fbpx

Iza jedne od najuspješnijih hrvatskih izdavačkih kuća, a riječ je o Frakturi, stoje Sibila Serdarević i njen suprug Seid Serdarević. Nakon što je diplomirala komparativnu književnost i povijest umjetnosti privlačili su je poslovi vezani uz likovnost, izložbe, muzeje te je vjerovala da će raditi kao kustos ili likovni kritičar. To su ujedno bili njeni prvi honorarni poslovi, u redakciji kulture zagrebačkog dopisništva Slobodne Dalmacije i na raznim projektima.

‘Odluka o pokretanju nakladničke kuće sa suprugom Seidom Serdarevićem bila je za mene povratak onoj drugoj ljubavi, književnosti, ostvarenje zajedničke želje da se profesionalno bavimo s knjigama, a može se reći i projekt samozapošljavanja nakon godina honorarnih poslova koje je postalo teško spajati s obiteljskim obavezama’, kaže Sibila.

Iako Sibila poručuje da dobro razmislite ako želite da vam hobi i ljubav ostanu upravo to – hobi i ljubav – želite li ih pretvoriti u profesiju, upravo njena priča pokazuje kako gotovo da ne postoji nemoguće kada krenete ostvarivati zajedničke želje i raditi ono što je usko povezano s onim što volite. Naime, osim što su ona i suprug 2002. osnovali izdavačku kuću Fraktura, 2013. su krenuli s organizacijom Festivala svjetske književnosti, a upavo ove godine su otvorili impresivnu knjižaru u centru Zagreba. U nastavku čitajte što Sibila kaže o svemu tome.

Usprkos pandemiji, potresu u Zagrebu, ali i informacijama da Hrvati ne čitaju baš previše, u srpnju ove godine ste otvorili knjižaru u centru Zagreba. Kako to da ste se odlučili na taj potez i koja su neka vaša očekivanja i vizija vezana uz knjižaru?

U prosincu 2019. poklopilo se nekoliko sretnih okolnosti koje su otvorile put realizaciji već dulje planiranog projekta – otvaranju knjižare kao prostora koji nije samo dućan s knjigama nego i mali kulturni centar, mjesto susreta pisaca i čitatelja, ugodni kutak za sve knjigoljupce gdje mogu popričati o omiljenom štivu, dobiti preporuku za čitanje, popiti kavu ili jednostavno uživati u ugodnoj atmosferi. Veseli nas što se unatoč pandemiji i potresu u knjižari Fraktura sve te želje ostvaruju, a kad nam se svima skupa vrati puna „slobodna kretanja“, knjižara će svakodnevno vrvjeti životom, književnim i drugim kulturnim programima.

Knjižara Fraktura
Knjižara Fraktura, Foto: Anto Magzan

Na Londonskom sajmu knjiga ste 2015. godine dobili nagradu za najboljeg inozemnog nakladnika. Koliko vam je tada značila ta nagrada – kao priznanje za rad, djelomično hrvatsku književnost, ali i za neke nove poslove i planove?

Priznanje jednog tako uglednog Sajma, i žirija u kojem sjede najveći svjetski stručnjaci, a u iznimnoj konkurenciji, bilo je i jest najveće priznanje koje kao nakladnik možete dobiti. Nešto što se događa možda jednom u životu, ali je istovremeno i obaveza da nastavite raditi najbolje, da se usavršavate, mijenjate i držite najviših nakladničkih standarda. To priznanje nam je bilo poticaj da nastavimo dalje s inovativnim projektima, da još malo podignemo vlastitu ljestvicu, a ujedno pokazuje da se dobar rad honorira.

Pokrenuli ste i Festival svjetske književnosti. S kojim sve ciljem ste prvi puta odlučili organizirati takav festival u Hrvatskoj i koliko je situacija s COVID-19 utjecala na ovogodišnje izdanje?

Jedan od najboljih načina promoviranja književnosti jest razgovor uživo s autorom kada postoji prilika za interakciju s publikom. Nakon niza predstavljanja, tribina, promocija i drugih događanja koje smo godinama organizirali s domaćim i stranim piscima, ali i likovnim, filmskim i glazbenim umjetnicima, 2013. smo ta iskustva odlučili povezati u cjelovitu međunarodnu manifestaciju i tako je nastao Festival svjetske književnosti kojemu je glavni cilj da dobra knjiga dođe do što više čitatelja, a ostvarili smo ga i ove godine prilagodbom formata Festivala na digitalne oblike.

Koje je vama možda najdraže izdanje dosadašnjih Festivala svjetske književnosti i za kojeg književnika ste se morali najviše potruditi da ga dovedete u Hrvatsku?

Možda mi je najdraže bilo sedmo izdanje festivala, 2019. kada smo nakon šoka nenadanog zatvaranja kina Europa morali pronaći novi reprezentativan prostor za Festival koji ukupno ugosti oko 6000 posjetitelja, i pronašli smo ga pod krovom Hrvatskoga glazbenog zavoda, a suradnja s HGZ-om potaknula je i produkciju uspješne predstave o Miroslavu Krleži, što je za nas bio jedan novi izazov i veliko zadovoljstvo. Svjetski se književnici rado odazivaju pozivu na Festival svjetske književnosti i dosad nijedna odbijenica, najčešće zbog drugih obaveza u isto vrijeme, nije prošla bez obećanja dolaska neke naredne godine. Žao nam je što neke književnike više ne možemo pozvati poput Amosa Oza ili Pétera Esterházyja.

Pojava e-knjiga, samostalnih izdavača i drugi trendovi su sigurno utjecali na vaš rad i poslovanje. Kako se to sve odražava na Frakturine izdavačke planove? Jeste li ove godine bili primorani spustiti cijene određenih izdanja, smanjiti broj izdanih naslova ili možda mijenjati opremu knjiga koje izdajete?

Posao nakladnika dinamičan je i promjenjiv kao i svaki drugi sukladno okolnostima, trendovima, općoj poduzetničkoj i gospodarskoj klimi… Ipak, ove smo godine, turbulentne u svakom smislu, zadržali jednak broj izdanja, nismo spuštali cijene, a opremu knjiga još smo malo unaprijedili izborom kvalitetnijeg papira i usavršenim dizajnom.

Sibila i Seid Serdarević
Seid i Sibila Serdarević, Foto: Anto Magzan

Prema vama, što bi se primarno trebalo dogoditi u Hrvatskoj kako si se stvorile pretpostavke za stvaranje uređenog tržišta knjiga i širenje kulture čitanja?

To je teško pitanje koje traži mnogo opsežniji odgovor no što ga prostor ovog intervjua dopušta, zato ću samo parafrazirati sjajnog profesora Radovana Ivančevića: kada bismo književnosti i čitanju posvetili samo desetinu prostora koju posvećujemo nogometu, gdje bi nam bio kraj.

Jesu li potpore i subvencije za nakladništvu i knjižarstvu dovoljne i smatrate li da je Europska unija prepoznala njihov značaj ne samo u gospodarskom smislu, nego i u značaju koji imaju na razvoju medijskog pluralizma, obrazovanje i znanost, poticanja kulturne raznolikosti, utjecaj na slobodu medija i pristup kulturi?

Potpore i subvencije za knjigu često se u Hrvatskoj prikazuju kao neki velik trošak u budžetu iako su iznosi potpora u kulturi višestruko manji od npr. onih u poljoprivredi, a „povrat na uloženo“ mnogo je veći. Potpore za knjigu značajne su za sva ova područja koja ste naveli, a osim za gospodarstvo, kulturu, medije, obrazovanje, knjiga je također važna za očuvanje jezika i identiteta.

Na koji način hrvatski književnici mogu konkurirati svjetskim autorima koji svoje knjige izdaju u milijunima primjeraka? Osim same knjige i priče koja stoji iza nje, što je još ključno za uspjeh na stranom tržištu?

Priče hrvatskih književnika ni po čemu ne zaostaju za onima svjetskih autora, ali naš „mali jezik“ velika je prepreka na putu do svjetskog uspjeha. Neke zemlje Europe, poput Nizozemske, Finske, Estonije, pokrajine Katalonije, Slovenije, koje imaju centre za promociju nacionalne književnosti u inozemstvu, uspješno su premostile tu prepreku. Organizirano nastupaju na međunarodnim sajmovima knjiga, intenzivno rade na umrežavanju i povezivanju sa svjetskim nakladnicima te podupiru prevođenje djela svojih autora na svjetske jezike.

Pošto znamo da cijena zasigurno nije odlučujući faktor za kupnju knjige, kako Hrvati biraju koju knjigu će kupiti? Prema vašim podacima o prodaji koji žanrovi i autori su uvijek među najprodavanijima?

Gotovo u svakom ispitivanju tržišta, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, visoko na listi razloga zbog kojih se kupci odlučuju na kupovinu knjige jest preporuka prijatelja. U nemogućnosti da pri svakoj kupovini knjige konzultiraju prijatelje, kupci se oslanjaju na preporuke knjižara, urednika, kritičara, blogera, dakle neka vrst „razgovora o knjizi“ utječe na odluku o kupovini, naravno ako su sugovornici informirani i komunikativni. To je pristup koji njegujemo u Frakturi i njime nastojimo i često uspijevamo preokrenuti trendove pa će tako npr. knjiga poljske nobelovke kod nas biti prodavanija od švedskog trilera.

Knjižara Fraktura
Knjižara Fraktura, Foto: Anto Magzan

Postoji li u Hrvatskoj prava književna kritika ili se polako gubi njen značaj? Koje hrvatske autore i knjige bi izdvojili kao nešto najbolje od književnih ostvarenja u posljednje dvije godine? Ako želite izdvojiti neke od njih?

Čini mi se da je upravo suprotno te da nakon dugo godina opadanja u novije vrijeme značaj književne kritike polako ponovno počinje rasti. Kritika se piše i objavljuje na specijaliziranim portalima kao što su Booksa, Moderna vremena i novo pokrenuti kritika.hr, u Best Booku, mjesečnom književnom dodatku tjednika Express, u redovitim kritičarskim kolumnama dnevnih novina, a i u nekoliko redovitih radijskih i televizijskih emisija o knjigama se govori obaviješteno i kritički. Mediji moraju „ostati odgovorni“ i očuvati prostor za književnu kritiku jer bez kritičkog glasa ne može se ni otkriti koja su to najbolja književna ostvarenja…

Iako se ove godine nije održao Interliber, mnoge knjige su se mogle kupiti po sniženoj cijeni. Jeste li i vi imali popuste na svom web-shopu i u knjižari slično kao i prijašnjih godina na samom sajmu? Jeste li zabilježili veliki odaziv kupaca ili vam je ipak prodaja bila značajnija kad se sajam održavao?

Posljednjih godina usporedno s Interliberom u gotovo svim web-shopovima i u knjižarama knjige su se mogle kupovati po sniženim cijenama čime je najveći i najstariji domaći sajam knjiga osim u Zagrebu bio prisutan i drugdje u Hrvatskoj. Ove godine knjižarski popusti i posebne ponude prerasli su u projekt Knjiga svima i svuda kojim se pokušalo nadoknaditi izostanak sajamske prodaje, u velikoj mjeri s uspjehom, ali ipak je ukupna prodaja knjiga mnogima pa tako i nama bila manja nego na sajmu prijašnjih godina. No, sve i da se ove godine Interliber održao, broj posjetitelja i kupaca bio bi mnogostruko manji nego ikada, tako da mi je drago što se sajam u ovim posebnim okolnostima privremeno preselio u knjižare i u web-shopove.

I za kraj, što bi poručili onima koji kao i vi svoj hobi i ljubav žele pretvoriti u profesiju tj. samostalan posao, naročito ženama koje žele ići u tom smjeru?

Ako želite da vam hobi i ljubav ostanu upravo to – hobi i ljubav – dobro razmislite želite li ih pretvoriti u profesiju jer izazovi poslovanja u poprilično tromoj i pomalo nesređenoj branši kao što je izdavanje knjiga u Hrvatskoj velika su prijetnja onome što je u njoj najljepše – uživanju u čitanju i susretima s autorima i književnim djelima. S druge strane, to je posao koji omogućava da se bude kreativan, inovativan i empatičan, da se stalno istražuje, otkriva i uči nešto novo.

Možda će te zanimati i ovo: Sonja Švec Španjol je nezavisna kustosica te otkriva kako je raditi kao freelancerica u svijetu kulture

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!