fbpx

Solidarnost nakon potresa na području Petrinje, Gline i Siska te okolnih područja mnogima je vratila vjeru u ljudsku dobrotu i nesebičnost. No, žene okupljene u dvije Facebook grupe; Žena ženi i SOS Ona, ujedno su pokazale velikodušnost i snagu ženskog zajedništva, ali i odlične volonterske organizacije.

Jedna od grupa se zove ŽENA ŽENI, ima preko 46.000 članica i nastala je još 2014. godine nakon katastrofalnih poplava u Posavini. Kako piše u opisu grupe, riječ je o inicijativi dviju profesorica iz Slavonije koja je trebala biti mala spontana akcija nekoliko žena te je na kraju prerasla u okupljanje tisuća žena iz cijele Hrvatske (pa i svijeta). Administratorice i članice grupe su se aktivirale nakon potresa na Baniji: ‘Zato što će se samo žena sjetiti što drugoj ženi, koja je upravo ostala bez svega i ne može natrag u svoj dom, treba kao „prva pomoć“, a što obično nije sadržaj humanitarne pomoći. Zato što će samo žena uz „ženske sitnice“ znati zapakirati i ljubav i podršku tako potrebnu svakome’, piše u grupi. 

Lidija je sitnice birala prema onome što je mislila da bi njoj u toj situaciji bilo potrebno

Odlučila sam popričati s Lidijom L., jednom od mnogobrojnih žena koja je odlučila poslati paket jednoj od žena na potresom pogođenom području. U spomenutoj grupi je 12. veljače objavljeno da je podijeljeno 6518 kutijica.

‘Na ideju sam došla kada sam vidjela da je inicijativa ponovno pokrenuta. Nekako čisto iz potrebe da barem malo olakšam život barem jednoj ženi koja se našla u ovoj groznoj situaciji. U dogovoru s prijateljicom, koja je na akciju potaknula i druge prijateljice, spakirala sam nekoliko sitnica, odvezla ih do nje, a ona je zatim sve zajedno predala vrijednim curama iz inicijative Žena ženi. I to je to, paket je otišao na put!’, pojašnjava Lidija kako se odlučila priključiti akciji.

žena ženi paketi
Fotografija iz grupe ŽENA ŽENI

Kaže kako je u paket ubacila higijenske potrepštine poput šampona i dezića, paste za zube, vlažnih maramica, krema i uložaka te je tome dodala i druge sitnice poput četke i gumice za kosu i jedne slatke marame. Pojašnjava mi kako je sve što je bilo u kutiji birala prema sebi, razmišljala je što bi njoj bilo korisno da se nađe u sličnoj situaciji.

‘Uz paket sam poslala i kratku poruku i ostavila broj telefona jer sam, opet, razmišljala da će se osoba koja paket primi možda poželjeti javiti. Naravno, u pismu sam napomenula kako paket ne dolazi uz baš nikakvu obavezu :)’, kaže Lidija. Poruku uz paket su uglavnom slale i sve druge žene, a ponekad su upravo te poruke izazvale puno veće emocije nego same stvari u paketu. Baš poput Lidije, i druge žene koje su donirale stvari su u poruci ostavile broj mobitela za kontakt. Pitala sam svoju sugovornicu je li očekivala da će joj se žena koja primi njen paket javiti.

‘Iskreno, nisam previše razmišljala o tome hoće li mi se osoba javiti ili ne, bilo mi je drago da mogu na bilo koji način pomoći i razveselila sam se kad sam u grupi vidjela da su kutije krenule na put. Dva dana kasnije dobila sam poziv od gospođe iz Gline koja je primila moj paket i mislim da mi je to jedan od najdražih poziva koje sam u životu primila. Ne mogu riječima opisati koliko mi je drago da sam nekome, kako mi je rekla, pružila nadu u bolje sutra i pokazala da nije sam. Pa čak i ako je u pitanju samo tih nekoliko sitnica. Takve tople riječi uvijek ispune čovjeka, ne možeš si pomoći, jednostavno je tako’, kaže Lidija.

Tu navalu emocija mogu i osobno potvrditi jer sam putem jedne druge Facebook grupe – SOS Ona, donirala žensku torbu sa sitnicama te poslala poruku podrške i kontakt broj. Javila mi se gospođa iz Gornjih Mokrica kod Petrinje koja je dobila moju pošiljku i među ostalim napisala u poruci da zahvaljuje na podršci: ‘Znači mi više od svega to što se mislima uz nas’.

Maja je cijeli prvi tjedan nakon potresa provela u Glini, prvo kao podrška te zatim kao volonterka

Jedna od članica iste grupe koju sam zamolila da podijeli svoju priču i koja je također putem Facebooka saznala za inicijativu je Maja D. Kaže kako je igrom slučaja bila na Baniji kad su se desila oba potresa, onaj jači 29.12. u 12:19 sati nije uopće osjetila.

‘Vraćala sam se sa šetnje na Petrovoj gori. Još uvijek se čudim kako je moguće ne osjetiti tako snažan potres a biti tako blizu… Kad sam shvatila da je u Zagrebu sve u redu, da su sinovi dobro, odlučila sam ostati dolje i aktivno se uključiti u bilo što, bilo gdje. S tatine strane vučem porijeklo s Banije pa sam najprije išla provjeriti dvije susjede u selu gdje sam naslijedila staru drvenu kućicu. Suočiti se u tom trenu s tolikim strahom, beznađem i osjećajem bespomoćnosti bilo je izazovno, no istovremeno poticajno da ostanem i krenem u akciju. Najprije njima biti podrška, biti im u blizini, a zatim sam se, idući dan, uključila i u volontiranje pri lokalnom Crvenom križu‘, opisuje Maja.

Ona je cijeli taj prvi tjedan ostala u Glini. Kao i mnogi drugi građani, navečer u trenucima prije spavanja pratila je društvene mreže i kaže kako je iskreno bila zadivljena brzinom kojom su ljudi pokretali različite grupe kroz koje su pomagali, dijelili informacije, pomoć, glas, podršku.

‘Takve stvari i ljudi koje sam susretala svakodnevno, volonteri iz cijele Hrvatske, moje susjede, žene koje su ostale bez doma i hrabro nastavljale živjeti, davale su mi poticaj da ostanem i provedem cijeli godišnji, umjesto u toplom, u hladnim hangarima punim stvari, u blatu i gužvi. Divno iskustvo’, kaže Maja.

Saznavši za SOS ONA, uključila se u akciju te donirala torbe, ali se i na terenu uključila u podjelu sitnica za žene. I to je ono što je posebno dojmljivo, svaka torba, svaki paket u sklopu ove dvije grupe su predani osobno u ruke, od žene ženama. Mirta, Ivana i Marina iz grupe SOS ONA su ženske torbe s higijenskim potrepštinama i sitnicama prikupljale na četiri lokacije u Zagrebu, u Novom Zagreb kod Zagrebačkog velesajma, kod tržnice Trešnjevka, na zapadu kod King Crossa i na istoku u Dubravi. Preuzete torbe su osobne dostavljale.

SOS ona grupa
Fotografija iz grupe SOS Ona

Tri torbe za tri žene – svaka sa svojom pričom

Maja kaže kako su njene torbe su bile namijenjene njenim susjedama. Prvu je donirala Ljubi, ženi u četrdesetima, koja je prije godinu dana ostala bez muža, s dvoje djece u ranim dvadesetima, 40-tak krava i punim dvorištem ostalih životinja.

‘Bilo mi je fascinantno sudjelovati u skrbi oko krava jer je selo ostalo bez struje na nekoliko dana, a krave moraju piti. Puno piti tijekom dana. Briga za njih u tih nekoliko prvih dana Ljubu je održala da se ne slomi, jer kuća u kojoj su živjeli prestala je biti dom. Označena je za rušenje. Opet na Facebooku Ljubina rođakinja objavila je kako joj hitno treba agregat da može napojiti krave. Idući dan došli su mladi ljudi iz Zagreba. Ciljano Ljubi. S agregatom. Nakon postavljanja agregata dogovoreno je druženje na proljeće. Jer banijske žene ne znaju drugačije nego dijeliti i hraniti’: opisuje Maja D. svoje iskustvo s terena i tko je jedna od žena koja je dobila više od torbe zahvaljujući.

Druga torba je bila za Ljubinu kćer, studenticu Mariju u ranim dvadesetima, a Maja kaže kako se ona kao svaka mlada žena voli se urediti pa im je spremila sitnice za njegu lica i tijela, za kosu, maskaru i labelo za usne. ‘Bez obzira na to što su dvaput dnevno s kravama koje trebaju čišćenje, hranjenje, mužnju i davanje vode, nakon što izađu iz staje žele se otuširati i ponovno postati žene, mirisne i čiste’, kaže Maja.

Treća torba je bila za Macu, susjedu čija kuća je ostala čudom čitava (osim nekoliko crjepova s krova koji su pali). Zato su Maca i njena kuća preko noći postali stožer i utočište i Ljubinoj obitelji – za tuširanje, za ručanje, za spavanje, za podršku, za sve. Maca ima 72 godine. Njenu torbu sam prilagodila njenoj dobi i potrebama’ navodi Maja.

SOS ona
Fotografija iz grupe SOS Ona

Povratak u Zagreb i ponovni dolazak na Baniju kkao bi i sama odvozila torbe po selima

Nakon tjedan dana boravka na Baniji, Maja se vratila u Zagreb na posao. Cijeli siječanj, svaki vikend odlazila je dolje i tako se, prateći SOS Ona, ponudila da će odvoziti torbe po selima u okolici Gline.

‘Skupila sam torbe je jedan vikend, a one koje nisu iz Zagreba slale su svoje pakete i torbe u Glinu mojoj lokalnoj prijateljici koja ih je dijelila ženama. Jedini kriterij za podjelu je bila dob. Bez obzira kako prošle u potresu imovinski gledano, sve žene na Baniji su bile pogođene. Sve žene je trebalo ohrabriti. Svima reći „lijepa si“ i „uz tebe smo“. Osim paketa i torbi za žene, Maci u moje selo nosila sam i hranu. Onu koje nije bilo u humanitarnoj pomoći – koju tikvicu, zelenu salatu, domaću naranču, kelj ili glavicu svježeg zelja. Jer toga sad na selu nema, a dućani nisu bili otvoreni sigurno 10-tak dana nakon potresa’, kaže Maja te dodaje kako su žene obično pripremale pakete imajući na pameti jednu ženu, obično dobno sličnoj njoj samoj, a neke su poslale nekoliko torbi za žene različite dobi.

grupa SOS Ona
Fotografija iz grupe SOS Ona

Prva torba koju je u ime neke druge žene odnijela u jedno selo je bila Jadrankina. Kaže kako je Jadrankinu torbu odnijela jednoj Ljubici ‘s najplavijim očima’ koje je ikad vidjela. Ljubica je bila ganuta pažnjom, a kad je javila Jadranki da je njena torba dostavljena i kome, samo je rekla: „Kako sam sretna! Baš sam zamišljala da moju torbu dobije takva žena.“

‘U raspodjeli torbi vodila sam se nekim osjećajem. Hodala selima kroz duboko blato i raspitivala se o ženama, njihovim potrebama, kojih su godina, za čim čeznu.
Jedna Marijana kad sam joj rekla da sam joj donijela poklon mlade žene Ivane iz Zagreba rekla mi je sa suznim očima: „Ovo je moj prvi poklon….hvala Vam puno!“
Dražena u jednom selu na pitanje što bi još željela, rekla je ako nije problem šal i rukavice. Do sljedećeg vikenda prošla sam pola dućana u jednom šoping centru u potrazi za rukavicama jer sve su bili rasprodali’, opisuje mi Maja.

Sa svakom ženom se nastojala zadržati i porazgovarati, dopustiti joj da se pojada, da kaže čega se boji. Opisuje kako joj je pri podjeli dječje robice mladoj obitelji s četvero djece, prišla njihova susjeda preko ulice i zamolila je nešto robe za njeno dvoje unučadi jer je u kući sve srušeno pa ne može do njihovih stvari.

‘Vrativši se doma dobila sam poruku jedne žene iz Dubrovnika koja me pitala kome da šalje i kako da složi paket. Rekavši joj kako sam upoznala Miru koja sa svojim mužem sama podiže unučad jer su roditelji otišli od njih, kao baka je prepoznala Mirinu brigu i rekla mi da će složiti paket gdje neće biti samo stvari žena ženi nego i voće s juga i stvari za unučad. Kad sam Miri predala paket, njih dvije su se čule…što su dogovorile za dalje ostaje među njima’, kaže Maja.

Većina njih ne traži zapravo ništa – žele podršku, žele društvo i žele drugu perspektivu

Ganuće, snaga, suosjećanje, podrška, hrabrost, neodustajanje – su riječi koje Maji prve padaju na pamet kad se sjeti svega doživljenog na Baniji u toj muci koja ih je sve snašla. Kaže da joj je bilo divno pratiti brigu žena koja su s pažnjom ne samo išle u kupovinu, nego i brižno pakirale, odlazile na poštu, pisale pisma podrške. Žene s juga, iz Dubrovnika, Metkovića, Opuzena, žene iz Istre, žene is Slavonije.

Fotografija iz grupe SOS Ona

‘Već se dugo divim ženama na Baniji. Tamo nikad nije bilo lako živjeti, a posebno teško je zadnjih 30-tak godina. Zapušten, osiromašen kraj nije podrška ni muškarcu a kamoli ženama koje su ostale, rađale, brinule se i za djecu i za životinje. Zajedno s muževima obrađivale zemlju a često istovremeno i radile u Glini. Dok je bilo posla. Stare gospođe koje mahom same žive u oronulim drvenim kućama koje su čudom ostale čitave najviše žele popričati, skratiti usamljeništvo posjetom. Većina njih ne traži zapravo ništa. Žele podršku, žele društvo, žele drugu perspektivu. I nitko od njih nije želio otići s Banije. Nitko nije mogao ostaviti svoje životinje, svoju zemlju…’, kaže Maja.

Za kraj sam je pitala što misli da će ženama na potresom pogođenim područjima u narednom vremenu biti najviše potrebno. ‘Vjerujem da svi, a posebno žene najviše žele ponovno imati dom. Žene tamo žele što prije opet imati svoju kuću, svoju kupaonicu, svoj kutak za peglanje. Ljudi na Baniji žele raditi, žele da njihov kraj više ne bude slučaj, da se više bezglavo i stihijski ne ruše šume, da sela nisu pusta, da mogu živjeti od uzgoja svojih proizvoda, da se ljudi prestanu raseljavati od tamo’, zaključuje Maja.

Za ovu priču sam putem Facebook grupe tražila i žene na Baniji koje su dobila paket, a htjele bi podijeliti svoju priču. No, kako stoji u opisu grupe SOS Ona, lakše je pružiti nego primiti pomoć pa smim time vjerojatno i govoriti o tome.

Zahvala žene iz grupe SOS Ona koja je primila torbu
Zahvala žene iz grupe SOS Ona koja je donirala torbu

Možda će te zanimati i ovo: Nakon potresa očekuje nas čak šest faza katastrofe – koliko ih još moramo proći do potpunog oporavka

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!