fbpx

Uz ljubav često vezujemo osjećaj sreće i stanje blagostanja. No, istina je da blagostanje ne donosi nužno sreću, a često oni koji imaju sve što požele (materijalno) teže će biti sretni u ljubavi od onih koji nemaju ništa.

Otprilike to je premisa dokumentarnog filma Švedska teorija ljubavi, jednog od boljih dokumentaraca na ovu temu koji sam pogledala. Riječ je o filmu Erika Gandinija (Gitmo, Videocracy) iz 2015. godine, a koji progovara o opsjednutosti Šveđana neovisnošću i samodostatnosti i kako ovaj ideal, zajedno sa socijalnom državom koja zadovoljava sve fizičke tj. materijalne potrebe, dovodi do usamljenosti i otuđenja. Koristeći infografiku koju je zacrtao socijalni povjesničar Lars Trägårdh, a prema kojoj Švedska predstavlja izrazito sekularno i druželjubivo društvo, Gandini tu teoriju prikazuje u praksi – kroz niz anegdota iz švedskog života.

Vjerujem da će većina priznati da je švedski standard ono čemu teži, ali malo nas je upoznato s drugim brojkama. Primjerice, onom da polovicu stanovništva zemlje čine samci, svaki četvrti čovjek umire potpuno osamljen.

‘Kada je švedska lijeva vladajuća politika prije četrdesetak godina oblikovala stil nordijskog življenja, utabala je put slobode i lagodnog življenja, koji su, eto, rezultirali – samoćom i stravičnom dosadom, društvom u kojem možeš dvije godine ležati mrtav prije nego netko primijeti da te nema. Gandinijev narativni pristup standardno je sjajan, taman toliko meditativan i stylish da vas uvuče u sliku modernog svijeta, a opet s taman doziranom razinom emotivne krhkosti; atmosferičan i na trenutke spooky‘, stoji između ostalog u najavi ovog dokumentarca na 12. Zagreb Dox-u.

Sam početak dokumentarca je odličan jer me itekako uspio uvući u priču. Osim što donosi povijesni pregled razvoja švedskog društva, upoznajemo donatore i klijente banke sperme. Kasnije film prikazuje državne istražitelje koji pokušavaju pronaći najbližu rodbinu starih ljudi koji su umrli sami ili počinili samoubojstvo, s time da tijelo nije pronađeno godinama jer su se svi fiksni troškovi (režije i sl.) plaćali automatski. U međuvremenu, jedan švedski liječnik preselio je u Etiopiju i bez obzira na to što nema visokotehnološku medicinsku opremu, on uspječno liječi ljude pa čak i za slomljene kosti koristi žice bicikla i vodoinstalaterski alat, jer to je sve što si njegova bolnica može priuštiti.

Ono što je dala dodatnu jačinu dokumentarcu su komentari poljskog sociologa Zygmunta Baumana koji je dao konačan zaključak o smislu života.

A vlastiti zaključak o samom filmu, sreći, blagostanju i životnim nevoljama ćete najbolji stvoriti sami kada pogledate dokumentarac. Na sreću, dostupan je na YouTubeu, uz hrvatske titlove.

Možda će te zanimati i ovo: Tri vrste usamljenosti: Jeste li koju od njih iskusili u posljednje vrijeme

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!