fbpx

Sanja Srdić Jungić: Mene su knjige izgradile te sam zahvaljujući čitanju danas tu gdje jesam

Sanja Srdić Jungić je spisateljica i voditeljica marketinga i komunikacija knjižarskog lanca Hoću knjigu. Iza sebe ima dva objavljena romana – Zvijezde među nama i Ti si moje sve. Osim što ih je napisala, Sanja redovito promovira svoje romane na društvenim mrežama te laganim koracima osvaja knjišku scenu.

Supruga Sašu upoznala je još u osnovnoj školi kada su hodali mjesec dana, prije no što ju je ostavio prije maturalca. Ipak, 10 godina kasnije, ponovno su se sreli i Sanja mu je oprostila. Danas su ponosni roditelji troje četveronožne djece – maltezerice Toye koja će uskoro slaviti 14 godina te mladih mačaka Cecilija i Egidija koje su našli na cesti, prvo jednog u Istri, zatim drugog u Zagrebu, te ih odlučili udomiti. I sve to u stanu od četrdesetak kvadrata!

Svojim radom u Hoću knjigu trudi se približiti čitanje i knjige svima zainteresiranima, a kako to radi možete pročitati u nastavku.

‘Ti si moje sve’ ste objavili prije četiri mjeseca, ipak još uvijek ju aktivno promovirate na svojim društvenim mrežama. Koliki angažman je potreban za promociju knjige?

Ti si moje sve izašla je u vrlo nezahvalnom periodu, ravno pred Božić, a onda i petrinjski potres. To definitivno nije bio period za promociju knjige, stoga sam to morala malo odgoditi i knjiga je izašla dosta potiho. A onda sam imala malu online knjišku turneju pred samo Valentinovo, što mi je bio poseban gušt jer, koliko je meni poznato, nijedan domaći autor nije napravio nešto slično. Ideja se rodila iz frustracije što svoju knjigu ne mogu na uobičajene načine, poput promocije u knjižarama ili knjižnicama, približiti potencijalnim čitateljima. A kada si još uvijek relativno neafirmirani autor moraš se na sve načine truditi da tvoja knjiga skupi svoju publiku.

Foto: Saša Jungić

Što bi bio po vama čarobni miks za književni uspjeh u Hrvatskoj?

Hrvatska je specifična s obzirom na to da Hrvati ne vole čitati domaće autore. Tako da domaćem autoru kod nas treba duplo više sreće i probijanja nego što treba nekom vanjskom. Ne postoji čaroban miks, samo splet okolnosti i puno rada i truda; bilo na samom romanu, bilo na promociji istog. Možete imati vrhunsku knjigu, ali je objavite u krivom periodu i propadne vam cijeli trud. Rekla bih da je važno organizirati promocije, odgovarati na intervjue, komunicirati s čitateljima i slično, a onda pogledaš slučaj Elene Ferrante, kojoj ne znamo čak ni ime, koja nije dala nijedan intervju ni odradila ijednu promociju pa je jedna od najpopularnijih spisateljica na svijetu.

Koliko je teško izdati knjigu nekome tko nije poznat na književnoj sceni?

Vrlo je teško izdati roman bilo gdje, pa tako i u Hrvatskoj. Domaći izdavači imaju samo toliko mjesta za domaće autore, koja obično popune s već etabliranim autorima. Ne usude se riskirati s novima pa onda mladi autori pucaju na nešto mlađe izdavačke kuće koje se još uvijek same probijaju i imaju vrlo ograničene resurse i sve skupa je mukotrpan proces. S drugom knjigom je nešto lakše, ipak iza sebe imaš svojevrstan rezultat i publiku, ali čak sam i ja posegnula za opcijom prelaska na drugog izdavača, što je nešto što se u Hrvatskoj također često događa.

Osim što promovirate svoje knjige, promovirate i sebe kao spisateljicu – što je bitno za takvu promociju?

Iako sam po prirodi štreberica, za promoviranje same sebe nemam neku posebnu strategiju. Svi koji me znaju, znaju i da sam izrazito iskrena te pravedna osoba stoga muljanje kod mene ne dolazi u obzir; u intervjuima sam prirodna i ne volim osmišljavati odgovore unaprijed. Razlog tome je što sam karijeru započela kao novinarka i često sam susretala ljude koji se boje kamere te si unaprijed pripreme tekst koji će reći, a onda ga na koncu ne znaju ponoviti i skroz se spletu. Zato se i sama držim tog da odgovaram na licu mjesta pa ispalo kako ispalo.

Neki dan ste započeli s vođenjem podcasta Između redaka za Hoću knjigu i ugostili ste spisatelja Kristiana Novaka. Prema viđenome, podcast je odlično prošao – kakvi su vaši dojmovi?

Podcast Između redaka kuha se još od lockdowna prošle godine. S obzirom na to da će ovakva situacija u kojoj ne možemo organizirati gotovo ništa po našim knjižarama potrajati još dugo, odlučili smo barem na ovaj način publici dati pogled u knjiški svijet. Jako sam zahvalna Kristianu što je prihvatio moj poziv jer je bio savršen gost za prvu epizodu; ja sam bila neuobičajeno nervozna, a mislim da se to gotovo ni ne primijeti jer me Kristian cijelo vrijeme nasmijavao svojim odgovorima. Zasad su sva snimanja prošla u sličnom tonu, stoga nas očekuje još puno zabavnih epizoda.

Foto: Saša Jungić

Rekli ste da je krajnji cilj podcasta „demistifikacija knjiga“, možete li objasniti što ste pod time mislili.

Demistifikacija je možda malo iskarikirano, no činjenica je da dosta ljudi u Hrvatskoj knjigu doživljava kao kulturni proizvod dostupan samo odabranima. No knjiga je puno više od toga; naravno, može obrazovati, može podučiti, ali prvenstveno je njena uloga zabaviti i utješiti. Puno ljudi ne zna kako nastaju knjige, koliko osoba ima u cijelom procesu, kako knjiga dolazi do polica, zašto je neka knjiga u izlogu, a druga nije, kako doći do posla u knjiškoj branši… To su sve pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti kroz podcast i zato je on svojevrsna demistifikacija knjige i knjiškog procesa.

Ako govorimo o kupnji knjiga, kakvo je stanje u Hrvatskoj?

Knjige su imale svoj nekakav peak prije krize 2008. godine i onda je sve počelo ići nizbrdo. Puno je tu faktora zašto je tako, ponajviše intervencionizam države zbog čega neki nakladnici izdaju isključivo one knjige za koje dobivaju potpore od države, a koje će država potom otkupiti po punoj cijeni za knjižnice. I to često naslove koji se uopće ne posuđuju. To je ujedno i glavni odgovor na pitanje zašto su knjige u Hrvatskoj toliko skupe; drugi razlog je mala naklada, ali jedno vuče drugo. U knjiškoj je branši ova tema svojevrsna javna tajna i o tome se ne voli pričati, ali mi u Hoću knjigu nismo baš poznati po tome da šutimo, pogotovo po tom pitanju. U svakom slučaju, ne mislimo da je situacija toliko loša kako se pokušava prikazati, ali mislim da je dovoljan odgovor na to kakva je situacija s knjigama činjenica da naše knjižare ne bi dugo radile da u njima prodajemo isključivo knjige (asortiman u Hoću knjigu je otprilike 60-40 u korist knjiga, a ostalo je školski te darovni asortiman).

Koliko su vam u životu važne knjige i čitanje?

Mene su knjige izgradile te sam zahvaljujući čitanju danas tu gdje jesam. Sjećam se odlazaka s mamom u knjižnicu i što dulje razmišljam o tome, toliko shvaćam koliko je to bilo bitno jer su meni knjige od starta predstavljane kao nešto zabavno, kao nešto što ću odabrati tijekom „izleta“ s mamom. Istovremeno sam bila član literarne grupe u osnovnoj školi; nedavno mi je mama izvukla diplomu iz 1997., dakle pisala sam od devete godine! Kasnije je to bila novinarska grupa pa potom tekstovi za medije i razne klijente, a tu i tamo sam počela pisati nešto u obliku romana, ali bih vrlo brzo odustala. Mislim da nitko tko se ne bavi pisanjem ne može uopće dokučiti koliko truda stoji iza pisanja jedne knjige.

Foto: Saša Jungić

Imate li neke književne uzore?

Što se tiče stila pisanja, jako su mi drage Jojo Moyes, Colleen Hoover i Taylor Jenkins Reid. Kada čitam njihove priče postanem ljubomorna i znam da moram pojesti još puno žganaca da bih došla do njihove razine kreiranja i razrade priče.

Koje karakteristike bi naveli za sebe kao karakteristike po kojima ste vi nekome književni uzor?

Uh, kako odgovoriti na ovo da ne ispadnem neskromna? Mislim da je još prerano da ja ikome budem književni uzor; možda eventualno u kontekstu ustrajnosti. Nije lako biti autor u Hrvatskoj, a ne samo da nisam odustala nego se pokušavam probiti i vani s prijevodom svog prvog romana. To je put posut trnjem, nije za svakog i voljela bih na nekoga utjecati u tom smislu – ako može ona, onda mogu i ja.

Možda će te zanimati i ovo: Kako je studentica bibliotekarstva sa samo 25 godina postala voditeljica Frakturine knjižare

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na [email protected]

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

bruna
Bruna Perica
Prikaži sve članke od autora

Studentica sam novinarstva i odnosa s javnošću. Od početka studija, jako me zanimaju ljudi i njihove priče, a u ovom poslu najviše volim čuti neku dobru izjavu. San mi je jednog dana pisati na pisaćem stroju i piti kavu uz zvukove mora.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!