fbpx

U mom stanu postoji nekoliko mjesta na kojima čuvam stvari koje sam etiketirala kao posebne: mirisne svijeće, finiji nakit, nekoliko praznih rokovnika s lijepim koricama, skuplji komad odjeće… Za njih je najsigurnije da ostanu u tim ormarićima i ladicama “za kasnije” kako bi što duže trajale. Umjesto za svakodnevne “trivijalnosti” čuvam ih za posebne prilike. Problem je što zapravo rijetko dočekaju svoj red jer nikako da dođe taj pravi trenutak.

I parfem je jedna od stvari iz moje ladice za kasnije. Oduvijek sam voljela parfeme. Prvo sjećanje na njega imam iz predškolske dobi kada sam u bakinoj kupaonici pronašla jednu od onih vintage bočica s pumpicom. Odmah me očarao njezin magičan sadržaj. Pripadala je svijetu odraslih koji mi je tada bio nedostižan, a sastojao se od toliko primamljivih stvari koje jednostavno “nisu za djecu”.

Kasnije se kroz godine nakupilo parfema u mojoj kolekciji: skupljih i jeftinijih, lažnih i originalnih, prosječnih i neodoljivih. Neke bih potrošila prije, neke kasnije, a neke – nikada. Štedljivo sam trošila one najdraže, a svakodnevicu ispunjavala mirisnim notama koje su mi uglavnom bile samo dobre i rijetko su prelazile u višu kategoriju. Omiljeni parfemi u ladici su mjesecima, neki čak i godinama, čekali da dođe njihovo vrijeme, pravi trenutak kada će kap najdražeg mirisa biti točka na ‘i’ nekog bitnog dana. A onda sam nekidan pospremala ladice i primijetila nešto što me razočaralo: par načetih bočica parfema nakon svih tih godina čekanja promijenilo je boju. Cijelo vrijeme čuvala sam ih za neke bolje i posebne prilike, a takvih prilika zapravo je bilo (i moglo biti) više nego što sam znala prepoznati.

Zašto se toliko vežemo za određene stvari i prišivamo im etiketu posebnih? Možda se bojimo da će nam prebrzo ponestati tih dobrih stvari u kojima uživamo i zato ih želimo sačuvati samo za najvrjednije trenutke. Što ako ove zadnje kapi najdražeg parfema bez veze potratim na običnu šetnju gradom? Što ako više ne pronađem novu bočicu i zauvijek ostanem bez najdražeg mirisa? Što ako u lijepi rokovnik zapišem neke gluposti? Radije ću ga čuvati za nešto konkretnije. “Što ako” postaje jače od sadašnjeg trenutka, a dok mi čekamo, stvari koje čuvamo gube svoju svrhu. Te stvari su tu zato da bismo ih koristili jer jedino tako dobivaju na svom značenju.

Možemo reći da su to samo stvari, no jesu li one nama zaista samo to? One na neki način upotpunjuju naše živote, pojačavaju dojam trenutaka koje želimo pamtiti i zbog njih se ponekad osjećamo bolje, ljepše, samouvjerenije… I nema ništa loše u tome. Sve te stvari koje odgađamo i spremamo u ladicu za kasnije predstavljaju obećanje nama samima da će doći bolja vremena ili da ćemo mi postati neka bolja verzija sebe koja zaslužuje puni sjaj. Svaki put kad zatvorimo tu ladicu, šaljemo si poruku da je danas još samo jedan običan dan koji ne zaslužuje poseban tretman. Taj bi običan dan možda dobio novi značaj za nas kada bismo ga obogatili sitnicom koja nas veseli. Večer uz film može biti malo uzbudljivija uz čašu finog vina koje nikada nismo otvorili jer ga čuvamo za goste koji dođu dva puta godišnje.

Ne znamo što nas čeka u budućnosti ali možemo utjecati na to da svaki trenutak učinimo barem malo posebnijim. Uvijek će biti životnih događaja koji su veći od drugih, one na koje smo manje ili više ponosni, želimo ih obilježiti na najbolji način: diploma, novo poznanstvo, novi posao, promaknuće, rođendan, zaruke, 5 kg manje na vagi… Dok ih čekamo, što je sa svim onim malim svakodnevnim sitnicama od kojih je satkan život? Posebne trenutke kreiramo sami.

Ipak na kraju dana to jesu samo stvari – stvari koje trebamo koristiti jer smo ih kupili iz nekog svog razloga s ciljem da se osjećamo bolje, zadovoljnije, pa makar na tih nekoliko trenutaka. Najbolje stvari koje čuvamo za kasnije traju duže kad ih koristimo jer jedino tako uz njihovu malu pomoć stvaramo svoje priče.

Možda će te zanimati i ovo: Udružile se u inicijativi ‘SOS ona paket’ – poklonit će torbe s osnovnim stvarima ženama na pogođenim područjima

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Nikolina Sok
Po struci novinarka, radnim iskustvom u svijetu marketinga i digitala. Volim izazove, pokret, nova iskustva, lijepe trenutke s dragim ljudima, a ponekad uživam sama sa svojim mislima. Ispunjavaju me vikendi u planinama, dok je trčanje moja strast bez obzira na dan i godišnje doba. Volim dobru knjigu u ruci i na polici, a povremeno pisanje je užitak kojemu se uvijek rado vraćam.
Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!