fbpx

Uz Mariju Antunović, magistru ekonomije, majstoricu slastičarku i suvlasnicu najslađe pelješke priče, hrvatska priobalna avantura tek počinje. Croccantino, malena slastičarnica smještena tik uz more, na Orebićkoj rivi, čuvana budnim okom svetog Ilije i s pogledom na korčulanske zidine, jedno je od mjesta koje svaki slatkoljubac mora posjetiti. Obitelj Antunović majstorske torte i pelješke slastice pravi već gotovo 30 godina, a od 2014. godine u Orebiću ponosno stoji i Croccantino. Marija Antunović, ova vesela i veoma ambiciozna žena, s nama je podijelila svoje iskustvo u poduzetništvu.

Kako ste došli na ideju da otvorite slastičarnu? Kako se rodio Croccantino?

Suprug Ivan i ja tijekom jedne rano jesenske šetnje orebićkom promenadom ugledali smo kamenu kuću i u zanosu atmosfere zaigrali se zamišljanjem da baš pod tim voltima bude naša slastičarnica. Ivan je prišao bliže, primijetio da se poslovni prostor iznajmljuje i tada je poduzetnički duh u nama proradio. Počeli smo stvarati viziju, a ostatak obitelji se priključio realizaciji ideje. Devet mjeseci kasnije rodio se Croccantino, baš pod tim voltima. I dan danas mi je nevjerojatna ta priča.

Zašto baš Orebić? Što ga izdvaja među drugim mjestima na Jadranu?

Orebić je prekrasno kapetansko mjesto na samom jugu Hrvatske, smješteno u podnožju najvišeg vrha i planinarske destinacije na Pelješcu – planine Sveti Ilija. Svježina vjetra koji stalno pirka kroz pelješki kanal, čistoća mora, miris dalmatinskog samoniklog bilja i pogled na stare kapetanske kuće skinu sve brige s ramena. Nakon što se nauživate bogate pelješke kulturno povijesne baštine, vina i skrivenih uvala, prednost je da, iz manjeg i ne toliko napučenog mjesta kao što  je Orebić, u samo sat-dva vožnje možete posjetiti Korčulu, Ston, Dubrovnik, Mljet, Hvar. Lokacija je nenadmašiva. I, svakako, Orebić ima Croccantino.

Croccantino ima veoma široku ponudu – u sezoni osim kolača nudite i sladoled, doručke, smoothije, koktele. Što Vas inspirira pri kreiranju menija?

Inspirira me nekoliko stvari – naši gosti koji u interaktivnim menijima, na društvenim mrežama ili uživo daju svoje ideje, želje i komentare; zatim putovanja na kojima sam bila, usluge s kojima sam se susrela na tim putovanjima; stil života koji živim i želja da uvijek idemo naprijed – da unaprijeđenje bude jedina konstanta, da rastemo i razvijamo se s našim gostima, da ponudimo nešto što je čak i neshvaćeno na ovom tržištu, ali će za nekoliko godina postati standard. Želim da mi postavljamo taj standard, a ne da ga slijedimo.

Je li teško biti poduzetnik?

Poduzetnički posao čini teškim rizik koji poduzetnik preuzima na sebe, svijest da postoje čimbenici na koje ne može utjecati. Nepotrebna birokracija, promjenjiva legislativa i nepovjerenje u kvalitetu donošenja strateških odluka od strane Vlade povećavaju psihički pritisak i dižu rizik. U tom smislu bih rekla da je teško biti poduzetnik. No što se tiče samog posla, biti dobar poduzetnik je jednako teško kao i biti dobar stručnjak i manager u bilo kojem području. Ako ti poduzetnički stil života odgovara, donosi puno više smijeha i nešto više živciranja.

Foto: Marija Antunović, privatna arhiva

Je li to ženski ili muški “sport”?

Vjerujem da nijedna profesija nije rodno uvjetovana, no određena radna mjesta, mogu biti prikladnija za određeni spol. Sigurna sam da poduzetništvo nije rodno uvjetovano već ima znatno uporište u stilu života i odgoju. Vrlo često djeca poduzetnika nastavljaju istim putem jer su cijeli svoj život živjeli takvim stilom –  okusili su slobodu koju to daje, a naučili živjeti s izazovima koje to nosi.

Postoji li “poduzetnički duh” ili je to mit, “il modo di dire”?

Sigurna sam da postoji, osjetim ga kod sebe i primijetim kod svoje obitelji i prijatelja. Kako da ga najbolje opišem, kako se on osjeća? Kao nalet adrenalina kada ugledate priliku, vidite potencijal ili pak kao nalet pozitivnog inata i optimizma kada naletite na prepreku. Poduzetnički duh je pokretač i kao vjetar, puše u naletima. Poduzetnički stil života je pak kormilo. Ono što je važno za kontinuirano „jedrenje“ jest da kada poduzetnički duh napuni jedra, da radom, trudom i kreativnim promišljanjem držimo kurs i krećemo se.  

Vi ste i majka, kako balansirate obiteljski život i posao?

Poduzetništvo mi je omogućilo da provodim puno više vremena s obitelji nego bi to bilo moguće u drugim okolnostima. Na tome sam iznimno zahvalna. Vjerujem da svojim stilom života učim djecu da budu samostalna, kreativna, spremna na promjene i izazove u budućnosti. S druge strane, izazovno je iz razloga što se posao i obitelj, kao i vrijeme koje ulažeš u oboje pomiješaju. Nema kraja radnog vremena niti pak vremena posvećenog samo poslu. Tako da se svakodnevno suočavam s unutarnjom borbom i vlastitom samokritičnošću po pitanju kvalitete vremena koje provodim s djecom i poslovne proaktivnosti. Vjerujem da je to, općenito danas, problem nas mladih majki koje se žele ostvariti i kroz posao i kroz obitelj i kroz prizmu tko smo sami sa sobom.  

Foto: Marija Antunović, privatna arhiva

Što biste preporučili ženama koje žele ući u svijet poduzetništva?

Željela bih vam poručiti da su jedine nepremostive prepreke koje vam stoje na putu one za koje vi osobno čvrsto držite da su takve. Gledajte na vaš projekt kao na slagalicu prepunu puzli. Svaka puzla ima 4 strane i ne mora se uvijek složiti s prethodnom na stranu na koju ste prvo planirali. Okrenite puzlu još jedan, dva puta i spojit će se. Ako ta ne paše, nađite, u tom trenu prikladniju, ali samo nastavite slagati. Nastavite raditi na svojoj ideji, slažite svoju slagalicu puzlu po puzlu. Kad se nakon nekoliko sati, dana, mjeseci malo odmaknete – vidjet ćete da ste složili poprilično veliki dio slike.

Možda će te zanimati i ovo: Pitale smo ‘Kako je biti žena u Hrvatskoj’ – ovo su vaši odgovori

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Terezija Bošnjaković
Prikaži sve članke od autora
Radoznala i vesela, uvijek na putu. U potrazi za dobrim štivom, zanimljivim informacijama i konkretnim znanjem. Inspiriraju me visine, a motiviraju dubine – stoga i jesam negdje između, u trku i letu. Ptice koje najviše lete, najdalje vide, kaže Richard Bach, a ja potvrđujem.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!