fbpx

Pretvoriti svoju strast u posao mnogima je san. Upravo je to uspjelo Alis Marić. Naime, jedna od njenih strasti su knjige, ali i sve što je vezano uz njih; književnost, knjižare, knjižnice, pisci i izdavači. Brend Čitaj knjigu je krenula stvarati kada je ostala bez posla i shvatila da konačno želi raditi ono što voli ili kako sama kaže – ono za što je rođena i u čemu se osjeća najbolje.

‘Jednom sasvim slučajno našla sam se u pravo vrijeme na pravom mjestu i milijun puteva ujedinili su se u jednoj točki’, kaže Alis o onome što danas radi, a nosi zajednički nazivnik Čitaj knjigu.

Njena druga velika strast su putovanja, a za nju su knjige i putovanja itekako povezani. Tu povezanost opisuje na sljedeći način: ‘ Sv. Augustin je to najbolje rekao: Svijet je poput knjige. Oni koji ne putuju su pročitali samo jednu stranicu. Na kraju su upravo putovanja mnoge ljude pretvorila u pripovjedače. Knjiga je kao i putovanje, duboka i trajna promjena ideja življenja’.

I treća njena strast su vina i vinarije. Osam godina je članica udruge Žene i vino. U udruzi je prvo aktivno radila, vodila društvene mreže udruge te njezino članstvo.

‘Zajedno s mojom dragom Jelenom Šimić Valentić, vrhunskom sommelierkom organizirale smo devet radionica u kojima smo spajale knjige i vino. Jer nije svejedno uz koju knjigu pijete pojedino vino. Ako izbor nije pravi može vam pokvariti okus knjige ili okus vina. Danas zbog manjka vremena nisam više tako aktivna u toj vinskoj udruzi. ali i dalje se rado zaputim u neku hrvatsku ili inozemnu vinariju. To je vrhunac hedonizma za mene’, kaže Alis.

Alis i Čitaj knjigu prati veliki broj ljudi na Facebooku i Instagramu. I da, te brojke su važne ali sigurno ne toliko kao sama inspiracija i motivacija koju njen rad pruža. Upravo je i to bio jedan od njenih ciljeva – ljudima poručiti da ako ostanu bez posla, da to nije kraj svijeta, da se treba trgnuti i da uvijek ima mogućnosti za ostvariti svoje snove i da je sve u nama… Ovo jednako vrijedi za one u mlađim godinama, ali i za one s 50 ili 60 godina.

Kako je ona ostvarila svoje snove te koje su knjige obilježile 2020. godinu, pročitaj u nastavku.

Koji je bio vaš prvi posao? Kada i kako ste odlučili krenuti s projektom Čitaj knjigu i što vam je on sve omogućio?

Volim za sebe reći da sam žena, majka i supruga jer mi je obitelj na prvom mjestu, a danas sam blogerica. Po zanimanju sam diplomirana pravnica i 22 godine sam radila u domaćim te stranim velikim tvrtkama i korporacijama na odgovornim pozicijama. Svo to vrijeme sam bila poprilično frustrirana te nezadovoljna, iako je na van to sve izgledalo primamljivo  – dobar posao i sigurna plaća, puno putovanja i beneficija! Okolina mi je govorila: ‘Kako si tako nezahvalna, budi sretna da imaš dobar posao’. No, u meni je neki glas govorio da to nije to i da bih taj posao trebala napustiti, ali nisam imala hrabrosti.

Jako puno ljudi živi na taj način danas jer se stvara prividna komforna, sigurna zona koja se na kraju pokaže suprotnom. Nakon 22 godine rada u kontinuitetu, dobila sam prvi otkaz u pedesetoj godini života. Za mene više nije bilo posla, ali ni života. Dobila sam etiketu nezaposlene osobe. I naravno, prvih par godina me hvatala panika, strah, nezadovoljstvo i briga. Uvijek kažem da čovjek, nažalost, iz te komforne zone neće izaći dok ne dotakne dno. Ja sam ga dotaknula. Prije 10 godina sam na privatnom planu doživjela ono što se trenutno događa u svijetu. U meni je bilo milijun pitanja, i onda sam rekla – dosta je, idemo preslagivati stvari. Krenula sam raditi na sebi, a u tome su mi puno pomogle knjige koje čitam od svoje pete godine života. Čitajući knjige o osobnom razvoju, psihologiji, sociologiji došla sam do nevjerojatnih spoznaja i odlučila sam ih primijeniti u vlastitom životu. Odlučila sam preuzeti odgovornost za svoj život.  

Ljudi vole reći: ‘Blago tebi, ti sve imaš, ti si se rodila pod sretnom zvijezdom, tebi sve ide, a mi jadni imamo peh’. Nije točno, sve je u našim rukama, sve možemo sami, ako tako odlučimo i ako nismo žrtve. Ja sam jedno vrijeme bila žrtva i shvatila sam da to nije dobar put, okrenula sam sve i počela raditi ono što najviše volim, a to su knjige. Od kada radim ono što volim, za što osjećam strast i zanos najsretnija sam na svijetu. Motivacije i inspiracije ne nedostaje. A niti energije. Zdravlje mi je najbolje ikad. Radim više nego ikad, a osjećam se najbolje ikad. Warren Beatty je dobro rekao: “Postigao si uspjeh u svom polju kad ne znaš da li je ono što radiš posao ili igra.”

Kada danas pogledate unatrag, možete li reći što je bilo presudno za uspjeh brenda Čitaj knjigu?

Kada sam pokrenula Facebook stranicu Čitaj knjigu nisam imala nikakav plan, a kamoli strategiju. Otvorila sam stranicu zbog sebe i da malo utješim svoju dušu jer sam u to u vrijeme ostala bez posla. Samo sam znala da konačno želim raditi ono za što sam rođena i u čemu se osjećam najbolje. Na taj način sam željela smanjiti svoju tugu, brigu i nesigurnost koje su uslijedile nakon mog prvog otkaza u životu. U tom trenutku nije bilo takve stranice na hrvatskom jeziku na Facebooku. Buknulo je i u nekoliko dana imala sam oko dvije tisuće pratitelja. To mi je dalo još više motivacije i počela sam shvaćati da takav sadržaj ljudima nedostaje. Iz mene je samo izlazilo. Cijele dane sam čitala, pisala, bilježila, uređivala. Odjednom se to pretvorilo zaista u lavinu i brzo sam shvatila da to što ja govorim o knjigama ljude zanima, da oni tome vjeruju. Osim pisanja o knjigama počela sam dijeliti i lijepe citate koji mene utješe tijekom dana. Željela sam ljudima poručiti da ako s 50 ili čak sa 60 godina ostanu bez posla da to nije kraj svijeta, da se treba trgnuti, da uvijek ima mogućnosti za ostvariti svoje snove, da je sve u nama, da ne treba očajavati. Na neki način sam shvatila da tom svojom stranicom mogu ljudima dati inspiraciju i motivaciju.

Zahvaljujući knjigama koje sam cijeli život čitala i proučavala vrlo brzo sam shvatila da kroz vlastiti pad mogu konačno rasti. Da mi je taj otkaz došao s razlogom u pedesetoj godini života. Dobila sam priliku za rast i napredak, ali ovaj puta u onom u čemu sam najbolja. I onda je sve krenulo. Bez poslovnog plana, bez kredita, bez novčanih ulaganja i velikih očekivanja. Pokrenula sam Facebook, blog i Instagram stranicu Čitaj knjigu s kojom promoviram kulturu čitanja, te vrlo brzo postala utjecajna blogerica koju danas prati 700.000 ljudi iz čitave regije, ali istovremeno i mala poduzetnica. Ove godine sam otvorila firmu Čitaj knjigu d.o.o. Radim na brojnim projektima i stvaram nove prilike. Zajedno s izdavačkom kućom Iris Illyrica izdajem knjige pod imenom Biblioteka Čitaj knjigu koje se itekako čitaju i traže u Hrvatskoj i regiji. Djelujem. Ne čekam da netko kuca na moja vrata. Ja obijam mnoga vrata od kojih se neka nikada ne otvore, neka se još nisu otvorila, a neka su me širokih ruku prigrlila. Danas brojke sve govore.

Danas znam da iza uspjeha brenda Čitaj knjigu stoji upornost, vizija, marljivost, disciplina, ljubav i strast prema poslu koji radim i autentičnost. To sam ja. Tu nema kalkulacije, muljanja, prikrivanja ili prodavanja magle.

Uz Čitaj knjigu, radite li još nešto drugo? Imate li sada više ili manje slobodnog vremena za sebe nego prije dok ste radili za druge?

Radim sve ono što želim i što me veseli. Moj ured nije vezan za jedno mjesto kao prije. Mogu raditi od bilo gdje. Tako da i sada dosta putujem, a moj posao, ured, moja strast putuju zajedno sa mnom. Za mene ne postoji slobodno vrijeme tj. sada kada radim ono što volim to je moje slobodno vrijeme. Nekad sam o tome samo sanjala i čitala u knjigama koje govore o snazi privlačenja. A danas to živim.

Mislim da će uskoro sve više ljudi morati raditi više manjih poslova, od kojih će im neki donositi zaradu, a drugi će im biti strast ili služiti za brendiranje? Gdje je tu sigurnost, a gdje sloboda?

Da, slažem se. Prije par godina sam napisala blog tekst o multi jobberima. To su ljudi koji da bi preživjeli i da bi se realizirali obavljaju više poslova. To ne znači da su preopterećeni, dapače to znači da rade ono što vole. Ili većinu dana rade ono što vole, a onda još odrade nešto da si povećaju zaradu. Nema sigurnosti u životu. Najveća sigurnost je upravo nesigurnost. U vrijeme kada sam radila za velike korporacije uvijek sam imala ugovor na neodređeno, kao i svi ostali. Taj ugovor nije nikada imao nikakvo značenje. Mogao si dobiti otkaz bilo kad a razloga je uvijek bilo u pričuvi. Ugovor te ne štiti ni od čega. Jedino tko ti u životu može pomoći si TI SAM. Jedino što je važno je da imamo slobodnu volju i pravo na izbor. Iako u vremenima u kojima trenutno živimo niti to više nije sigurno. To nam pokušavaju oduzeti. Živimo u zaista izazovnim vremenima. Svima preporučujem da sada rade na sebi. Da zavire u sebe. To je jako važno.

Nedostaju li vam ove godine putovanja ili neke druge stvari? Kako gledate na cijelu situaciju u kojoj se nalazi čovječanstvo?

Na kraju će mi ova 2020. ispasti kao jedna od najboljih godina ikad. Nimalo mi ne nedostaju putovanja jer nisam prestala putovati do listopada. Početkom godine sam bila u Sloveniji u prekrasnoj Vili Planinka u Jezerskom. Zatim na zimovanju u Austriji. U veljači sam upoznala prekrasnu Bratislavu i navratila do Beča. Ljeto sam provela na moru na mojoj ljetnoj adresi (blizu Rijeke), a provela sam po tjedan dana u prekrasnom Zadru i Dubrovniku. Bila sam i u Makarskoj i na Skywalku. Zaista sam zahvalna na tolikim predivnim putovanjima i novim iskustvima.

Što se tiče situacije u kojoj se nalazi čovječanstvo reći ću vam sljedeće:

Svijet je na prekretnici, a s njime i životi mnogih ljudi. Da. svjedočimo najvećoj promjeni ikada na Zemlji. Nakon tisuća godina vladanja Zla našom prelijepom planetom, dolazi do preokreta. Svatko od nas treba biti izvorno informiran. Preokret se počeo događati. Tome je dovela ova dinamika vlasti i financije svijeta. Upravo se nalazimo u finalu te borbe između Dobra i Zla. Postoje stotine knjiga koje su jasno najavile ovu eru u kojoj sada živimo. Na kraju ovo doba su predvidjeli mnogi književnici i vizionari: Margaret Atwood, George Orwell, Douglas Adams, Aldous Huxley i Dan Brown. Krenite ih čitati: Sluškinjina priča, 1984, Životinjska farma, Divni novi svijet, Da Vincijev kod, Anđeli i demoni, Postanak i Vodič kroz galaksiju za autostopere.

Što se tiče korone istupila sam javno protiv karantena i rekla da to nema smisla. Jer mislim da to nije prava pandemija već plandemija. Danas je jasno da nije niti epidemija. Već odmah na početku mi je bilo jasno da će cijena lockdowna čitave zemlje biti jako visoka. Previsoka za moguće žrtve. U međuvremenu smo spoznali da virus direktno nikoga ne ubija. Od virusa umiru mahom stariji ljudi koji bi i inače umrli od svojih primarnih kroničnih bolesti, samo što je virus taj koji prelije već jako punu čašu. I samo epidemiolozi i članovi stožera su priznali da su se u vrijeme epidemije brojale sve umrle osobe kao da su umrle od virusa iako to nije tako. Dakle virus treba pratiti, trebalo je eventualno zaštititi stariju populaciju – domove za starije ili starijima ograničiti kretanje, ali zatvoriti čitavu zemlju, ljudima oduzeti kruh, onemogućiti njihov rad i pravo na kretanje nije bilo potrebno. To se sada potvrđuje u mnogim zemljama. Ali kako je to napravio cijeli svijet u istom trenu meni to ipak ukazuje na “plandemiju”. Od raka godišnje u svijetu umire nekoliko milijuna ljudi, od srčanog udara i više, od malarije oko pola milijuna a od gripe i do 600.000 ljudi. Dakle Covid-19 nije tako smrtonosan kako su nam ga na početku prezentirali. Mediji su nažalost u izvještavanju o virusu jako pristrani tj. informacije nisu transparentne, već jednostrane. U međuvremenu nam opet prijete s dolaskom ovog drugog vala sa zatvaranjima. Ne smatram to dobrim niti opravdanim. U svakom slučaju planeti predstoji velika promjena. A u takvim trenucima su uvijek bile prisutne ovakve situacije. Živi bili pa vidjeli.

Za koje knjige biste mogli reći da su vama promijenile pogled na svijet, odnosno pomogle vam da odbacite određena vjerovanja  i otvorite um nečem novom?

  • Žene koje trče s vukovima” Clarissa Pinkola Estes  – Kultna ženska knjiga i svojevrsni ženski leksikon iz pera znanstvenice i jungovske psihoanalitičarke koja nam već godinama otkriva bogatstvo mitova iz različitih kultura, folklora i predaje, čak i iz vlastitog obiteljskog nasljeđa u cilju da pomogne ženama da ponovo stvore kontakt s vlastitom instinktivnom prirodom.
  • “Jedi moli voli”, Elizabeth Gilbert  – Za potragu istinske sreće i smisla života nikada nije kasno. Elizabeth je naoko imala savršen život i mnoge žene su joj zavidjele. Ali ona je bila najnesretnije biće na ovom planetu. Jednu noć se srušila u kupaonici i odlučila sve promijeniti. Dati otkaz, ostaviti muža za kojeg se nedavno udala, napustiti svoj uređeni njujorški dom i otisnuti se u nepoznato. Prvo u Italiju da nauči talijanski i da se dobro najede. Zatim u Indiju da nauči meditirati i da u tišini ashrama upozna sebe. Na kraju je otišla na Bali kako bi tamo sagradila žensku kuću i tako pomogla potrebitim ženama. Ovu knjigu sam progutala čim je izašla. Došla mi je u ruke u pravom trenutku. Tada sam još radila u velikoj korporaciji. Bila sam frustrirana i nesretna na poslu, a to se reflektiralo i na moj osobni život. Bila sam mobingirana i nezadovoljna. Elizabeth mi je na svom primjeru pokazala da se jedino mi sami možemo maknuti od onoga što nas ne usrećuje i što nas frustrira. Dapače to je naša dužnost. Ne možemo u životu raditi ono što ne volimo i pri tome biti sretni. A još manje možemo druge okrivljavati za takve osjećaje.
  • “Put boginje”, Daniela Uzelac – Radi se o ciklusu knjiga o babuški i boginji. S ovom knjigom ćete bolje upoznati sebe. Osobno uživam u Danielinom pisanju. Prije dok sam bila mlađa sam često bila Babuška. Danas sam puno više Boginja i imam puno veću moć. Ne moć u odnosu na druge već moć u odnosu na sebe. „Put boginje“ budi ženski princip srca, tolerancije, velikodušnosti i darivanja, kako bi se ponovno uspostavila ravnoteža s dosad prevladavajućim muškim načelom. A pored boginje i muškarac nalazi svoju potpunu afirmaciju i svrhu jer duboka ženstvenost doziva duboku muževnost.
  • “Stoljeće mudrosti – pouke iz života Alice Herz-Sommer”, najstarije osobe koja je preživjela holokaust. Priča o fascinantnoj ženi koja je usprkos svim patnjama s kojima se susretala u životu – boravak u konclogoru, smrt majke, supruga i prijatelja koje su smaknuli nacisti te preuranjena smrt njenog sina jedinca, proživjela život bez gorčine. Ova knjiga je uvijek uz mene i velika mi je inspiracija u trenucima kada ne vidim svjetlo u tunelu. A, svima nam se to povremeno događa.
  • I naravno kultni klasik „Male žene“, Louise May Alcott

Netko pronalazi utjehu u vinu, netko u prirodi, razgovoru, a netko u knjigama. Što su za vas knjige i koji je njihov smisao u životu?

Knjige nas itekako oblikuju, uče nas, daju nam smjernice, uče nas razumijevanju, toleranciji i poniznosti koje nam svima trebaju. Za mene su knjige meditacija, utjeha i najbolje društvo. Uz knjige nikad nisam usamljena ili zabrinuta.

Postoji li nešto čime ste se kao žena opterećivali u mlađim danima, a što sada smatrate prilično nepotrebnim?

U životu sam pročitala više od 3000 knjiga. Naravno da me je to promijenilo. Kroz godine postala sam puno tolerantnija, strpljivija, imam puno više razumijevanja za druge ljude, poniznija sam, mirnija sam, nisam više toliko nervozna. Negativni stres kod mene više ne postoji. Majka sam troje djece koji su sada odrasli ljudi, osamostalili su se i otišli od kuće i prvi put u životu sada imam više vremena i nisam toliko okrenuta obitelji, iako imam unuka u međuvremenu, koji okupira moju pažnju, ali nije to toliko kao kad si roditelj. Knjige su me definitivno jako, jako umirile, prizemljile i promijenile. Prije ne bih razmislila prije nego što bih rekla, osudila bih prebrzo neke situacije, a sada sam apsolutno druga osoba.

Ove godine se neće održati sajam Interliber, ali će mnogi izdavači imati popuste za kupnju online. Možete li dati svoju preporuku za 3 knjige koje su izašle ove godine ili ih je jednostavno korisno pročitati u ovim vremenima?

  1. Obrazovana – nevjerojatno obrazovanje Tare Westover, istinita i tako univerzalna priča. Ova knjiga je senzacionalna. Za mene najbolja pročitana knjiga u 2020. godini. Ostavila me bez daha. Nisam je mogla prestati čitati, a željela sam da nikada ne završi.
  2. Američka prašina – knjiga koja je zapalila svjetsku knjišku scenu do usijanja te je isto tako zapalila i mene. Zbog ove knjige nećete spavati.  
  3. Kako manje misliti – upute kako zaustaviti kaos u našim glavama je knjiga koja vam u ovoj ludoj godini itekako može koristiti.

I za kraj, je li u poslu ili privatnim odnosima žena ženi vuk? Koje žene su obilježile vaš život i imate li možda poruku za one koje od vas traže podršku?

Među ženama još uvijek nema dovoljno istinske suradnje. Iako je tu nezahvalno donositi generalne zaključke. Puno se govori o važnosti da se žene podržavaju, da budu jedna uz drugu, da jedna drugoj nisu vuk. Ali u zbilji jesu. Mnoge žene podmeću noge drugima, kopiraju jedne druge, kradu ideje i plasiraju plagijate. Svih godina mog rada u velikim kompanijama sam najviše bila mobingirana upravo od žena. Rijetko sam naišla na neku dragu, kooperativnu kolegicu koja je u meni vidjela podršku, suradnju ili dobar osjećaj.  U Hrvatskoj je dobro poznat „hrvatski jal“ koji itekako vrijedi među ženama. Zamislite čak i ja koja radim s knjigama i širim ljubav prema knjigama, osjećam taj jal. Neke autorice, urednice, izdavačice ili književne kritičarke mi nimalo nisu naklonjene. Osjećaju se ugroženo od mene, umjesto da u meni vide saveznicu. Jer svi mi želimo da knjiga bude što veći predmet želja za što više ljudi. Svi bismo trebali raditi na tome da se više čita, da se kupuju knjige i da izdavačka industrija cvate u svakom pogledu. Jer onda će nam svima biti bolje.

S druge strane imam oko sebe i uz sebe mnogo divnih žena bez kojih nikada ne bih uspjela. Jer ne možete uspjeti sami. No njih mogu nabrojati na prste mojih ruku. I to je to. Tu su moja najbolja prijateljica Tamara, moja partnerica u izdavaštvu – Ivana, moje drage Renata i Tatjana, moja srodna duša Daniella, uspješna autorica knjiga Narcis i ruža i Kozmički vatromet, draga urednica Sandra Pocrnić Mlakar a nažalost neke su pokojne – Nena i Dijana.

One žene koje od mene traže podršku uvijek će je dobiti. Pomažem svima kojima mogu. Rado ću podržati novu blogericu, neafirmiranu autoricu, novopečenu izdavačicu. To i radim. Dnevno dobivam i po 20 poruka kroz koje nastojim pomoći raznim ženama. Kroz mene mogu dobiti savjet, uputu, inspiraciju, objavu, promociju, knjige. Mnoge žene su to već dobile. Pitajte ih. Ali isto tako niti jednoj nikada neću odmoći, na bilo koji način. To nije moj stil.

Možda će te zanimati i ovo: Marijeta Duvnjak kreirala je knjigu o tri djevojčice koje svojom dobrotom uistinu mijenjaju svijet

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Vaša email adresa neće biti javno vidljiva.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!