fbpx

Sonja Švec Španjol je nezavisna kustosica, pokretačica portala PerceiveArt te urednica i voditeljica emisije KolibriS. Diplomirala je povijest umjetnosti i dodatni studij muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon što je odradila pripravnički staž u Ateljeu Meštrović u Zagrebu i položila stručni ispit za kustosa, počela je aktivno tražiti posao u struci te ubrzo shvatila da joj se sviđa freelancerski princip rada. Kako je jedna od rijetkih nezavisnih kustosica, a radila je na niz projekata te ujedno aktivno promiče likovne umjetnike, odlučila sam porazgovarati s njom.

‘Još za vrijeme studija pisala sam stručne tekstove za art magazin Kontura, kasnije i za književni list za umjetnost, kulturu i znanost Vijenac, a 2013. godine pokrenula sam web stranicu PerceiveArt namijenjenu isključivo likovnoj umjetnosti. Polako sam počela dobivati i angažmane za pisanje predgovora i otvaranje izložbi. Sviđao mi se freelancerski princip rada, jer sam imala maksimalnu slobodu organizacije vlastitog vremena i odabira projekata na kojima želim raditi i nakon nekog vremena sam prestala tražiti stalno zaposlenje unutar ustanove i počela djelovati kao nezavisna kustosica‘, kaže Sonja.

Iako je nezavisan rad prilično neizvjestan i ima svojih nedostataka, kaže da ga ne bi mijenjala. U nastavku pročitajte kako je odabrala taj put.

Djelujete kao nezavisna kustosica pa možete li opisati kako i zašto to da ste odabrali taj put? Je li on puno teži nego što je onima koji rade unutar ustanova?

Smatram da je teže nezavisno djelovati nego raditi unutar ustanove. Čim nemate stalno zaposlenje, nemate ni stalne prihode ili neku sigurnost. Budućnost je vrlo neizvjesna i ovisi isključivo o vašem angažmanu, trudu i volji. Naime, kada ste zaposleni u ustanovi imate stalno radno mjesto, obaveze i stalna primanja. Možete se posvetiti znanstvenom radu i istraživanju, a neovisno koliko truda uložili, primanja stižu svaki mjesec.

Kada radite neovisno, nemate prostora za zabušavanje, jer većina angažmana dolazi po preporuci. Ako radite profesionalno, kvalitetno i predano ljudi će biti zadovoljni vašim angažmanom i preporučiti vas kolegama. Ako nećete ulagati u sebe i svoj odnos prema poslu i suradnicima, ništa vam neće pasti s neba. Moj posao je doslovce odraz mog znanja, truda, vremena, profesionalnog pristupa i ljubavi spram područja unutar kojeg djelujem. I iako je neizvjestan i ima svojih nedostataka, ne bih ga mijenjala. Mislim da mi ovakav način rada omogućuje kontinuirani rast, razvoj i napredak i to u smjeru koji sama odaberem.

Smatrate li da će vaš, ali i drugi poslove u kulturi u budućnosti sve više obavljati freelanceri ili nezavisni stručnjaci? Zašto je tome tako?

Sigurna sam da hoće. U mnogim europskim zemljama je već tako, a kod nas se polako uvodi isti princip prvenstveno u IT sektoru, te grafičkom dizajnu i zanimanjima kao što su prevoditelji, lektori itd. Mislim da ljudima odgovara mogućnost vlastite organizacije radnog vremena i prostora, te da mogu biti sami svoj šef i ne ovisiti o velikim kolektivima koji su često opterećeni birokracijom i inertnošću sistema.

Izložba-Ji-Suk-Baek

S koje strane ste vi u lošijem, a s koje u boljem položaju u odnosu na kolege koji su stalno zaposleni?

Ja sam kao nezavisna kustosica članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te se vodim kao “samostalna umjetnica”. Svi koji su članovi HZSU-a tj. nemaju vlastite firme i nisu zaposlenici državnih ustanova u lošijem su položaju po pitanju prihoda koji su vrlo često niski i nestalni, budućnost je krajnje nepredvidiva i ne možete osmisliti neke dugoročne planove, jer vas država smatra kreditno nesposobnima iako ste službeno “samozaposleni”.

No, i dalje smatram da su prednosti daleko veće od nedostataka, jer radim ono što volim, sama si organiziram vrijeme i imam apsolutnu slobodu u odabiru projekata i umjetnika s kojima želim surađivati. Zato biram ljude koji isto tako vole to što rade, koji cijene i poštuju suradnike i zajedno možemo postići izvrsne rezultate te ostvariti nevjerojatne projekte, a publika to obično prepoznaje i nagradi pozitivnim povratnim reakcijama. I to doista ne bih mijenjala nizašto.

Pokretačica ste portala PerceiveArt. Kada ste ga pokrenuli, kome je namijenjen, kako dolazite do tekstova i priča? Je li neka od (privatnih ili javnih) organizacija prepoznala vaš rad i financijski podržala vaš portal?

Portal PerceiveArt sam pokrenula 2013. godine. Iako sam tada već surađivala s nekim časopisima i novinama i pisala članke o umjetnosti, uvijek bi urednici zadali temu, a ja nisam htjela pisati samo o izložbama o kojima su već izvještavali svi nacionalni mediji. Htjela sam sama istraživati, otkrivati kvalitetne umjetnike koji nisu došli u centar pozornosti jer su možda introvertirani, nisu se nametali i vukli ljude za rukav. Zato sam pokrenula vlastiti portal.

Do tekstova i priča dolazim vlastitim proaktivnim djelovanjem i istraživanjem. Pratim i posjećujem izložbe, pratim mnoge umjetnike na društvenim mrežama, istražujem i sama pronalazim autore koje želim predstaviti na portalu, izložbe o kojima želim pisati ili probleme u struci na koje želim ukazati. Nažalost, ulaganja u kulturu i umjetnost su gotovo nepostojeća u našoj državi, tako da nitko financijski nije podržao rad mog portala, ali iskreno tu nisam ni imala neka prevelika očekivanja.

Kako bi općenito ocijenili način na koji masmediji pokrivaju kulturu? Ima li tu prostora za poboljšanje ili smatrate da sve ostaje na naporima pojedinaca van medija? Koliko su tu društvene mreže i online mediji pripomogli, a koliko odmogli?

Mislim da su kultura i umjetnost u neka prošla vremena bili daleko bolje popraćeni nego što je to danas. Novinari su bili podijeljeni po područjima, tako da su svake novine imale specijalizirane novinare koji su ciljano pratili i pokrivali područje umjetnosti pa su i tekstovi bili na dostojnoj razini. Isto tako, bila je veća zastupljenost kulturnih i umjetničkih događanja u tiskovinama, danas je to polje vrlo suženo ili u potpunosti izbačeno, a zamijenili su ih oglasi, reklame ili žutilo – ono što se danas, nažalost, prodaje.

Mislim da tu odgovornost leži na nama, jer ako javnosti ponudite kvalitetan sadržaj, ono će ga i konzumirati, valorizirati i usvojiti, no ako im ponudite žutilo, tračeve i banalnosti – dobit ćete i takvo društvo. Društvene mreže su i pomogle i odmogle. Pomogle su utoliko da je lakše stupiti u kontakt s umjetnicima ili vidjeti njihov rad, a s druge strane nestala je likovna kritika ili bilo kakva stručna evaluacija umjetnosti. Nažalost, sve se svelo na samopromociju ili copy/paste promotivnih članaka i najava događanja.

11 – 4. trijenale autoportreta, Galerija Prica, Samobor

Osim portala, sudjelujete na niz drugih projekata. Možete li navesti neke od najznačajnijih?

Jedan od najdražih projekata na kojem radim već šestu godinu zaredom je ZILIKZimska likovna kolonija koja se svake godine u siječnju održava u Karlovcu, a pokrenuo ju je Dom za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi Vladimir Nazor s ciljem da se djeci iz Doma tijekom zimskih blagdana ponudi kreativan i inspirativan umjetnički sadržaj. Ujedno sam i kustosica-suradnica velikog međunarodnog projekta “Žena o ženi” čija je inicijatorica kolegica Biljana Jotić, a koji će se tijekom naredne dvije godine realizirati u pet zemalja u regiji. Od ove godine sam i izbornica Privrednikove likovne kolonije u organizaciji SPD Privrednik koja okuplja akademske umjetnike s ciljem organizacije humanitarne aukcije na kojoj se prodaju djela nastala na likovnoj koloniji, a sav prihod od prodaje ide u fond za stipendiranje mladih i talentiranih učenika i studenata slabijih imovinskih mogućnosti.

Ove godine, u jeku pandemije koronavirusa, pokrenuli ste emisiju KolibriS. Možete li ukratko pojasniti koncept emisije, kako je dobila naziv i tko još radi na pripremi iste.

Emisija je pokrenuta s ciljem pružanja kvalitetnog sadržaja iz područja kulture i umjetnosti, a fokus je na samom umjetniku tj. gostu. Htjeli smo na zanimljiv način predstaviti raznovrsne i kvalitetne umjetnike i projekte, te prezentirati široj javnosti kako umjetnost nije nedodirljiva i rezervirana samo za odabrane, već svatko može pronaći nešto zanimljivo u ovom području. Emisiju KolibriS čini mali tim od troje ljudi: Igor Vuk je producent i realizator, Mateja Rusak je autorica vizualnog identiteta emisije, a ja sam urednica i voditeljica. Do samog naziva emisije sam došla kroz značenje ptice kolibri, koja iako spada među najmanje ptice na svijetu simbol je hrabrosti, neustrašivosti, istine, ljepote i nepresušne energije, a upravo takvima vidim i hrvatske umjetnike.

Više o emisiji pročitajte ovdje: Nova nada za sve željne kulture i umjetnosti – emisiju KolibriS možete gledati na YouTubeu i na tri TV kanala

Pokrećete mnoge stvari, nezavisni ste u svom radu pa se i tu morate samostalno izboriti za neke stvari. Koliko vas određene situacije ponekad demotiviraju i koje? Jeste li ikada pomislili biti manje proaktivni, da ne kažem odustati? Što vas u tim trenucima gura dalje?

Nisam mislila odustati, ali se svakih nekoliko mjeseci javi trenutak kada se pitam ima li sve ovo uopće smisla, jer je užasno teško, sporo i često iscrpljujuće. Znam se osjećati kao da lupam glavom u zid ili vičem iz petnih žila, a nitko me ne vidi i ne čuje. Ali uvijek kad se to dogodi, javi se netko s informacijom da mu je umjetnik o kojem je čitao na PerceiveArtu bio totalno otkriće i inspiracija, da je dijete koje godinama dolazi na ZILIK odlučilo upisati umjetničku školu, da umjetnik kojem sam pisala predgovor kaže kako sam shvatila i verbalizirala srž njegova djelovanja ili da napokon imamo kvalitetnu, drugačiju i zanimljivu emisiju koja prezentira kvalitetne, a ne samo razvikane pojedince i onda shvatim da ipak sve ovo ima smisla.

Autorica: Tena Pavletić

Ako svojim djelovanjem inspirirate ili potaknete na djelovanje samo jednu osobu – na pravom ste putu. Sve dok ljudi pozitivno reagiraju, cijene i razumiju zašto sve ovo radimo, te uvide da je umjetnost zaista vrijedna i pažnje i poštovanja i njegovanja svih vrijednosti koje posjedujemo, isplati se gurati dokle god možete.

I za kraj, moramo se dotaknuti teme pandemije i načina na koji su mjere sprječavanja širenja COVID-19 utjecale na kulturnu djelatnost. Kako se to sve odrazilo osobno na vaš posao te koje je vaše mišljenje o stanju kulturne, posebice umjetničke (likovne) scene u ovim okolnostima?

Moj posao je kao i posao svih nezavisnih djelatnika u kulturi i umjetnosti stao preko noći. Kada su stupile na snagu mjere zabrane organiziranja kulturno-umjetničkih događaja, zaustavljen je i moj rad i prihodi. Neovisno o tome što sam za neke izložbe i projekte već odradila 90% posla, sve dok izložba nije i formalno otvorena, nisu mi bili isplaćeni honorari, a oni su mi jedini izvor prihoda. Mislim da je umjetnička scena, koja je već duže vrijeme na koljenima, doslovce dovedena na sam rub egzistencije. Jer ako pogledate postotak koji se izdvaja iz državnog proračuna i koji je kontinuirano ispod 1% što je sramotno, pitanje je kako ti ljudi uopće opstaju i od čega žive.

I kada se situacija počela stabilizirati, stroge mjere su se i dalje primjenjivale na događanja kao što su izložbe, predstave i koncerti, dok smo recimo mogli vidjeti kako su se neke nacionalne manifestacije održale pred punim gledalištem kao i nogometne utakmice…. I tu nije stvar otvorenog i zatvorenog prostora, jer su i kazališta tijekom ljeta imala izvedbe na otvorenom, no stječe se dojam kao da nisu za sve vrijedila ista pravila. Pitanje je koliko će dugo potrajati ova situacija, a problem je što nadležne službe i ministarstva uopće ne shvaćaju ozbiljnost i problematiku situacije u kojoj se nalaze samostalni umjetnici… Bojim se da ćemo se za sve morati izboriti sami.

Autorica naslovne fotografije je Tena Pavletić

Možda će te zanimati i ovo: Karla Andrić otkriva s kakvim izazovima se susreću nezavisni profesionalci u Hrvatskoj, ali i koji je bio njen motiv da postane freelancerica

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!