fbpx

Iako je Vlada tek 4.1.2021. proglasila katastrofu na potresom pogođenom području, od prvog dana znamo da je snažan potres koji se dogodio 29.12.2020. u 12 sati i 19 minuta s epicentrom u Petrinji nesreća velikih razmjera. Poginulo je sedam osoba, potres je osjetilo oko 7 milijuna ljudi, a tisuće njih je ostalo bez doma, dok su brojne građevine uništene. Psihološke posljedice potresa i šoka još uvijek nisu sasvim vidljive, tim više što se tek nalazimo u trećoj, točnije herojskoj fazi katastrofe.

Kada se dogodi krizna situacija ili katastrofa, svijet kojeg smo dotada poznavali iz temelja se mijenja, a osjećaj sigurnosti pojedinca i zajednice ozbiljno je ugrožen. Nije ugrožena samo fizička sigurnost, do koje dovodi uništenje stambenog objekta i manjak osnovnih resursa za dostojanstven život, nego je ugroženo i mentalno zdravlje. Kod pogođenog stanovništva javljaju se snažni osjećaji patnje, gubitka i bespomoćnosti.

Istovremeno, tim istim ljudima pomažu različiti pojedinci, volonteri i pomagači koji su također izloženi brojnim stresnim i rizičnim situacijama. Oni pomažu i spašavaju bez odmora, često zaboravljajući na vlastite potrebe. Nažalost, jedan pomagač u Petrinji je i smrtno stradao prilikom pada s krova. Svi su oni u sklopu herojske faze, treće od njih ukupno šest, odlučili pomoći na svoj način.

Faze katastrofe

1. fazu, onu prije katastrofe, karakteriziraju strah i nesigurnost. Mogli bi reći da je u ovom slučaju fazi prije katastrofe i jakog potresa prethodio potres koji se dogodio ponedjeljak 28. prosinca 2020. u 6 sati i 28 minute magnitude M=5.0 s epicentrom kod Petrinje.

2. faza je u trenutku kada se dogodi katastrofa te se u nama javlja niz intenzivnih osjećaja i reakcije u rasponu od šoka do otvorene panike. Nakon par sati ili dana nakon iznenadnog događaja, ova faza prestaje.

3. herojsku fazu trenutno prolazimo. Na početku je karakterizira visoka razina aktivnosti i niska razina produktivnosti. Tijekom ove faze, postoji osjećaj empatije prema onima koji su jače pogođeni katastrofi, ali i opći osjećaj altruizma, posebno prema onim članovima zajednice koji pomažu u spašavanju. Kod pomagača je ponašanje pod dodatnim adrenalinom. Ovo faza uključuje potragu i spašavanje, osiguravanje krova nad glavom, psihološku prvu pomoć, posjete stradalima, dopremu namirnica i hrane, prikupljanje odjeće, osiguravanje najvažnijih resursa. Ova faza može trajati danima, tjednima, a ponekad i mjesecima, sve ovisno o zajednici i pojedincima koji ju čine.

4. je faza medenog mjeseca i u njoj dolazi do povezivanja u zajednici uz optimizam da će se sve brzo vratiti u normalu. Nude se dugoročna rješenja i brojne mjere za oporavak. Dijele se priče o zajedništvu i uspješnim ishodima. Nažalost, ova faza traje kratko te se zbog toga naziva medeni mjesec.

5. je faza razočaranja. Počinju se shvaćati stvarne posljedice katastrofe i ograničenja pomoći. Kod ljudi na terenu javlja se iscrpljenost, a kako ljudi doživljavaju smanjenje adrenalina često dolazi do osjećaja bolnosti i letargije. Zbog sve većeg jaza između potrebe i stvarne pomoći dovodi do osjećaja napuštenosti i bespomoćnosti. Emocije koje su možda bile skrivene tijekom faze heroja zbog obavljanja velikog broja zadataka, sada dolaze na vidjelo. To mogu biti tuga, krivnja, usamljenost, zahvalnost, iscrpljenost, uvažavanje, mir. Ova faza uglavnom traje tjednima ili mjesecima.

6. je faza rekonstrukcije i novog početka, a ponekad se naziva i ‘novo normalno’. Općenito se odnosi na priznanje da je ono što se dogodilo promijenilo zajednicu na trajan način. Iako se ozdravljenje može dogoditi, možda postoje ožiljci i problemi koji usporavaju oporavak. Pojedinci i društvo počinju preuzimati odgovornost za obnovu svog života, a ljudi se polako mire sa situacijom.

Vizul je pripremljen na temelju podataka Zunin & Myers citiranih u DeWolfe, D. J., 2000. Training manual for mental health and human service workers in major disasters (2nd ed., HHS Publication No. ADM 90-538). Rockville, MD: U.S. Department of Health and Human Services, Substance Abuse and Mental Health Services Administration, Center for Mental Health Services.

Pozitivna i negativna strana herojske faze

Ono što se dogodilo u Hrvatskoj je činjenica da je samoinicijativno djelovanje pojedinaca puno brže i efikasnije osiguralo pomoć pogođenom društvu nego država. To ne treba čuditi jer u našoj državi ne postoje odgovarajući protokoli i organizacije dobro pripremljene za ovakve katastrofe, odnosno loša je koordinacija postojećih služi od kojih je velik broj i dobrovoljan – kao što su HGSS i DVD-ovi. S druge strane, ono čime se vode državne i institucionalne organizacije su pravila, procesi i ciljevi, a ono što vodi građane su empatija, altruizam i osjećaj zajedništva. Ovo drugo u ovakvim situacijama pobjeđuje ono prvo. Zašto, pitate se?! Nakon iznenadnog lošeg događaja ili katastrofe preživjeli ili oni koji su manje pogođeni doživljavaju nalet adrenalina koji obilježava fazu “heroja”. Ova faza obično uključuje obavljanje “poslova” povezanih s onim što se dogodilo. Kod nekih je to bilo prikupljanje namirnica, odjeće i drugih potrepština, kod drugih odlazak na teren, popravljanje krovova, slanje ili izgradnja kućica, kod drugih je to razgovor, ustupanje besplatnog smještaja, dijeljenje informacija (online ili uživo), doniranje krvi i sl.

Ono što je također bilo ključno u ovoj situaciji je postojanje društvenih mreža pa su se ljudi udružili u grupama Pomoć Petrinji i ostalim područjima pogođenima potresima, POTRES HRVATSKA – pomoć i informacije, ŽENA ŽENI, SOS ona, na stranici Ljudi za ljude te u još mnogim grupama i virtualnim zajednicama. Mnogi su u tim grupama također dijelili do kojih ljudi još nije stigla pomoć, ali se i fotografirali s onima kojima su pomogli ili dijelili svoje zajedničke priče. U tome ne treba gledati ništa loše i smatrati to samopromocijom jer zbog takvih ‘promocija’ su i drugi dobili dodatni poriv da pomognu te osigurali da u ovoj situaciji nitko ne ostane sam.

Negativna strana je što su se internetom počele dijeliti lažne i/ili zastarjele informacije, bankovni računi za pomoć za koje se ne zna čiji su točno, priče o nepravedno dodijeljenim kućicama, bacanju gomile hrane i sl. Kod mnogih ljudi je nastupilo nepovjerenje u institucija, organizacije, ali i same ljude. Krenula su i javna vrijeđanja, optužbe i diskriminacija. Primjerice, u jednom trenu je društvenim mrežama počela kružiti informacija kako ne treba slati pomoć preko Hrvatskog crvenog križa jer se ta pomoć zapravo usmjerava prema korumpiranim osobama poput Josipe Rimac. Josipa Rimac je dala ostavku na mjesto potpredsjednice Crvenog križa u lipnju 2020., nakon izbijanja afere Vjetroelektrane, kao i otkrića da je koristila svoj položaj državne tajnice u tadašnjem Ministarstvu uprave, a ranije i saborske zastupnice, za zapošljavanje rodbine i prijatelja. U isto vrijeme, nastali su i problemi na terenu jer su se primjerice stvorile goleme zalihe koje treba sortirati i skladišiti, prije svega odjeće i hrane. U isto vrijeme u prvom valu faze heroja nedostajalo je primjerice grijalica, hrane za dijabetičare, prijevoznih sredstava do naslja koje nemaju asfalt i sl. Da ne spominjemo da su neki donirali neprikladnu, oštećenu ili prljavu odjeću.

Nije lako ni onima koji pomažu

Vođeni empatijom, mnogi su pomagali ili još uvijek pomažu na terenu. Drugi su slali dobra i stvari, a treći uplaćivali novac na račune za pomoć pogođenim područjima. Ovima prvim je zasigurno najteže. Često uz fizički rad, pokušavaju zaštiti, obraniti i osnažiti ljude koji su pogođeni ovom katastrofom, ali i druge pomagače.

U analizi spomenutoj u Priručniku Hrvatskog Crvenog križa – Psihosocijalna podrška u kriznim situacijama navodi se sljedeće: U usporedbi s općom populacijom humanitarni radnici su više izloženi traumatskim događajima i češće pate od posttraumatskog stresnog poremećaja, depresije i tjeskobe (Connorton i suradnici, 2012). Stoga je u spomenutom priručniku navedeno da tijekom i neposredno nakon kriznih događaja, kad se još uspostavlja temeljna sigurnost pogođenih osoba i saniraju najteže posljedice, u brizi za pomagače treba:
■ spriječiti pogoršanje njihovog psihičkog stanja
■ ublažiti i smanjiti dugoročnije psihičke, socijalne i tjelesne posljedice
■ ubrzati oporavak i uspostavljanje uobičajene razine radnog funkcioniranja pojedinca, grupe ili organizacije.

Ciljevi psihološke podrške („psihološke prve pomoći”) pomagačima (Lueger-Schuster, 2011):
■ fizički: osigurati preživljavanje, očuvati ili vratiti zdravlje
■ emocionalni: rasterećenje, mogućnost izražavanja osjećaja
■ kognitivni (misaoni): nošenje s događajem, njegovim razlozima i posljedicama
■ ponašajni: prilagođavanje ponašanja i odnosa situaciji koja je promijenjena
■ socijalni: ponovno uspostavljanje funkcioniranja socijalnih sustava (tim, suradnja s drugim organizacijama).

I ova krizna situacija je pokazalo koliko je važno promicati i unaprijeđivati mentalno zdravlje, stoga je preporuka svima pogođenima, pomagačima i onima koji su izgubili osječaj sigurnosti da provjerite platformu Psihološka pomoć koja je pokrenuta prošle godine, ali i pročitate resurse koje je pripremila psihologinja Anamarija Lonza.

I za kraj – normalno je da smo uznemireni zbog stresnih situacija koje su se dogodile. Mislite na sebe, ali nemojte ni nakon faze heroja zaboraviti na ljude u pogođenim područjima.

Izvori:

https://www.samhsa.gov/dtac/recovering-disasters/phases-disaster

https://www.hck.hr/UserDocsImages/publikacije/Priru%C4%8Dnici/Prirucnik%20-%20Psihosocijalna%20podrska%20u%20kriznim%20situacijama.pdf

Možda će te zanimati i ovo: Udružile se u inicijativi ‘SOS ona paket’ – poklonit će torbe s osnovnim stvarima ženama na pogođenim područjima

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!