fbpx

Žene u svijetu vina te one koje vode vinarije možda i nisu novost, ali kada dvije žene pokrenu pivovaru i to kao društveno poduzeće, to je već postaje zanimljiva tema. Stoga sam odlučila porazgovarati s osnivačicama pivovare Brlog, Anom Teskera i Majom Šepetavec.

Ana je po struci prehrambena tehnologinja i prethodno se bavila proizvodnjom vina u obiteljskoj vinariji te je bila konzultant i drugim vinarijama. Maja je studirala sociologiju i prije pokretanja pivovare čuvala djecu. Kako kažu, obje su dosta sklone DIY rješenjima i često su u svom stanu same sređivale sitnije popravke, a nerijetko i one veće.

‘Uz ljubav prema vinu i pivu, kvalitetnoj hrani uopće, čista zamisao da „mi to možemo“ nas je ponukala da doma skuhamo pivo na balkonu. Kako je zabavnije u dvoje, krenule smo „homebrew-at“ zajedno’, kaže Ana.

U samim počecima su se oko Majinog i Aninog vrhunskog piva počeli okupljati prijatelji, kako Ana kaže; što oni sa željom za novim pivima, što oni koje je oduševljavala tehnologija i način na koji su njih dvije adaptirale stan i od starog hladnjaka napravile točionik. Dodaje kako je bilo i onih koji su posebno uživali u diskutiranju o biznis ideji.

‘Tako je od naše balkonske družine nastalo prvo društveno poduzeće u regiji koje se bavi – pivarstvom. Dakle, u početku bijaše hobi, pa bijahu ljudi, pa biznis. Danas je sve to skupa sjedinjeno: ljudi okupljeni oko zadruge, piva i stvaranja’, kaže Ana.

Kada je točno pokrenuta pivovara Brlog i kako to da ste se odlučili na zadrugarstvo? Možete li malo pojasniti taj oblik udruživanja?

Na jesen 2016. je producirano prvo pivo Plavuša. Zadrugarstvo je u našem slučaju krenulo spontano, okupljanjem spretnih ruku i mozgova na spomenutom balkonu. Nitko ne može sve sam, i uvijek ti za nešto treba varioca, pa alat, pa novac, pa savjet… i sve to skupa smo pronašli u svom najužem krugu ljudi. Oni su se već u drugim branšama (primjerice obnovljivi izvor energije) bavili društvenim poduzetništvom (zadrugarstvom) pa su imali veliki drajv i potaknuli nas da uđemo u te vode. Nije bilo teško, jer smo se mi osjećale puno bolje kao zadruga, nego kao d.o.o. Imati zadrugu je kao imati veliku obitelj koju biraš. Svi doprinosimo nekako, a svima je to od nekog osobnog značenja.

Za ilustraciju možemo zadrugu opisati kao tvrtku koja posluje i plaća zaposlenike, poreze i sve ostalo poput bilo kojeg drugog poduzeća, ali način donošenja odluka je demokratski te je glavno upravljačko tijelo Skupština. Na Skupštini se odlučuje po principu 1 član = 1 glas, bez obzira na količinu uloga koju je netko uložio. Zadruge su koncipirane tako da uz povrat financijske naravi, nastoje ostvariti i povrat društvene naravi, odnosno da doprinesu lokalnoj zajednici i društvu u cjelini.

Pivovara Brlog

Do sada ste odradile dvije crowdfunding kampanje, jednu za prikupljanje sredstava za osnivanja zadružne pivovare i drugu za proširenje proizvodnje. Kako to da ste se odlučili na crowdfunding i biste li ustrajali u svojoj ideji da prva kampanja nije bila toliko uspješna?

I prije prve kampanje smo radile crowdfunding, samo neslužbeno i u manjem opsegu. Primjerice, kad smo s frendovima prikupile nešto love da uredimo jednu garažu da bi u njoj kuhale pivo i druge fine stvari. Međutim, nešto nas je potaknulo da ubrzamo projekt i pokrenemo kampanju preko Indiegogo.

Gotovo tri godine kasnije, same smo, bez ikakve platforme, provele drugu kampanju. To pak nije bio obični crowdfunding, već smo ponudile ljudima ulazak u zadrugu, odnosno suvlasništvo. Ovo je nešto što možete učiniti relativno jednostavno, ako ste se već dokazali na tržištu i naravno ako imate dovoljno pratitelja i podržavatelja. Niti u jednom trenu nismo sumnjale u pozitivan ishod niti jedne naše kampanje. Iako, možemo priznati, da je odaziv bio čak i nešto veći od naših očekivanja, odnosno postoji ogroman interes za članstvom u našoj zadruzi i dan danas dobivamo upite o članstvu!

Maja Šepetavec i Ana Teskera

Kakve su bile reakcije okoline kad ste najavili da pokrećete pivovaru? Je li im bilo neobično da kao žene ulazite u takav projekt?

Svi su reagirali. Baš svi. Nitko nije bio ravnodušan, ljudi su postavljali pitanja, nudili pomoć, htjeli sudjelovati, biti dio ekipe, biti dio zadruge, biti dio šireg kruga ljudi. Baš se zakotrljalo kao gruda snijega. Svakako je pozornost plijenila činjenica da smo žene u pretežito muškom biznisu, ili žene u biznisu, ili žene u crowdfundingu, ili žene koje piju piva uopće. Svašta ljude čudi. Ali ipak, naš projekt svoju posebnost još više zahvaljuje konceptu zadruge i toj zajednici koja se oko Brloga okupila.

Kad se sada prisjetimo, pokretanje kampanje je stvarno izmijenilo naše živote. Od obitelji koja je glasno navijala za nas, do prijatelja koji cijeli mjesec držali otvorenu Indiegogo stranicu i svako toliko pritiskali refresh da vide ima li promjene. Vrlo uzbudljivo vrijeme, i divan početak jedne snažne zajednice optimista.

Zanimljiv je način na koji ste brendirali svoja piva, primjerice jednoj ste dali naziv Plavuša, a drugoj Neposlušna. Od kud vam inspiracija za imena i jeste li se bojale da možda neće biti dobro prihvaćene?

Ma svega smo se bojale s prvim proizvodom. Hoće li biti ukusno skuhano u toj improviziranoj opremi. Hoće li biti prihvaćen dizajn. Hoće li se prodavati dovoljno. Je li ime pogođeno. Što će mi mama reći. I tako dalje.

Nakon probijanja leda, svi ti strahovi su pali u vodu i otekli dalje od nas. Drugo pivo smo bez imalo straha nazvali kako joj najbolje pristaje: Neposlušna. Znači Plavuša je stil piva blond ale (prevedeno dakle). Neposlušna je pivo koje smo radili gotovo dvije godine i uvijek nam se nešto ispriječilo. Ili smo morali odgoditi ili smo još malo dorađivali ili smo čekali etiketu da se dovrši. Neposlušna je u svom nastanku sebe obilježila. A, kao i Plavuša, svojim nazivom ipak malo gradi neku opuštenu i pozitivnu sliku o ženama. Ženama koje su slobodne, hrabre, snažne i sve što požele. Te žene pozivaju i druge žene da budu svoje i hrabre, a muškarce da ih se ne boje već da zajedno odu na pivo.

Ana upravlja zadrugom, a Maja vodi proizvodnju. Koliko vam je u tome pomoglo prethodno iskustvo, a koliko ste morale početi od 0 i neke stvari učiti iz temelja? Tko vam je najviše pomogao na samom početku?

Sve je to kombinacija. Učile smo po putu. Ani je najviše pomoglo što su roditelji poduzetnici i radila je u obiteljskoj vinariji te time stekla tehnološko iskustvo i mentore za biznis. Majina seka i šogor su u društvenim poduzećima imali prste pa su savjetovali. Generalno, većinu toga se učilo na principu pokušaja i pogrešak, ali i putem raznih edukacija na koje još uvijek rado odlazimo. Od nule smo svakako učile pivarstvo – vježbale smo i isprobavale recepte na balkonu kuhajući pive u loncu od 20 litara.

Na vašoj stranici se može pratiti kako širite proizvodne kapacitete. Od kuda nabavljate sirovinu te s kime sve lokalno surađujete?

Sirovine su većinom iz Europe (Belgija, Njemačka i Hrvatska) ali i Amerike (hmelj). Lokalno se pomažemo s pivarima iz Zadra i Zagreba te svima ostalima, imamo super odnose. Posao kontinuirano raste iz godine u godinu i s njima rastemo i mi!

Koja sve piva imate u ponudi i gdje se mogu kupiti te probati?

Trenutno, Plavušu i Neposlušnu u stalnoj ponudi (pola litarske boce). Dostupnost se najbolje vidi na karti ili u tablici, gdje su izlistane lokacije za koje mi znamo da drže naša piva, ima ih ustvari vjerojatno i puno više. Radi se najviše o kafićima, restoranima, a nešto malo i trgovinama i hipermarketima kao što su Spar, Tommy, Vrutak i Victa. Dostavljamo pivo i za narudžbe putem web shopa na www.brlog.beer, a može nas se i direktno kontaktirati putem Facebook stranice i maila brlog.pivovara@gmail.com.

Od trenutka kada se stvorila ideja do sada, biste li išta mijenjale i što?

Ima sto stvari koje sada ne bi napravile kako smo onda, ali to nam je ukupno gledajući tada trebali. Moraš proći svoju školu. I moraš biti malo naivan. Mi nekako volimo to što smo naivne i uopće se ne zamaramo time da ćemo nešto pogriješiti. Znamo da hoćemo, ali zato imamo hrpu tih ljudi koji nas uvijek podignu i nekako ponesu ponovno naprijed.

Koji savjet bi dali onima koji razmišljaju o zadrugarstvu te općenito što bi savjetovale ženama koje kreću u neki svoj projekt?

Samo jako! Strah je najgori neprijatelj. Ili, još bolje, citirat ćemo jednu mudru ženu: „Doubt kills more dreams than failure ever will“ (o.a. u prijevodu s engleskog: Sumnja ubija više snova, nego što će ih ikada neuspjeh.)

I to je naša misao vodilja. Probaj! Usudi se! I onda budi ustrajna. Inače, opće je poznato da je Brlog zasnova na tri ključne vrijednosti: Optimizam, povjerenje i društvena odgovornost.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!