fbpx

Među poslovima koji trenutno dominiraju u Hrvatskoj, nalazi se i onaj dostavljački. Dok se jedni pitaju koliko je teška torba i dostavljaju li ti ljudi čak i po kiši, posao dostavljačkih tvrtki cvjeta, a dostavljača je sve više. Većinom su to muškarci, no povećanjem posla povećao se i broj žena dostavljačica. U cijelom procesu možda najvažniji upravo su oni, dostavljači, koji se nalaze na prvoj liniji borbe, ili u ovom slučaju – dostavljačice. Dvije od njih, Darinka Pisac, 53-gošnjakinja koja dostavlja za Pauzu, i Pia Grgić, 21-godišnja dostavljačica Wolta, podijelile su s nama svoju priču. Raspitali smo se i kod poduzeća koja djeluju u Hrvatskoj kako stvari funkcioniraju kod njih. Wolt, Pauza i Bolt broje oko deset posto žena, a Glovo nije odgovorio na upit. Iako se radi o malom postotku, s obzirom na isto vrijeme prošle godine, radi se o povećanju.

Udio žena dostavljačica na ukupni broj zaposlenih varira od 10-15%, s time da najveći porast bilježi Wolt koji je u godinu dana, od travnja 2020. kada je surađivao s 10% žena, u travnju 2021. došao na 15%. A taj je broj svakim danom sve veći, tvrde iz Wolta. Pauza bilježi konstantu od 10%, a Bolt Food koji djeluje na hrvatskom tržištu tek od svibnja 2020., nepunih godinu dana, na ukupnom broju vozača/taksista i dostavljača također doseže udio od 10% žena.

Ilustracija: Terezija Bošnjaković, Femisfera

Poduzeće, agregatori, dispatcheri, dostavljači

Ova poduzeća svoje dostavljače ne zapošljavaju direktno, već preko ugovora s takozvanim agregatorima – manjim poduzećima koja zapošljavaju dostavljače te im omogućuju suradnju s nekom od dostavljačkih kuća – Woltom, Boltom ili Pauzom. Takvim poslovnim modelom dostavljačke kuće postaju krovna poduzeća koja posuđuju zaposlenike od agregatora i organiziraju posao. Krovna poduzeća osiguravaju opremu i uniformu te pristup aplikaciji preko koje zaposleni dispatcheri –organizatori posla – preusmjeravaju pristigle narudžbe najbližem dostavljaču. Upravo suradnja dispatchera i dostavljača preko aplikacije osigurava uspješnost dostave. Iza jednostavnog naručivanja i prilično brze pojave na kućnom pragu, nalazi se cijeli tim i kompleksan organizacijski proces.

Ilustracija: Terezija Bošnjaković, Femisfera

S obzirom na fleksibilnost radnog vremena i velik broj zaposlenih, nije moguće izraziti koliko sati tjedno prosječan dostavljač odradi, niti koliko se dugo zadržava jer profil radnika varira od onih kojima je to primaran posao i odrađuju cijele smjene, do studenata koji honorarno rade svakih nekoliko dana, ili onih kojima je to sekundaran posao i prilika za dodatnu zaradu. Nekima je to posao na kojem se planiraju zadržati duže vrijeme, neki pripremaju džeparac za ljetovanje ili se pak radi o privremenom zaposlenju.

Jedna dostavljačica kvizašica i druga koja trenira Jiu Jitsu

Pia Grgić i Darinka Pisac rade za različite dostavljačke kuće, kreću se na različitim dijelovima Hrvatske i bave se različitim hobijima, a povezuje ih pozitiva i entuzijazam te ljubav prema svom poslu. Ali tko su one zapravo?

Darinka Pisac, 53-godišnja je Pauzina dostavljačica, koja autom juri po uskim i širokim ulicama dalmatinske metropole. Dostavlja već godinu i pol dana, a u Splitu sada poznaje svaki kutak. Preferira večernje dostave, kaže ona, jer je noćni tip i ujutro voli spavati. Smjene joj ovise o danu, a dnevno za volanom provede tek nekoliko sati. Kad ne dostavlja, posvećuje se obitelji ili pak brusi svoje znanje. Radi se o dostavljačici, koja je pored toga i kvizašica. Pohodila je gotovo sve HRT-ove kvizove, od Sve u 7, Najslabije karike, 1 protiv 100 do Šifre i Potjere, a iako nije ušla u glavnu igru, bila je i dijelom Milijunaša. Zaposlila se u Pauzi nakon što se, u potrazi za poslom, zapitala što uopće voli i želi raditi. Postavila je, ubrzo je shvatila, pravo pitanje.

Foto: Darinka Pisac, privatna arhiva

“Krajem 2019. trebao mi je posao pa sam se zapitala što volim raditi i zaključila da volim voziti. S obzirom na to da sam kasno položila vozački, u 30-ima i tek u 44-toj kupila auto, bila sam željna vožnje. Otvorila sam Moj posao i potražila tu vrstu poslova. Nakon par oglasa, naišla sam na ponudu za dostavljača hrane i prijavila se,“ prisjeća se Darinka.

Na drugom kraju Hrvatske, u Zagrebu, 21-godišnja Pia Grgić, biciklom osvaja zagrebačke visine i ravnine. U godinu dana rada imala je priliku dostavljati različite stvari – od knjiga i kozmetike preko balona i piva do svih vrsta hrane. I Pia voli spavati pa zato najčešće odrađuje smjene kada gradom ordiniraju ručkovi i užine. Voli smjene preko dana jer navečer skida uniformu i oblači kimono. Ona trenira Jiu Jitsu, brazilski borilački sport s kojim se upoznala još u Kini. Zaposlila se kao dostavljačica kad je shvatila da ne voli poslove na kojima bi trebala sjediti ili stajati na miru cijelu smjenu – tražila je nešto dinamično.

Foto: Pia Grgić, privatna arhiva

“Inače se volim voziti na biciklu tako da mi je super što mogu zarađivati i voziti u isto vrijeme. To mi se činilo fora jer mrzim sjediti negdje osam sati, a ovdje mogu raditi kad god želim i vani sam cijeli dan. Da ne radim ovo vjerojatno bih konobarila ili radila u nekom restoranu brze hrane, radila bih nešto u ugostiteljstvu. Ali dostavljanje mi je odlično jer mogu sama birati kad ću i koliko raditi pa se stignem posvetiti i treniranju,” objasnila je Pia.

Sloboda, fleksibilnost i pozitiva

Darinki su njene kolegice, Tina, Tanja, Silvana, Antea i Josipa, vrlo važne. Zadovoljna je jer je imala priliku upoznati mnoge ljude i kolege, s kojima ostaje u prijateljskim odnosima i van posla. “Posao je kao izmišljen za mene, zanimljiv je i dinamičan, komuniciram s ljudima, upoznala sam mnogo novih ljudi. Sve to mogu dok mi nitko ne visi nad glavom, u svom sam autu pa mogu nesmetano piti kavu i jesti ako ogladnim. Baš mi je gušt raditi. Mogla bih i taksirati da je u pitanju samo vožnja, ali ne bih mogla uživati u slobodi koju mi ovaj posao daje,“ ističe gospođa Pisac.

Njene dojmove dijeli i Pia, koja ističe: “To nije toliko stresan posao jer kad se naživciraš uvijek se možeš isključiti i otići doma. Bolje je tako nego da poludiš na podršku, na ove i one i onda si u problemu. Uvijek je bolje da se skuliraš.”

Kad stignu na adresu i otvore se vrata, nerijetka je i reakcija onih kojima se dostavlja – koja je često pozitivna. “Ili uopće nema reakcije jer im je to normalno ili su to pozitivne reakcije. Zna se dogoditi da kažu: ajme, gospođa! Inače su mi stalno muški,” prepričava Pisac. “Nekad počnu pričati kad vide da sam cura,” potvrđuje i Pia, ”zato što ih inače ne vide puno, pa me pitaju kako to da radim dostave, ima li nas još, koliko nas ima. Na to im kažem da nas ima malo, al’ ipak nas ima.”

Istančana snalažljivost po gradu

Posao je to koji zahtjeva pozitivnost i komunikativnost, ali prije svega spremnost na živciranje,  jer često negdje zapne pa se kasni. Ali ljudi su većinom ljubazni, kažu dostavljačice, pa i posao odmah bude lakši. Osim živciranja, važno je i znati se snaći po gradu. U Splitu to zna biti komplicirano, ističe Darinka, jer nije običaj pamtiti imena ulica, a raspored cesta prilično je slobodan – prometnice nisu okomite jedna na drugu, kao što je slučaj na kontinentu.

„U Splitu se po nazivima ulica teško snalaziti, uglavnom znamo nekoliko glavnih. Sad ih napamet znam, rekla bih, 85 posto. Jednostavno pamtim adrese, a ako sam već tu vozila ne treba mi napomena -znam kako izgleda ulaz,“ ističe gospođa Pisac.

Foto: Wikipedija by Ballota

U Zagrebu je pak, dostavljačici na biciklu najveći problem nedostatak biciklističkih staza. “Najgore mi je voziti po Maksimirskoj jer je cesta dosta prometna i voze tramvaji, a ja po nogostupu ne bih smjela voziti. Ima i puno ljudi po nogostupu pa ti užasno dugo treba dok ih zaobiđeš. Ali najdraže mi je voziti po centru jer je sve blizu i ljudi često naručuju, a osim toga ima i biciklističkih staza,” objašnjava Pia.

Ono što se pamti

U konačnici, posao je to koji, kao i svaki drugi, ima svoje vrline i mane. “Posebno pamtim one koji su na petom ili šestom katu u zgradi bez lifta, ali i one što nikad ne ostavljaju manču,” šali se Darinka Pisac. “Sama torba nije teška, jedino ako nosim nešto teško u njoj. Recimo neki dan sam nosila 17 pivi u staklenim bocama – onda je bila dosta teška torba. I još kad sam predala narudžbu, slučajno kažem dobar tek – svi smo prasnuli u smijeh,” prepričava Pia.

Gospođa Darinka smatra da nema razloga zašto žene ne bi mogle biti dostavljačice. “Mislim da su žene i muškarci jednako sposobni kao vozači i dostavljači, a eventualno razlika u godinama među dostavljačima igra ulogu. Mislim će netko mlađi dostavu obaviti za koji minut brže nego ja.“

Piata kođer smatra da ne postoji razlika. “Mislim da su cure i dečki jednako dobri u dostavljanju, ali to ovisi o tome koliko je netko u kondiciji za voziti bicikl. Ako netko ne može voziti cijeli dan ili ići dovoljno brzo, onda će biti lošiji bez obzira je li cura ili dečko. Dečki su obično fizički spremniji pa ih zato ima više. Cure koje dostavljaju ili su sportski tip i vole voziti bicikl ili voze auto, ali i to jer uživaju u vožnji,” zaključuje Pia.

I žene su dostavljači

Dostavljanje je posao koji se na prvu čini rezerviran za muškarce. Do nedavno takav je i bio. Međutim u posljednjih godinu dana povećanje broja zaposlenih žena u tom sektoru upućuju na potencijalne promjene na širem planu. Kao što su dostavljačice same rekle, većina ljudi se ne iznenađuje kad im naručeno dostavi žena – pojava se polako normalizira, a dostavljačice razbijaju i predrasude o ženama kao vozačicama. Iako je udio žena na ukupan broj zaposlenih između 10 i 15 posto, što je i dalje malen postotak, ipak se radi o povećanju. Korak po korak, promjena.

„Ono što nas posebno veseli jest činjenica da se sve više žena odlučuje na platformski rad koji im zbog fleksibilnosti i mogućnosti zarade više odgovara. Na taj način uklanjamo predrasude da je ta vrsta posla rezervirana samo za muškarce,“ objašnjavaju iz Bolta.

Možda će te zanimati i ovo: Jedan radni dan vozačice taksija – zašto se tako malo žena bavi ovim poslom

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Terezija Bošnjaković
Prikaži sve članke od autora
Radoznala i vesela, uvijek na putu. U potrazi za dobrim štivom, zanimljivim informacijama i konkretnim znanjem. Inspiriraju me visine, a motiviraju dubine – stoga i jesam negdje između, u trku i letu. Ptice koje najviše lete, najdalje vide, kaže Richard Bach, a ja potvrđujem.
Trenutno nema komentara.

Ostavi svoj komentar

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!