fbpx

ZdravaTrava je naziv Facebook stranice na kojoj možete naći veliki broj fotografija i opisa samoniklih biljaka, ali i recepte za iste. Stranicu koje je nastala kao svojevrsni hobi vodi 71-godišnja Neda Bopsić iz Vinjerca. Riječ je o mjestu na krajnjem sjeveru Dalmacije, a koje Neda opisuje kao prelijepo mjesto nalik na bijelu čipku na moru , nasuprot impresivnom Velebitu u svoj njegovoj visini i surovosti.

‘Povremeno, zbog blizine planine, Vinjerac je izložen jakim, čak i orkanskim burama. Dogodi se tada da morska sol prekrije velike površine i uništi sav biljni pokrov. Samo najotpornije biljke ovdje mogu preživjeti. U tom posoljenom kamenjaru, ljeti izloženom pripeci i dugotrajnim sušama, bez ijednog izvora slatke vode, ljudi su stoljećima preživljavali uzgajajući samo vinovu lozu i masline. Vodovoda ni danas još nema. Vrt s obiljem povrća jednostavno nije bio moguć. To nije neka rijetkost duž jadranske obale. Jednako su se snalazili i ostali bezvodni krajevi obale i otoka. Tu postoji vjekovna tradicija korištenja samoniklog jestivog bilja‘, opisuje Neda.

Sada je u mirovini te izuzetno sretna što ima vremena posvetiti se hobiju pronalaženja jestivih samoniklih biljaka u široj okolici svoje kuhinje i proširivati znanje o toj temi. Kaže kako je stranicu ZdravaTrava osmislila kao isključivo kulinarsku stranicu, potaknuta nedostatkom takvih stranica kod nas.

‘Većina stranica koje koketiraju s tom temom neminovno skrenu s teme jestivog aspekta samoniklog bilja i okrenu se više ili manje nestručnim pričama o ljekovitosti samoniklog bilja, bez ikakve odgovornosti i kontrole objavljenih sadržaja’, kaže Neda.

Samonikli divlji jorgovan, Slobodan Stevčić
Krema za kolač od jorgovana, ZdravaTrava

Naglašava kako informacije o samoniklom jestivom bilju prikuplja decenijima i to kroz stručnu literaturu, družeći se s ostalim ljubiteljima prirode, planinarima rekreativcima, dosađujući pitanjima svakom starijem stanovniku koji nešto zna ili se blijedo sjeća neke hrane koja uključuje samoniklo bilje. Nakon toga istražuje dalje, jer kako kaže narodni nazivi i nisu nešto pouzdano. Mnoge različite biljke imaju isti narodni naziv, druga pak sela istu biljku drugačije zovu. I samoj joj ponekad nije lako identificirati biljku koju „svi znaju“.

‘Na ZdravojTravi ima zapravo malo mojih originalnih recepata. Oslanjam se na decenijama stečeno znanje o osnovama pripreme hrane, klasične recepte naših krajeva, svoj ukus, ali i komentare mojih dežurnih degustatora dobrovoljaca – susjeda je glavna, zatim moja uža i šira obitelj, te prijatelji koje nemilosrdno iskorištavam kada god me posjete’, kaže Neda.

Korovi najviše zastupljeni u receptima

Navodi kako zaštićene biljke ne dira i njih i ne preporučuje. Velika većina bilja u njenim receptima su korovi – dobre , ukusne biljke koje tako nazivamo jer se nađu na neželjenom mjestu. Kada se govori o uništavanje zaštićenih biljaka i njihovih prirodnih staništa, Neda smatra kako je to posljedica nekontroliranog branja za prodaju ili nestručnog branja, posebno lakomih i neupućenih „stručnjaka“ narodne medicine koji su čuli da je neka biljka „dobra“ za „nešto“, a nemaju pojma ne samo o dijagnostici bolesti nego ni o osnovama anatomije i fiziologije.

Većina jestivog samoniklog bilja je i ljekovita, no treba ipak razlikovati hranu od lijeka. Razlika je u načinu konzumacije, učestalosti, dozama i naravno znanju o djelovanju. Samoniklo bilje je nutritivno bogata, nezagađena, funkcionalna hrana koja nam pomaže održavati zdravlje, zadovoljava energetske potrebe u kombinaciji sa drugim namirnicama, te održava naše tijelo u dobroj kondiciji – naročito ako sami prijeđemo koji kilometar dok prikupimo dovoljno divljeg povrća za obrok’, kaže Neda.

Kada je riječ o prehrani, ZdravaTrava se ne bavi dijetetikom niti podilazi bilo kojem smjeru više ili manje modernih načina „zdrave“ prehrane. Neda je uvjerena da ono što nije zdravo, nije ni hrana. Također, smatra da hrana mora biti ne samo nutritivno vrijedna, nego i ukusna.

Nutritivno vrijedne i poznate samonikle biljke

Neda tvrdi da najznačajnije samonikle jestive biljke moraju biti nutritivno vrijedne, ali i dovoljno česte i poznate široj populaciji. Prema njenom mišljenju to su koprive (Urticaceae), neki od raširenih divljih lukova – samonikli poriluk ( Allium ampeloprasum) uz obalu i srijemuš (Allium ursinum) u unutrašnjosti, štavelji (fam. Rumex), šumsko bobičasto voće (kupine maline, jagode, borovnice), uz obalu su među najvažnijima divlji koromač (Foeniculum vulgare) i kostriš (Sonchus oleraceus), čičoka (Helianthus tuberosis) se već stidljivo i uzgaja u unutrašnjosti, skoro zaboravljeni rogač (Ceratonia siliqua), cikorija (Cichorium intybus), maslačak (Taraxacum officinalis), tušt, (Portulaca oleracea), štir (Amaranthus retroflexus) zatim šipak divlje ruže, hrastov žir, divlji kesten, mnoge fine halofitne biljke kao što su morska blitva, matar i caklenjača, zatim brojne čajne i začinske biljke uglavnom svima poznate – lovor, ružmarin, kadulja, majčina dušica, kleka.

‘Teško je izdvojiti najzanimljiviju jestivu samoniklu biljku ili „neku novu“. Baratam s već poznatim jestivim biljkama većinom iz šire okolice moje kuhinje, njih oko 150 i protivnica sam eksperimentiranja te vrste u tanjuru. Nalaženje novih recepata, novih načina pripreme i okusa su mi dovoljan izazov. Biljka koja nije potvrđena kao jestiva kroz barem nekoliko poznatih generacija i opisana od stručnjaka u detalje, njena nutritivna vrijednost i eventualne opasnosti od konzumacije, meni nije zanimljiva’, kaže Neda.

Šmrika (Juniperus oxycedrus), autorica fotografije je Marina Kamić
šmrikšaum piramide
Kolači začinjeni šmrikom, ZdravaTrava

Egzotične samonikle jestive biljke koje nisu kod nas udomaćene jesu interesantne, ali nisu tema ZdraveTrave. Osim nutritivne vrijednosti, okusa i raznolikosti pripreme, dostupnost biljnih vrsta koje preporučujem kao i ostalih namirnica uključenih u recepte smatram bitnim.

Neda ne vjeruje kako će njen rad i objave mnoge približiti prirodi, već da ZdravuTravu čitaju oni koji su već bliski s prirodom, samo žele malo proširiti znanje i iskustvo. Uostalom, kao i ona.

Za kraj sam je pitala o kontroli uzgoja sjemena, no Neda navodi kako je za nju moderna poljoprivreda preširoka tema, a njeno znanje o tome je prilično ograničeno. Kao uvjet za razgovor o toj temi navodi obaviještenost i znanje na čemu treba prvo poraditi. Kaže kako pod pričom o kontroli nad sjemenjem i usjevima ima puno pristalica teorija zavjere, gotovo isto toliko laičkih, nestručnih i neodgovornih nebuloza kao i o ljekovitom aspektu samoniklog bilja.

Možda će te zanimati i ovo: U tri godine Boranke 7 000 volontera posadilo je 80 000 stabala – akcija se nastavlja i dalje

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!