fbpx

Mlada entuzijastica, studentica bibliotekarstva i južne slavistike pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu Helenu Smolčić je s tek navršenih 25 godina postala prva voditeljica Frakturine knjižare. Prije toga je na Radio Studentu dijelila svoju ljubav prema književnosti s drugima, gdje je s kolegicama uređivala i vodila emisiju Knjiški moljac. Kako tako mlada osoba vidi položaj izdavaštva i pisane umjetnosti u ovo digitalno doba te na koji način uspjeti u onome što voliš, pročitajte u nastavku.

Što si najviše voljela čitati u djetinjstvu i što misliš da je potaknulo tvoju ljubav prema književnosti?

Oduvijek sam voljela čitati romane, odnosno lijepu književnost. Uživala sam u školskim lektirama u osnovnoj školi i ponudi koju je moja knjižnica imala za djecu i mlade. Ljubav prema čitanju su potaknuli moji roditelji koji su uvijek njegovali našu obiteljsku biblioteku. Sjećam se tatine kolekcije stripova s kojom me zarazio i mamine ljubavi prema odlasku u knjižnicu kojom je i mene hranila.

Kako gledaš na svoje iskustvo volontiranja na Radio Studentu i smatraš li da je dovoljno mladih ljudi zainteresirano za čitanje i/ili pisanje?

Moje iskustvo rada na Radio Studentu je za mene prvenstveno bilo njegovanje moje ljubavi prema književnosti kroz, iako se radi o volontiranju, rad u sektoru kulture, s primarnim fokusom na književnost. Dobila sam priliku surađivati s divnim kolegicama koje dijele moju ljubav prema književnosti i upoznala sam divne ljude iz književnog područja.  Mladi jesu zainteresirani za čitanje i pisanje.

Zaista ima divnih mladih autora koji pišu i poeziju i prozu kao što su Denis Ćosić, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, moj dragi prijatelj Dino Pešut, Darko Šeparović, Lana Bastačić, Monika Herceg… Ja nekako ne volim tu stigmu koja se stvorila oko toga da mladi ne čitaju i ne stvaraju lijepu književnost jer u svom svakodnevnom okruženju viđam baš suprotno od toga. Mladi i čitaju i pišu. Zato, čitajte mlade hrvatske, ali i autore iz regije.

Čestitamo na činjenici da si prva ženska osoba koja vodi Frakturinu knjižaru u Ulici kneza Mislava! Kako si uspjela u onome što ti je tolika strast te kako gledaš na položaj žena u ovome poslu?

U 9. mjesecu prošle godine Fraktura je objavila natječaj za posao. Od skoro 900 ljudi, dvije kolegice i ja smo zaposlene. Od početka se sve to činilo pomalo nestvarno jer Frakturu pratim već godinama i oni su oblikovali moj književni ukus. Tako da je zaista bila velika čast što sam na temelju svog znanja i iskustva primljena u zaista najljepšu knjižaru u Zagrebu, usudim se reći i u Hrvatskoj.

Početkom ove godine dobila sam priliku da postanem i voditeljica te knjižare te je to zaista bilo ispunjenje svih mojih snova. Tako da bih rekla da sam uspjela svojim radom, trudom i velikom ljubavi prema knjigama. I naravno, zbog vjere u mene od strane Sibile i Seida Serdarević i moje drage voditeljice prodaje Maše. Oni su mi dali priliku i ja sam im zahvalna do kraja života za to. Što se tiče položaja žena, smatram da su žene u ovome poslu zaista iznimne i kvalitetne. Govorim to s obzirom na to da od nas četvero u knjižari, većinski dio su žene.

Promatrajući godinama domaću književnu scenu, čini li ti se da imamo velik broj kvalitetnih mladih autora i kakav je položaj autorica među njima?

Već sam ih spomenula u odgovoru prije, spomenut ću i opet, toliko je kvalitetnih domaćih autora da ću vjerojatno nekoga i izostaviti, pa unaprijed isprike. Denis Ćosić, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Dino Pešut, Darko Šeparović, Lana Bastačić, Monika Herceg. Sve su to divni, talentirani, mladi ljudi čija su djela zaista kvalitetna i vrijedna čitateljske pozornosti. Autorice se, po meni, jako dobro drže. Ja ih s ljubavlju preporučujem i ljudi ih zaista čitaju. Možemo biti ponosni i dalje im pružati prostor za njihovo stvaralaštvo.

Smatraš li da je razdoblje pandemije poboljšalo situaciju u izdavaštvu? Čitaju li ljudi doista više?

Situacija u izdavaštvu u Hrvatskoj je uvijek bila specifična. Pandemija je otežala uvjete, ljudi se boje što sutra donosi, samim time i troškovi su manji, odnosno, biraju na što troše. Ne održavaju se promocije knjiga, a zaista sjajne knjige izlaze na mjesečnoj bazi. No, ono što sam primijetila u zadnjih par mjeseci, ljudi zaista čitaju. Mislim da su nas ova vremena podsjetila koliko su svaki oblik umjetnosti i kultura zaista  važni i da kao bića ne postojimo bez toga. Kroz svakodnevni razgovor s ljudima u knjižari, ja se svaki dan iznenađujem koliko zapravo Hrvati čitaju i koliko kvalitetne knjige biraju. Tako da, da, ljudi doista čitaju više.

Molimo te da nam preporučiš nekoliko novijih naslova koje možemo, uz tebe, pronaći u Frakturi.

Zadnja knjiga koja me kompletno obuzela je ‘Bjeguni’ od Olge Tokarczuk. Radi se o kratkim i manje kratkim pričama poljske autorice koja je nagrađena Nobelovom nagradom. Sjajan stil, živopisni opis. Nešto potpuno drukčije. ‘Tatin sin’ Dine Pešuta je dokaz koliko je naša suvremena književnost jaka i kako naši mladi autori razmišljaju. ‘Pristanište’ Darka Šeparovića, ‘Mliječni zubi’ Lane Bastačić. Neizostavna irska autorica Sally Rooney. A od mojih najdražih koji već spadaju u suvremene klasike: Amos Oz, John Williams, Ljudmila Ulicka… Mogla bih nabrajati do sutra. Ne zaboravimo poeziju: Monika Herceg, Denis Ćosić, Paula Ćaćić, Olja Savičević Ivančević, Wislava Szymborska. Izbor je velik!

Intervju je pripremila: Iris Foriš

Možda će te zanimati i ovo: Sibila Serdarević o tome kako ju je samozapošljavanje dovelo do podizanja jedne od najuspješnijih nakladničkih kuća

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!