fbpx

Nakon potresa na Baniji, Chefovi, vjerojatno najbolji u Hrvatskoj, aktivirali su se već u prvim danima siječnja te za građane pogođenih područja te volontere pripremali svježe i kvalitetne obroke. Unatoč hladnoći, vjetru i kiši te tome da nisu imali operativnu ni ikakvu drugu pomoć od državnih institucija, rezali su povrće, luk, pripremali meso, kuhali i pekli te pakirali hranu u šatoru u Petrinji, Sisku, Glini i selima u okolici.

U tome su im pomagali volonteri iz cijele Hrvatske, a jedna od njih je i naša kolumnistica Tamara, koja je posljednih mjesec dana umjesto pisanja kolumne Obične priče (ne)obične žene provela volontirajući. Kaže da kada je čula što se sve dogodilo na Baniji i koliko ljudi je stradalo, ostalo bez krova nad glavom i osnovnih uvjeta za život za nju uopće nije bilo više razmišljanja.

‘Naprosto više nisam mogla više sjediti mirno u Zagrebu i skršenih ruku promatrati što se događa, bez da se uključim u to. Ljudi su ostali bez svega u jednom danu. Ostali su i bez svojih kuća, bez svojih kuhinja i samim time bez toplih obroka i hrane. S obzirom na to da i sama volim kuhati te pratim rad naših chefova odlučila sam se pridružiti njihovom timu’, kaže Tamara.

chefovi kuhaju doma, banija
Privatna arhiva

Za početak sam je pitala kako je izgledao prvi odlazak na teren, pa pojašnjava kako je prvi puta kada je došla u kuhinju bila skroz zbunjena jer nikad nije radila u ‘pravoj restoranskoj’ kuhinji.

‘To je nešto sasvim drugačije od našeg kuhanja doma. Prvi „radni“ dan je meni i mojoj prijateljici Jagodi, koja je sa mnom došla na Baniju, bio mentor mladi chef Matej. Sjećam se da nam je prvo rekao: Dobar dan, evo tu su vam vreće od 40 kg luka pa ih ogulite. Kada sam vidjela one dvije ogromne vrećetine samo što me nije „kap udarila“. Pitam ja Mateja ali kako ću ja to? On se samo nasmijao i rekao: Ma samo polako, možeš ti to! Uglavnom, sada se šalim da čistim 40 kg luka na sat‘, opisuje Tamara svoje prve dojmove.

Dodaje kako se u početku osjećala više kao da smeta nego da koristi i da ‘zapinje’ pod noge chefovima i starijim volonterima. No, kako su dani odmicali sve se bolje uklopila u taj cijeli sistem. Uz to, kaže kako je sve u kuhinji bilo vrlo dobro organizirano, na čelu s glavnim chefovima Bojanom i Tomislavom.

‘Sve je funkcioniralo „kao urica“. U kuhinji vlada rad, red i disciplina pa bih zapravo chefove usporedila s američkim marincima i ratnicima. Vođenje jedne takve kuhinje je izuzetno zahtjevan posao. Što naravno ne isključuje i veselu atmosferu uz pjesmu i zafrkanciju. Ali kad se radi, se radi’, kaže Tamara te naglašava kako su se u pripremi jela koristile svježe i visokokvalitetne namirnice koje su dobivali iz donacija te da se jako vodilo računa o higijeni i kvaliteti samih namirnica.

Privatna arhiva

Zanimalo me je li naučila nešto novo, o kuhanju, ali i ljudima te sebi pa kaže kako je svakako naučila neke „cake“ u pripremi hrane. Naučila je kako se ispravno pripremaju određena jela i na koji način optimalno iskoristiti određenu namirnicu. Primjerice, oduševila ju je spoznaja da se višak luka, mrkve, celera koji su ogulili ne baca, nego se sprema pa se od toga rade odlični temeljci.

‘Od naše voditeljice Mirte sam naučila kako se ispravno radi fina marmelada od agruma, a od kuhara Darka i Mrve kako se spravlja najukusniji kruh‘, kaže Tamara.

Ono što ju je dodatno fasciniralo je timski rad u kuhinji po principu svi za jednoga jedan za sve. Kaže kako su se ‘svi ljudi na čelu s chefovima i volonterima su se zaista trudili oko čitavog projekta. Chefovi su uvijek brinuli da ni mi volonteri ne budemo gladni i žedni’.

‘Kada se radi na jednom ovakvom projektu kao što je bio Chefovi kuhaju se neminovno razviju prijateljstva jer svi smo tamo došli svojom voljom i svi smo senzibilizirani za situaciju koja se dogodila. Svi smo tamo zapravo bili ptice istog jata koje je letjelo u istom pravcu, a to je pomoć potrebitima. Također smo se sprijateljili i s našim korisnicima pa tako i s našim Tonijem koji je i sam stradao u potresu, a nesebično je pomagao i raznosio hranu po terenu. Zadnji dan mu je i suza potekla te nam rekao: Falit ćete ekipa’, opisuje Tamara svoj dojam vezano uz poznanstava i prijateljstava.

chefovi kuhaju doma, banija
Privatna arhiva

Pitala sam Tamaru kakve su bile reakcije ljudi na terenu, onih za koje ste pripremali hranu.

‘Mi smo imali našu kontejner kućicu u Mošćenici gdje smo dijelili hranu. Hrana bi se spravljala u restoranu Cocktail 2 u Sisku, a od kuda bismo je prevozili u Mošćenicu. Moram priznat da su nam se ljudi jako veselili i jako voljeli našu hranu. Moja kolegica i prijateljica, volonterka Jagoda je uvijek našla vremena za svakoga da mu da riječ utjehe i uputi koju toplu riječ kada bi dijelili hranu na kućici. S obzirom na to da su većinom dolazili isti ljudi, na neki način smo se zbližili i s njima’, kaže Tamara te dodaje da su osobito bili sretni kada bi im donijeli kolače. Naime, osim hrane za Baniju su se pripremali i kolači, a Tamara je također sudjelovala u njihovoj pripremi. Kolači su se spremali u Otvorenom učilištu u Zagrebu.

‘Za kolače su bili zaduženi slastičari i naša voditeljica žena zmaj Mirta Livingston koja je cijelu ovu priču između nas volontera i chefova iskoordinirala. Za kruh je bio zadužen kolega Darko iz super pekare Bread club na Trešnjevci’, kaže Tamara.

Kao vrhunac cijelog projekta i zapravo posljednji dan na Baniji, Tamara kaže kako je bio na Valentinovo kada su dijelili ruže.

‘Kolega volonter Ivan je tu bio glavni te su svi od našeg Ivana uz predivne crvene ruže dobivali tople riječi, a i pala je po koja šala s Ivanove strane i ljudima je to zaista puno značio takav odnos’, zaključuje Tamara.

Privatna arhiva

Njena priča o iskustvu volontiranja pokazuje kako je projekt Chef kuha doma više od kuhanja i dijeljenja kvalitetne hrane. Chefovi su omogućili najbolju moguću podršku ljudima na Baniji te pokazali koja je snaga pravih profesionalaca i zajednice volontera udruženih u zajedničkom cilju – pomoći onima kojima je to potrebno.

Možda će te zanimati i ovo: Donosimo priče dviju žene od njih više od 50 tisuća koje su donirale preko 10.000 paketa i torbi ženama na Baniji

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!