fbpx

Živim u Zagrebu i radim kao vještica – možda zvuči kao šala, ali Martina Findrik će vam reći da ima sreće i može potvrditi da je ova njena izjava istina.

Martina je zajedno sa Suzanom Antonić i Manuelom Tunjić 2012. pokrenula razgled Zagreba s coprnicama. Rođena je i cijeli život živi u Zagrebu, a kaže kako od najranijeg djetinjstva redovito posjećuje Gornji grad te je fascinirana njegvom poviješću.

‘Teta je živjela u Demetrovoj ulici, tako da sam još kao malo dijete dosta vremena provela u igri i istraživanju ulica Gornjeg grada. Upravo iz te dječje fasciniranosti danas djelujem prilikom izvedbe naših šetnji. Noćna šetnja ulicama Gradeca tijekom cijelog života bila mi je zabava i opuštanje, ali i utjeha u teškim trenucima. Veoma sam sretna što danas kao odrasla osoba, imam prijateljice i kolegice koje skupa sa mnom glume na tim istim ulicama i što imamo nevjerojatnu publiku koja je spremna skoro svakog vikenda upustiti se s nama u pustolovinu’, kaže Martina.

Osim osobnih emocionalnih utisaka koje ima o gradu, njenoj inspiraciji je svako pridonio i završeni studij povijesti. Kaže kako je kao srednjovjekovni povjesničar imala priliku istraživati povijesne izvore o nekadašnjem životu i izgledu grada, a diplomirala je na temi vještičarenja, kao još jedna suradnica coprnica Ana Zbiljski. Uz diplomski rad o vješticama, vještičarenje kao temu istraživala je i kroz medije izložbe, pisanje knjige, ture u obliku aplikacije i predstave. Osim što vodi izvedbe, bavim se i interpretacijom povijesti te volontira u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke. Martina je od 2017. preuzela vodstvo Gonjogradskih coprnica pa smo popričale tko su coprnice, onim pravima i onima koje ih glume.

Kada i kako je nastala ideja o Zagrebačkim gornjogradskim coprnicama? Jeste ju o početku zamišljale kao turističku turu ili nešto drugo?

Ideju razgleda grada s coprnicama pokrenule su 2012. godine Suzana Antonić i Manuela Tunjić. Smatrale su da zbog popularnosti Gričke vještice i interesa koje vještice uvijek pobuđuju, s ovom temom ne mogu pogriješiti i bile su u pravu. Obilazak se isprva odvijao u tijeku dana i uključivao je malu kreativnu radionicu i posjet Muzeju grada Zagreba. Kako se priča razvijala mijenjao se i koncept te smo s vremenom postali noćna šetnja, te smo umjesto radionice i posjeta muzeju, uveli interaktivne likove, tako da danas kombiniramo šetnju i predstavu. No od početak do danas zadržali smo ideju koju su i Suzana i Manuela smatrale ključnom, a to je uključivanje publike u priču, bilo kroz radionice ili danas kroz neposrednu interakciju s likovima.

Foto: Igor Emil Horvat

Možete li reći nešto o djevojakama koje su od početka do sada sudjelovale u projektu

Manuela Tunjić, bila je idejni zatečnik, ali se ubrzo okrenula novima pričama, no nastavlja biti naša suradnica na drugim projektima interpretacije povijesti. Suzana Antonić pet godina bila je na čelu coprnica, na ne tako zahvalnim poslovima prodaje i prezentacije ovog posla, no unatrag tri godine uzela je zasluženi predah. Pored Manuele i Suzane koje su i mene 2013. godine dovele u svoj tim, naduži staž u coprnicama imaju Danijela Bajić, naša dugogodišnja vodičkinja i izvrsna coprnica i Mirka Šafarić Vučko, inače po struci psihologica, koja je među vješticama otkrila talent za glumu. Danas su coprnice nezamislive bez Hane Matejašić, također psihologice, ali i glumice; te Ene Sanan- Hdagha, profesionalne glumice i redateljice. Coprnice su veliko društvo iznimnih žena, pa među coprice s ponosom mogu ubrojiti dvije vodičkinje s dugim stažom rada, Petra Cukrov Curcija i Vanja Budimir; Anu Zbiljski voditeljicu Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke; Nedu Novosel i Martinu Piškor, koje obje osim rada na coprnicama volontiraju u Zagorkinu stanu, te sjajnu Natašu Marković, novu članicu postava.

zagrebačke coprnice
Foto: Igor Emil Horvat

Tko je zadužen za kostime, šminku, a tko za priču tj. sam koncepet ture?

Za kostime imamo pravu čarobnicu sa šivaćom mašinom, Melitu Kukec i nje atelier Kookabee design. Melita koja živi i radi u Varaždinu, dugi niz godina kreira vjenčanice, večernje haljine, ali i izvanrednu kostimografiju. Naš odnos funkcionira tako da ja Meliti pokažem sliku kostima, koji želim, a ponekad je riječ i o Oskarom nagrađenoj kostimografiji, ali Melita kreira iz predloška još spektakularniju haljinu. Upravo zahvaljući njenom radu, imamo kostimografiju koja nam daje sigurnost i obogaćuje naše glumačke sposobnosti. U tim krasnim haljinama lako je zamisliti da si čaroban lik i to nam olakšava glumački perfomans i uvelike doprinosi kvaliteti ugođaja obilaska.

Šminka i frizure se rade u hodu, sve smo se s vremenom izvještačile i u šminkanju i frizurama, to je bio izazov, jer se nijedna od nas privatno baš ne šminka. Tako da su nam izvedbe ujedno i poticaj da vježbamo i to umijeće. Slaganjem koncepta obilaska i scenarijem dramskih scena bavim se ja od 2013. godine.

Kakve su reakcije i povratne informacije turista, ali i domaćih koji dođu na vaš obilazak gradom?

Reakcije na našu izvedbu su izvrsne. Najveći dio posjetitelja su naši sugrađani ili posjetitelji iz okolice Zagreba. Smatramo najvećim uspjehom to što naši ljudi žele upravo s nama doživjeti povijest na drugačiji način. Imamo veliki broj sudionika koji su na coprnicama bili i po nekoliko puta, i neke koji nas redovito posjećuju bar jednom godišnje. Strani turisti nas posjećuju uglavnom u sklopu međunarodnih konferencija ili u sklopu eventa nakon poslovnih sastanaka, radili smo s velikim brojem kompanija i njihovim poslovnim suradnicima. Reakcije su veoma pozitivne, zato što pored klasične šetnje gradom, ubacujemo mnoge zanimljivosti i priču razbijamo kostimografijom, scenografijom i s više izvođača.

Foto: Igor Emil Horvat

Tko su bile zagrebačke coprnice, možete li možda izdvojiti priču jedne od njih?

Zagrebačke coprnice bile su stvarne osobe s poprilično zanimljivim životima. Osnova priče je prenijeti glumački i citiranjem povijesnih izvora kako je izgledao život tih žena. Većina priča o vješticama bavi se masovnim progonima vještica i o tome kako se te žene mučilo i osuđivalo. No one su više od optužbe koja je podignuta protiv njih, pa se naša priča bavi ženama koje su čarale, a ne ljudima koji su ih za to čaranje progonili, smatramo da zaslužuju da netko prepriča njihove priče, kad ih je povijest već zabilježila. Odabrala sam par imena žena za koje se može tvrditi da su se uistinu bavile nekim oblikom čaranja i na njihovom primjeru progovaramo o praznovjerju u Zagrebu.

Jedna od nama najzanimljivih vještica je Kata Cankovica, žena koja se u 17. stoljeću bavila spravljanjem čarobnih napitaka preko 20 godina i u tome bila veoma uspješna. Oživjeli smo je kao lik i danas je upravo Kata Cankovica najpopularniji lik Gornjogradskih coprnica, kako kod posjetitelja, tako i kod nas koji glumimo. Kata je bila nevjerojatna žena koja je živjela potpuno sama, bez ičije potpore i zaštite, ali je vlastitom dosjetljivosti godinama vodila obrt za magijska umijeća. Njenu priču nažalost doznajemo iz sudskog spisa, naime našla se pred gradskim sucem, nakon što su je ulovili u predaji ljubavnog napitka grofici Erdody. Čak je spis zabilježio i sastav spornog napitka. Pored toga doznajemo i još neke druge primjere gdje je Kata magijski intervenirala. Zanimljiva činjenica o Kati je da se ona nije branila nevinošću, već je zahtjevala odbacivanja optužbi na temelju posjedovanja plemićkog lista, koji je dala krivotvoriti. Eto bila bi šteta da je njena priča ostala zaboravljena.

Koliko se priča o Zagrebačkim gornjogradskim coprnicama poklapa ili nadovezuje s primjerice vješticama s Kleka te drugim sličnim pričama iz ovih krajeva?

U obilasku prvenstveno prepričavamo slučajeve iz povijesnih spisa, ali spominjemo naravno i legende o vješticama koje kruže u ovim krajevima. Neke priče o vješticama u svim krajevima su poprilično slične npr. coprnice se u velikom broju sastaju na teško pristupačnim mjestima, na vrhu Sljemena, na Okiću ili Kleku. Na druženje dolijeću sa svih strana na metlama ili ”u duhu”. Druženjem vještica presjeda ”Nečastivi”, a vještice se pritom zabavljaju kao na nekadašnjim seoskim zabavama, pije se, pleše, jede meso, kolače, ali i radi šteta ljudskoj zajednici kroz izazivanje tuče ili suše. Noću treba biti oprezan na raskrižjima, jer se i tamo skupljaju, u posebne dane na raskrižjima kure i veliki oganj i oko njega plešu. U većini priča osim za ljude, vještice su još veća opasnost za blago ili stoku.

Foto: Igor Emil Horvat

Kakvi po vama osjećaju prevladavaju u pričama o coprnicama: strah, krivnja, osuda, mržnja…? Što možemo naučiti iz tih priča?

Priča o vješticama ima dvije dimenzije. Prva dimenzija je želja ili čežnja, ona uključuje osobe koje traže pomoć od vještica, najčešće traže asistenciju oko ljubavnih problema, to su osobe slomljena srca koje ili traže ljubav ili kaznu za osobu koja ih je povrijedila. Druga dimenzija je strah od gladi koji je istovjetan strahu od vještice. Coprnice se najčešće optužuje da čaraju nad blagom i usjevima i tako donose nesreću i glad. Naravno u stvarnosti to ne čine vještice, već je strah od čarolije zamjena za strah od nepredvidljive prirode koju čovjek ne može kontrolirati. Vještica je ovdje žrtveno janje, jedina koju mogu kazniti kako bi sami sebe uvjerili da se bar nekako mogu zaštiti pred nepredvidjivim.

Foto: Igor Emil Horvat

Trebaju li nam priče o njima služiti kao inspiracija, pouka ili nešto sasvim treće?

Osnovna poruka koju želimo prenijeti je da se strah pred nepoznatim uobličavao u strah od vještice, te da u društvu postoji potreba da netko ponese breme krivice i posluži kao ispušni ventil zajednici, nekad je to bila vještica, danas je to netko drugi.

Kad netko za ženu kaže ‘Baš si prava vještica’ što vam prvo pada na pamet? 😊

Danas je oznaka vještica za većinu žena kompliment, najčešće se spominje u kontekstu jake žene koja ne odustaje u provedbi vlastitih ciljeva.

I za kraj, kako su na vaš rad utjecala situacija s COVID-19. Jesu li vam postala inspiracija za nešto novo i mislite da će vaše ture biti još traženije nakon što se smiri situacija?

Kao i svi poslovi poprilično smo pogođene ovom situacijom. Najveći dio poslovanja baziramo na radu s poslovnim klijentima i većim eventima, koji su usljed nove situacije svi otkazani. Opstajemo naravno idalje zahvaljući vjernim sugrađanima, koji nas podržavaju i mislimo pozitivno.

U razdoblju kada nismo mogle šetati okrenuli smo se interpretaciji priče vještica kroz umjetničku fotografiju u suradnji s fotografom Igorom Emilom Horvatom. U tim najtežim vremenima pronašli smo novi mediji, da svi skupa stvorimo nešto novo i drugačije. Igor nam je pomogao stvoriti još jedan kanal za prenošenje nevjerojatne priče o zagrebačkim coprnicama.

Naslovna fotografija: Igor Emil Horvat

Možda će te zanimati i ovo: Sonja Švec Španjol je nezavisna kustosica te otkriva kako je raditi kao freelancerica u svijetu kulture

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!