fbpx

U posljednje vrijeme možemo zamijetiti porast interesa, razgovora, parada i odluka vezanih uz temu abortusa. Prije manje od mjesec dana u Poljskoj je donesena odluka o zabrani pobačaja u kojoj je ilegalno pobaciti čak i ako se zna da će dijete imati velike poteškoće u životu. Zasada je provođenje te odluke odgođeno. U Irskoj je pokrenut neuspješan referendum vezan uz zabranu abortusa. U Hrvatskoj se organiziraju parade u ime života fetusa i moli se ispred bolnica. U ovom članku ne planiram izreći svoj stav jer sumnjam da će jedan članak promijeniti nečije uvjerenje koje je nastalo kroz odgoj, društvo i iskustva.

Zašto pričamo samo o abortusu, a ne o drugim temama?

Naime, po lingvistu George Lakoffu, stvaranje nekog okvira teme diskursa je jako bitna i odlična je za manipulaciju. Trenutačno je kao glavna tema nametnut abortus, a ne sve ostalo što se nalazi u dubini tog problema i koji su uzroci. Raspravljanje o abortusu limitira nastavak rasprave o drugim temama poput životnog standarda te prilagođavanju uvjeta da svako dijete ima jednake prilike i uvjete za kvalitetan život. Također, i o temama poput edukacije mladih o seksualnoj zaštiti, kvalitetnim partnerskim odnosima, činjenice da u našoj državi većina mladih živi s roditeljima do 30. godine, da imamo veliku stopu zlostavljanja u partnerskim odnosima i brojnih drugih problema koji se trebaju riješiti.

Tema abortusa je jednostavna, ona se sastoji od da ili ne; nema veze jeste li za ili ne, jer bitno je da iza toga stoji ignoriranje puno većih problema koji bi ujedno i smanjili broj abortusa. Još jedna idealna stvar je što u toj situaciji imamo i podjelu na dvije grupe: ispravnu i neispravnu.  Naime, tijekom odrastanja nama se formira obrazac kako percipiramo svijet oko sebe. U našem društvu se miješaju dva modela. Po Lakoffu, prvi model je model strogog oca, iz perspektive tog modela postoji zlo u svijetu i otac bi nas trebao zaštiti i istovremeno kroz disciplinu naučiti što je ispravno, a što nije ispravno. Ukoliko ovaj model ode u krajnost, kreira se model svijeta u kojemu se poistovjećuju moral i uspješnost. Osoba nije uspješno ostvarena ako nema disciplinu te samim time ona nije moralna te time zaslužuje kaznu u obliku teške životne situacije u koju se je dovela. U tom modelu potreban nam je moralan autoritet koji će odlučivati ispravno od neispravnog. Drugi model naziva se brižnim roditeljem. U tom modelu, preuzima se odgovornost za svoje ponašanje i socijalna odgovornost za našu okolinu. U njoj se trudi razumjeti i suosjećati s drugima te vođe u takvom modelu ne nameću pravila već služe svojoj zajednici. Svatko od nas u sebi kombinira ta dva modela i pitanje je koji od njih u nama prevladava.

No, kakve veze ima abortus sa tim?

Ljudi koji su protiv abortus dolaze iz pozicije modela strogog oca. Za njih je žena ta koja se svojim nemoralnim ponašanjem dovela u određenu situaciju i sad se mora nositi s posljedicama. No, kako je u njezinim cipelama? Osim toga on nas dijeli na dvije skupine koje umjesto da se fokusiraju na određeni cilj kako bi svima bilo bolje, sukobljavaju se jedni protiv drugih.

Cilj ovog teksta je da prebacim neke činjenice, razloge i poteškoće s kojima se svaka žena susreće i ukažem koji sve faktori utječu da dolazi do neželjenih trudnoća te na kome sve leži odgovornost te da malo pomaknem zadani okvir s teme abortusa.  Prvobitni faktor: za trudnoću je potrebno dvoje.

Kondomi vs. vazektomija

Do neželjene trudnoće najčešće dolazi zbog nekorištenja kontracepcije, a trenutno najučinkovitija i po zdravlje najsigurnija kontracepcija su kondomi. Muškarci imaju mogućnost reći da im kondomi nisu ugodni. Nekima od njih je seksualni odnos zabava pa ne razmišljaju o posljedicama, a za njih postoji opcija da jednostavno nestanu iz ženina života. Vjerujem da je većina muškaraca savjesna, ali iznimke uvijek postoje. Naravno, postoje i situacije u kojima će oni oboje donijeti neracionalnu i brzu odluku, ali žena je najčešće ta na koju je svaljena sva odgovornost za njeno takozvano “nemoralno” ponašanje.  U društvu će se prije koristiti izraz da je ona kriva jer nije pazila i nakon toga raspravljati o tome što je ispravno da učini sa svojim tijelom.

Kada govorimo o kontracepciji postoji i opcija u obliku privremene vazektomije, zasada jedini medicinski oblik muške kontracepcije. Prilikom vazektomije se podvezuju sjemenovodi te se na taj način onemogućuje izlazak sperme iz skrotuma. Dodatan benefit ovog zahvata je što je reverzibilan i muškarac u situaciji kad odluči da je spreman imati djecu. Ipak treba napomenuti da u velikom postotku slučajeva (oko 50%), taj postupak nije uspješan. Uspješnost je veća ako je postupak izveden u manjem vremenskom razmaku od prvotne vazektomije.

Kad sagledamo realno, ovo je još jedan način na koji bi se puno efikasnije prevenirale neželjene trudnoće.  Međutim, nitko o tome ne priča jer to ulazi u sferu muškog tijela i ne bi bilo u redu da muškarcima društvo odlučuje što će raditi sa svojim tijelom. I potpuno se slažem s tim, ali što daje onda nekome za pravo da odlučuje što će žena sa svojim spolnim organima.

Što sve može činiti trudnoću neželjenom?

Prema podacima istraživanja udruge RODA 21,2% žena je dobilo otkaz nakon što su rekle poslodavcu da su trudne. Čak njih 34,1% suočilo se s neproduživanjem ugovora o radu, a 16,4 % je prebačeno na lošije radno mjesto. Kako bi bilo lakše ilustrirati, ispričat ću jedan scenarij.

Marija i Luka imali su nezaštićeni seks i ona je zatrudnjela. Luka je odlučio da ne želi biti dio toga jer se ne osjeća spremnim za to. Ona ima izbor: odgajati dijete sama ili pobaciti.

Ako odluči odgajati dijete sama, u rizičnoj je skupini da u budućnosti bude u kategoriji siromašnih, bit će manje poželjna pri pronalaženju drugog partnera, u društvu će ju žaliti ili osuđivati na temelju tog čina ili ju tjerati da navede Luku da se pomire unatoč tome što se pokazao kao nepouzdana osoba. Ona osjeća strah da će dobiti otkaz ako to prizna na radnom mjestu, a za to su i velike šanse. I da, ovo će joj biti jedna od najtežih odluka u životu, ali mora ju donijeti ona jer će ta odluka značajno utjecati na njen život. Što ako rodi dijete sa zdravstvenim problemima ili dijete s mentalnim poteškoćama, ona u slučaju nastavka trudnoće svjesno prihvaća da neće biti u dobroj financijskoj situaciji te će joj se život sastojati od puno odricanja i zato će joj trebati velika podrška društva. Kako nju društvo štiti u takvoj situaciji ? Kako će društvo štititi to dijete da ima kvalitetan život? Tko će ju poslušati bez osude i dati joj priliku? I to ne samo sada, već u sljedećih 18 godina njenog života i života djeteta.

No, temeljno pitanje je da li je žena ta koja je jedina odgovorna za trudnoću. Što se još može poduzeti kako ne bi došlo do takvih zahtjevnih odluka, a da se ne tiče oduzimanja jednom ljudskom biću prava na odlučivanje o budućnosti?

Kako bi se to moglo drugačije riješiti ?

Rješenje bi bilo u tome da se uvedu edukacije o kontracepciji, da se mlade poučava empatiji i odgovornosti prema drugima, da se zaštiti samohrane majke i da im se ponudi razumijevanje i podrška, a ne osuda. I da se ženama dozvoli da se razvijaju u karijeri, da ne moraju biti primorane birati između uloga, da se mogu samostalno financijski osigurati. I kao krajnja točka, da im se dozvoli da same donose odluke o nečemu što će im obilježiti ostatak života.

Dakle, ponovimo gradivo, žena nije jedina odgovorna za sve probleme u društvu i neće se sve riješiti ako joj se uzme pravo na odluke o njezinom reproduktivnom sustavu.  

Život je čudo, ali jednako vrijedan i nakon rođenja

Za one koji prosvjeduju, koji su žurni protivnici abortusa, razumijem, život je čudo. Čudesno je kako dvoje ljudi može stvoriti novog čovjeka. No, zar se abortus ne bi mogao sanirati na način da se prevenira njegovo nastajanje?  Na način da odgajamo bolje i pametnije ljude koji bi donosili pametnije odluke, kreiramo društvo u kojemu će svatko dobiti priliku ostvariti se i biti prihvaćen? Zar život nakon što se rodiš je manje vrijedan i nije vrijedan parada? I da time rasprava o abortusu neće biti potrebna jer za njim neće biti ni potrebe.

Možda će te zanimati i ovo: Svako 5. dijete je žrtva nekog oblika spolnog zlostavljanja – šest žena se udružilo i odlučilo reći ‘Dosta!’

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Tajana Hinić

Studentica je 2. godine diplomskog studija Psihologije te trenutačno član udruge EFPA u području kliničke neuropsihologije i član udruge EFPSA u području financija. Osim toga se bavi digitalnim marketingom, fotografijom i montažom. U slobodno vrijeme istražuje svijet kroz glumu, pisanje, putovanja i glazbu te kroz duge šetnje s najboljim psom na svijetu.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!