeluju volonterski i u svakoj minuti slobodnog vremena. Njihova udruga je prošle godine otvorila i podružnicu u Zagrebu, s timom od 7 članova. U planu im je otvaranje novih mogućnosti te širenja udruge i na druge županije. Zalažu se i za izmjenu loše sudske prakse koja je prisutna u hrvatskom pravosuđu gdje se kontinuirano dodjeljuju niske i blage kazne počiniteljima ovog kaznenog dijela. Udruga surađuje s Mama Bear Effect organizacijom čije su materijale prevele i koriste u provođenju edukacije. Također, Vijeće EU je prepoznalo njihov rad i početkom 2019. godine su postale njihovi partneri.

‘Udruga se financira iz donacija, članarine te subvencija koje dobiva putem prijavljenih projekata na lokalnom nivou. Ovim putem zahvaljujemo se Gradu Rijeci koji nam od samih početaka pomaže u našim nastojanjima te nam je bio i pokrovitelj u nekoliko projekata. Pozivamo i ostale koji žele i mogu da nam na bilo koji način pomognu u našem daljnjem radu. Svaki naš rad javno je objavljen i u svakom se trenutku može doći do informacija o financijskom stanju naše udruge’, kaže Erika Valić.

Kakvo je vaše mišljenje o antipedofilskim mjerama u Hrvatskoj? Koje su najvažnije stvari koje bi trebalo izmijeniti kada je riječ o kaznenom zakonu?

U Hrvatskoj ne postoje antipedofilske mjere i zato se naša udruga zalaže za jedinstveni Antipedofilski zakon, jer se pedofili, sve dok su unutar Kaznenog zakona, neće kažnjavati onako kako bi trebali. Potrebno je donošenje posebnog zakona, a ne kozmetičke promjene Kaznenog zakona koje su do sada primjenjivane. Prvenstveno, razmislimo o čemu se tu radi. Radnja svih ovih kaznenih djela jest zadiranje u najintimniju sferu ljudske osobnosti. Posljedica jesu doživotne traume, psihički i socijalni problemi, nemogućnost normalnog funkcioniranja i odrastanja. Uništeno djetinjstvo i uništen život. Za ovakvu vrstu kaznenih djela potrebno je propisati kazne koje bi bile radikalnije i zaista odvraćajuće, što i jest svrha kažnjavanja, jer krše temeljna ustavna prava djece, a sukladno Konvenciji Vijeća EU o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (Lanzarote Convention), te Europskoj konvenciji o pravima djeteta, čiji je potpisnik i Republika Hrvatska.

Udruga Ruka, Tribina održana u Rijeci, studeni 2018.

Kazneni zakon omogućuje određivanje blaže kazne, uzimanje olakotnih okolnosti, određivanje najniže zatvorske kazne te izlazak iz zatvora nakon odsluženih tri četvrtine kazne radi dobrog vladanja, itd. Analizom postojeće sudske prakse dolazi se do zaključka da suci često izriču minimalne kazne, a iste se još dodatno ublažuju uzimajući u obzir „olakotne okolnosti“. Usporedbom propisanih i izrečenih kazni dolazi se do nevjerojatnog zaključka da se počinitelji ovakvih gnjusnih djela mogu kazniti i kažnjavaju se kao i počinitelji kaznenih djela krađe, oštećenja kulturnog dobra ili protupravne gradnje. Naša udruga smatra nespornim da „kazna“ od 11 mjeseci uvjetno – dakle, koja se čak niti u toj „visini“ neće niti izvršiti ako u, primjerice, dvije godine okrivljenik ne počini novo kazneno djelo, dok žrtva završi na psihijatrijskom odjelu bolnice jer si je pokušala oduzeti život i živeći dalje cijeli život s teškim psihičkim posljedicama i ogavnim sjećanjima na traumu koju je proživljavala ponekad i godinama, nije i ne može biti kazna. Nadalje, ovakvi zločini ostaju i nekažnjeni jer je djelo palo u zastaru.

Kazne koje naša udruga predlaže trebale bi imati preventivno djelovanje, a one glase:

  • Visoke i strože kazne
  • Bez mogućnosti pomilovanja
  • Bez mogućnosti uvjetnog otpusta
  • Bez mogućnosti zamjene radom za opće dobro
  • Bez zastare za ovakva kaznena dijela
  • Bez uzimanja u obzir olakotnih okolnosti
  • Retroaktivno suđenje za isto djelo i ako je počinjeno prije donošenje ovog zakona
  • Zabrana ulaska u Hrvatsku svim osuđenim pedofilima
  • Zabrana korištenja interneta (računala, pametnog telefona i ostalih uređaja koji imaju pristup internetu).

Ono što već postoji u Kaznenom zakonu, ali se lošom sudskom praksom zanemaruje i uglavnom ne propisuje, a na što želimo ukazati je:

  • Kažnjavanje članova obitelji i svih osoba koje su znale za počinjenje kaznenih djela, ali ih nisu prijavile
  • Obvezno izdavanje mjera sigurnosti pri donošenju presude
  • Obvezna kontrola i nadzor nakon izlaska iz zatvora optuženog pedofila
  • Obveza prijave promjene prebivališta, boravišta, radnog odnosa optuženog pedofila
  • Obvezno posjećivanje profesionalnih savjetovališta i ustanova, a sukladno odluci suda (optuženog pedofila)
  • Zabrana pristupa javnim površinama namijenjenim djeci te svim ustanovama koje rade s djecom
  • Zabrana prilaska žrtvama u razmaku od najmanje 1 km

I sami naglašavate kako je podučavanje djece o prikladnim i neprikladnim ponašanjima važno je jer pomaže njima i nama da prepoznamo situaciju koja bi mogla dovesti do seksualnog zlostavljanja. Smatrate li da takav oblik edukacije treba biti uveden i u školama?

Naša udruga je održala nekoliko tribina u Hrvatskoj putem kojih je, uz pomoć određenih stručnjaka iz različitih polja, a vezanih uz ovu problematiku, osvješćivala javnost o problemima pedofilije. Na tribini koja se održala u Rijeci 23.11.2018. godine predstavili smo program koji se temelji na prevenciji seksualnog zlostavljanja djece putem edukacije i to kroz predškolski i školski odgoj.

25.11.2019. održali smo još jednu tribinu, Edukacija kao prevencija, u Zagrebu na kojoj su također bili stručnjaci iz različitih polja, a vezani uz ovu temu te je svaki od njih dao svoj osvrt i mišljenje radi čega je dobro uvesti Edukaciju kao prevenciju od spolnog zlostavljanja u predškolski i školski odgoj u Republici Hrvatskoj.

Udruga trenutno radi na jednom edukativnom projektu u suradnji s jednim kulturno-umjetničkim društvom s kojim ćemo uskoro imati prilike upoznati javnost, ako nam to dopuste epidemiološke mjere koje su trenutno, radi novonastale bolesti COVID-19, na snazi. Taj projekt je namijenjen predškolarcima te djeci nižih razreda osnovne škole. Više o tome kada projekt bude gotov.

Mnogi smatraju da nema potrebe za edukacijom djece, ali djeca bez informacija sklonija su viktimizaciji i zlostavljači ih lakše namame. Stoga smatramo da razgovori s djecom o prevenciji seksualnog zlostavljanja trebaju slijediti istu logiku kao i druge poruke o sigurnosti– biti usmjereni na sigurno ponašanje i vještine koje trebaju usvojiti, a edukacija bi se trebala svakako provoditi u odgojno obrazovnim ustanovama. Jedna od glavnih poruka naše udruge je „Edukacija kao prevencija“.

Što još sami roditelji mogu učiniti kako bi zaštitili svoje dijete?

Roditelji u današnjem brzom načinu života gdje je posao takav da se radi skoro pa po cijele dane većinom nemaju puno vremena provoditi sa svojom djecom. Nije tako svima, ali nažalost većini je. No, u ono malo vremena što ga imaju, trebaju korisno provesti sa svojom djecom. Mnogo s njima razgovarati, imati njihovo povjerenje jer je za dijete važno da u svakom trenutku svoga života, bez obzira imao veći ili manji problem, može doći svome roditelju i požaliti se njemu ili zatražiti pomoć od njega. Tada roditelj, u slučaju bilo kakvog događaja, može pravovremeno djelovati i pomoći svome djetetu. Dijete mora imati osobu od povjerenja. Ako je nema u obitelji, tražit će je izvan obitelji, kod susjeda, u školi, u sportskom klubu. Djeca se moraju imati kome požaliti za bilo što, a kamoli kada je zaista nešto loše i opasno ili zakonski zabranjeno.

Na našim stranicama ima mnogo edukativnih materijala i za roditelje koji objašnjavaju kako pomoći svome djetetu.

Udruga Ruka, prvi odlazak u Sabor, studeni 2017. 

Iako ne postoji službena statistika, prema izvještajima iz medija većina pedofila su muškarci. Imate li možda uvid u neka znanstvena istraživanja ili pojašnjenja u vezi toga?

Postotak prijestupnica sigurno je podcijenjen, i trebali bismo biti skeptični prema ovom stereotipu.  Konkretnih znanstvenih istraživanja nismo pronašli, osim kratkih osvrta i razmišljanja stručnjaka iz njihovoga vlastitog iskustva koji se razlikuju, no na njih se ne možemo pozivati. Npr. jedno od razmišljanja je – “ljudi ne prate tako pomno ženu s djetetom kao što bi to učinili s muškarcem jer smo svi uvjetovani da zlostavljanje vjerojatnije očekujemo od muškarca“, “što se tiče djece nakon puberteta, dječaci će to rjeđe doživljavati kao zlostavljanje ako je nasilnik ženskog spola” itd.

Možda je u realnosti omjer drukčiji, no ne može se zanemariti činjenica koliko je pedofila optuženo i procesuirano, a preko 90% radi se o muškarcima. Malo tko želi o tome govoriti, no možda se tu zanemaruje i oblik seksualnog zlostavljanja nad djecom. Iz naših saznanja muškarci pedofili češće nanose bol prilikom zlostavljanja, dok nam je jedna žrtva žene rekla kako ju je žena zlostavljanja “maženjem” u krevetu. Psihofizičke posljedice su u oba slučaja jednako velike.

Nedavno je u medijima objavljen kako je Županijski sud muškarcu (49) dosudio 6 mjeseci zatvora za ‘seks s djetetom’. Djevojčica ima 14 godina te je ostala trudna, a isti ju je odveo na pobačaj i kako se pojašnjava u presudi ‘financijski zbrinuo’. Na sudu se muškarac pravdao da kad je upoznao djevojčicu, nije znao koliko ima godina. Kako zakon definira pedofiliju? Donosi se odluka je li netko pedofil na temelju slobodne procjene i što mislite o ovom slučaju – je li riječ o pedofilskom djelu?

Najprije želim komentirati ovaj dio koji navodi „seks s djetetom“. Takvo nešto ne postoji. Postoji „spolna zlouporaba“ odrasle osobe djeteta mlađeg od 15 godina, sukladno Glavi 17. Kaznenog zakona RH.

Ovim putem prozivam sve medije kako pogrešnim navođenjem počinjenja ovakvih kaznenih dijela potiču nastanak istih jer daje sliku javnosti kako djeca mlađa od 15 godina svojevoljno stupaju u seksualne odnose s odraslim osobama i kazneno djelo više ne izgleda tako. Također se osvrćemo i na navođenje pogrešnog termina „dječja pornografija“. Pornografija je, prema definiciji, eksplicitni prikaz seksualnih aktivnosti s namjerom izazivanja seksualnog uzbuđenja. Snimke i slike silovanja i seksualnog zlostavljanja djece i njihovo korištenje, prikazivanje te daljnje prosljeđivanje radi korištenja, je dokaz kaznenih postupaka i kaznenih djelovanja protiv djece i maloljetnika i kao takvo se treba i nazivati. Korištenjem izraza „pornografija“ umanjuje se kazneno djelo kao takvo i daje sliku javnosti kako djeca dobrovoljno sudjeluju u snimanju ovakve vrste materijala.

Ovaj slučaj koji ste naveli kao primjer tipični je primjer loše sudske prakse i guranja pod tepih realnih činjenica i korištenja svih mogućih „olakotnih okolnosti“ koje Kazneni zakon nudi kako bi se zatvorile oči i kako bi se prikazalo kako zločina nije uopće bilo i kako je ona, djevojčica od 14 godina, zrela, samostalna djevojka, mogla sama odlučiti kako hoće i želi imati seksualne odnose s čovjekom koji joj može biti otac, a počinitelju „gleda kroz prste“ jer je odnos bio dobrovoljan i jer je djevojčicu i njezinu majku „financijski zbrinuo“. U članku se spominje i to da skrbi o supruzi i staroj majci. Ovo „financijsko zbrinjavanje“ je toliko nesuvislo da je to za nevjerovati. Kao da se radi o nanošenju materijalne štete, kao da joj je uništio mobitel ili bicikl pa je novcem popravio tu štetu pa se to uzima kao pozitivno za njega. Također se postavlja pitanje bi li dobio veću kaznu da ne skrbi za suprugu i majku. Kakve veze uopće imaju takve okolnosti s počinjenjem tog kaznenog djela, koja je tu uzročno-posljedična veza? Naša udruga se zato upravo i zalaže, između ostalog, da se kod počinjenja kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, ne uzimaju u obzir nikakve olakotne okolnosti, jer zaista, kakve veze ima što je počinitelj „obiteljski čovjek“ ili „ima djecu“ ili „materijalno skrbi za obitelj“ s užasima koje je priuštio djetetu žrtvi? Zašto je on i kako uopće može biti radi bilo kakvih okolnosti manje kriv?

Nije dobra sudska praksa koja kontinuirano štiti počinitelje kaznenih djela seksualnog zlostavljanja, a umanjuje sva prava žrtava. Hrvatska mora raditi na poboljšanju sudske prakse. Sudsku akademiju potrebno je kompletno nanovo educirati i poticati da se ovakvi zločini ne umanjuju i da se poštuju sve žrtve seksualnog zlostavljanja, a pogotovo djeca koja su nemoćna i ne mogu se zaštititi bez pomoći odrasle osobe.

Konkretno, ova je presuda strašna, ova presuda poručuje ovoj 14-godišnjoj djevojčici i svim djevojčicama i dječacima u Hrvatskoj kako nisu važni, kako njihovi životi nisu važni već su važni „očevi“, koji „skrbe o svojim obiteljima“ i „koji nisu znali koliko je žrtva imala godina“ i kojekakve smiješne olakotne okolnosti našeg Kaznenog zakona.

Što se tiče procjene da li je netko pedofil, koliko smo mi sukladno sudskoj praksi primijetili, procjenjuje se konkretni slučaj i konkretna žrtva, da li je u tom slučaju to dijete spolno zlostavljano od te osobe ili nije, rijetko kad se raspravlja o tome i utvrđuje da li počinitelj i inače ima takvih sklonosti. A to utvrđenje da li je žrtva zaista žrtva, to je također veliki problem kod nas, jer je žrtva podvrgnuta raznim i mnogobrojnim ispitivanjima, testiranjima, svjedočenjima, od centra za socijalnu skrb, policije, psihologa, psihijatra, defektologa, suda, itd. Tako da se žrtva nanovo nekoliko puta suočava s traumom. Zamislite da kao odrasla osoba morate prepričavati silovanje tri, četiri, pet puta, nepoznatim osobama, i prolaziti nekoliko testova, kako bi utvrdili da vam se zaista dogodilo to što tvrdite, a da ne govorimo o tome da dijete sigurno ne bi izmislilo, i to u detalje, kako ga je otac/tetak/djed „dirao po spolovilu“, „gurao joj prst u spolovilo“, „svoj spolni organ stavio u njezin“, „tražio da joj liže spolovilo“, itd. Zar je zaista to potrebno prepričavati nekoliko puta da bi se djetetu povjerovalo? Je li trauma koju je prošlo nije dovoljna?

Koji su planovi vaše udruge za daljnji rad te kako se drugi mogu uključiti i pomoći vam u vašem djelovanju?

I dalje ćemo raditi na provođenju edukacija, javnih tribina. Uskoro, u tjednu od 5.-11.10. obilježit će se Međunarodni tjedan djeteta u kojemu planiramo sudjelovati s jednom humanitarnom akcijom o kojoj ćemo pravovremeno upoznati javnost. Trenutno svoj rad moramo uskladiti s epidemiološkim mjerama koje su trenutno na snazi, no vjerujemo kako nas neće dugoročno omesti u daljnjim planovima.

I dalje ćemo raditi na tome kako hrvatskom društvu treba dobar Antipedofilski zakon, kako Hrvatskoj treba Dječja kuća, u čiji bi se projekt izgradnje mogla uključiti i Hrvatska, putem Ministarstva pravosuđa, poput susjedne Slovenije, koja je u program ušla prošle 2019. godine. Ne odustajemo. Idemo korak po korak i vjerujemo da će doći trenutak kada će i naša država krenuti u konkretnu borbu protiv pedofilije.

Podržite rad udruge, kroz web stranicu www.ruka.hr te zapratite njihovu Facebook stranicu putem koje dijele edukativne materijale kojima svaki roditelj u svako doba može pristupiti i svome djetetu pokazati edukativni crtani film, slikovnicu ili pak bojanku.

Možda će te zanimati i ovo: Dva slučaja koja potvrđuju da se u našem društvu još uvijek tolerira nasilje nad ženama – do kada?

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!