fbpx

U brojnim plemenima u Keniji vlada strogi patrijarhat. Žene su obavezne podleći se ženskom obrezivanju (genitalnom sakaćenju) kao uvjetu na brak koji je često prisiljen, a djevojke još maloljetne. Žene Samburu plemena nemaju pravo na obrazovanje i nemaju financijsku sigurnost, a muškarci ih često fizički i seksualno zlostavljaju. Spas za žene plemena Samburu ipak se nalazi u selu Umoja u kojem im se pruža sigurnost, a muškarcima je ulaz u selo zabranjen.

Jedna od zlostavljanih žena je i Jane (38). Nju su silovala tri muškarca dok je čuvala stoku na ispaši, a o tome je govorila za The Guardian: „Svojoj svekrvi rekla sam da sam bolesna i depresivna. Davali su mi prirodne lijekove, ali nisu pomogli. Kada je svekrva rekla mome mužu (o silovanju), prebio me je štapom. Pobjegla sam od njega sa svojom djecom u Umoju.“

Utočište za žene koje su osnovale žrtve nasilja

Kako bi imale svoju slobodu i započele novu tradiciju matrijarhata, 90-ih godina nekoliko žena osniva isključivo žensko selo. Umoja je selo koje je isprva zamišljeno kao utočište za žene. Rebecca Lolosoli, osnivačica sela i borkinja za ženska prava, odrasla je u jednom plemenu u Samburuu. Prije osnivanja Umoje javno je djelovala kako bi osigurala zaštitu djevojkama iz sela, koje su silovali britanski vojnici na obuci u blizini njenog doma. Međutim, njezina inicijativa nije se svidjela mještanima, koji su je, zbog njezine otvorenosti, pretukli.

Rebecca 1990. godine napušta selo i muža koji joj nije bio podrška i nije se pobunio zbog nasilja koje je proživjela. Ona tada s još nekoliko žena, također žrtvama nasilja, osniva selo Umoja u koje je ulaz dopušten samo ženama.

“Kao žena u Samburu, nemate nikakva prava. Ako vas vaš muž poželi ubiti, ima pravo na to kada želi, jer je žena njegova imovina.“

govori Rebecca o razlozima za osnivanje ovakvog sela.

Umoja, mjesto nekada poznato samo malom broju ljudi, utočište je bilo za silovane žene i žene koje su tražile sigurnost zbog nasilja i terora koje su muškarci nekontrolirano vršili nad njima, danas je selo koje broji 47 žena i 200 djece te je svjetski primjer uspješnog matrijarhata. Od novaca koje žene zarađuju prodajući nakit uz cestu turistima, utabale su put vlastitoj nezavisnosti. Uvidjevši važnost obrazovanja, zarađenim novcem otvorile su i školu koju pohađaju djeca iz Umoje, ali i svih okolnih sela. U ovoj školi su dječaci i djevojčice ravnopravni te se takvim sustavom dolazi do osvještavanja i jednih i drugih.

samburu žena
Foto: Žena iz plemena Samburu, Pixabay

Za sve teške građevinske radove, poljoprivredu, izrađivanje nakita, brigu za djecu i sve ostale zadatke u selu zadužene su žene. Mnoge od njih na pitanje žele li se udati ili vratiti u miješano selo spremno odgovaraju da se „nikad ne bi vratile“ i da su „zahvalne na ovoj prilici i ovakvom životu“. Marienne, osnivačica sela Supalake otvoreno dodaje: „Ne damo muškarcima moć, jer ako im date priliku, sve će upropastiti.“

Potreba za osobnom slobodom, obrazovanjem, financijskom sigurnošću i borbom za prava dovelo je do toga da se pored Umoje osnuje još nekoliko ženskih sela u Keniji. Veliku ulogu u tome ima i oslobođenje i iskorjenjivanje tradicije ženskog obrezivanja. Iako je zakonom zabranjeno, tradicija obrezivanja i dalje se prakticira diljem zemlje, a o tome govori i podatak da je 80% mladih žena podvrgnuto ovom zahvatu.

Muškarci i dalje ne žele izgubiti potpunu vlast

Muškarcima iz obližnjih sela ideja o ženskom selu nije se nimalo svidjela. U više navrata pokušali su prisilno vratiti žene koje su ih napustile te su pokušavali uništiti Umoju. Također, teško zarađeni novac od prodanog nakita, muškarci su im često prisilno otimali.

Muškarac kojeg je žena napustila i otišla u Umoju ne odobrava postojanje sela i smeta mu promjena tradicije vladavine muškaraca, pa i sam navodi: „Kad bi se žena i ja posvađali, ona bi otišla kod svoje obitelji, a oni bi je vratili meni. Bez obzira na sve, žena se mora vratiti svom mužu. Kada se čuje samo mišljenje žena, to je problem, žene ne mogu predvoditi selo.“

žena u africi
Foto: Pixabay

Mišljenje o ženskim selima i o pitanju jednakosti između žena i muškaraca iskazao je i muškarac iz obližnjeg sela, pa tvrdi: „Žene koje žive u ženskim selima ne mogu biti kontrolirane. Od davnina su muškarci vođe. Samo muškarac im može osigurati zaštitu.“ Iz njegovog odgovora očit je utjecaj tradicije, patrijarhata i običaja koji su još na snazi u Samburu plemenima kojima vladaju muške starješine, koji imaju potpunu vlast.

O oduševljenju i popularnosti koje su ženska sela stekla u svijetu, stanovnice ovih sela nisu imale pojma, ali toplo dočekuju svakog gosta uz srdačan osmjeh i uz pjesmu. Rebeccino zalaganje i utjecaj, koji ima među ženama u Samburuu, pokrenuo je val osnaživanja žena. Uvijek raspoložena, pronicljiva i duhovita osnivačica Rebecca dodaje: „Kada nas nazovu ženom zvuči kao pogrdno ime. Ali mi hodamo, pričamo i smijemo se. Pokažemo im da smo sretne i da smo ponosne što smo žene.“

Potaknute novonastalim matrijarhatom, dugovječne tradicije koje su prijetile ženama u Keniji, sada su pred izazovom. Uz pristup obrazovanju i vlastitim prihodima mnoge žene iz Samburu plemena uzimaju svoj život u svoje ruke po prvi puta u povijesti.

Možda će te zanimati i ovo: Anđela Rostuhar: Nakon bračnog putovanja dugog 365 dana ljubav za nas više nije ono što je bila

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Helena
Helena Šimunec
Prikaži sve članke od autora
Volim otkrivati i uživati u umjetnosti svih oblika. Mir nalazim u književnosti koja me, zapravo, često i uznemiri. Kao znatiželjnu i kreativnu osobu, inspirira me društvo, more i Grčka.  Neprestano pričam (čak i snu). Umjereni sam hedonist, neograničeni optimist i sanjar. Učenik koji uči hodati životnim putem učitelja.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!