fbpx

Sanja je odlučila postati doula za ispraćaj i tako pružiti podršku umirućima i ljudima oko njih

Sanja Došen kaže da ako bi svoj život trebala sažeti u par rečenica, rekla bi da je zaljubljena u život, svoju djecu, supruga i da živi svoje snove. Već nekoliko godina ili kako sama kaže ‘cijeli život’ radi kao kozmetičarka, no od kako je krenula pandemija to joj je dalo dovoljno vremena osjetiti da to više nije njena strast i da je konačno vrijeme posvetiti se temama koje su joj bile tek povremeni hobi. Prvenstveno je riječ o tome da je odlučila kao death doula ili doula za ispraćaj pružati podršku umirućima i ljudima oko njih.

‘Duhovni svijet sam otkrila s 13, 14 godina i tu sam polako počela otkrivati tko sam ja i što je život. Do danas sam sakupila poprilično puno raznih iskustava s kojima mislim da mogu barem olakšati ljudima i sad se želim posvetiti tome’ kaže Sanja.

U nastavku otkrijte tko je uopće doula za ispraćaj, koja je njena uloga i kako se Sanja odlučila na to.

Možeš nam opisati tko je tranzicijska doula, death doula ili doula za ispraćaj? Znamo da postoje doule za porod. Kako to da se i u ovom kontekstu koristi baš naziv doula i što on označava?

Naziv doula dolazi iz Amerike. Doula je obučeni suputnik, ne zdravstveni radnik. Ona je emocionalna, duhovna i fizička podrška ženama pri porodu. Death doula je isto to samo nije podrška pri dolasku novog života nego ispraćaju na kraju života. Kod nas takve uloge imaju medicinske sestre koje rade u palijativnoj skrbi i članovi obitelji, prijatelji..

Kada i kako si se ti odlučila za taj poziv, odnosno koji trenutak u tvom životu je bio značajan da kreneš u tom smjeru?

Imala sam tek nekoliko iskustava da otpratim nekoga u Svjetlo, ali puno njih mi se javilo iz Svjetla. Te spoznaje i iskustva čine moj pristup drugačijim. Biti uz nekog u zadnjim trenucima toliko me duboko ispunjava da kad me pitaju koje mi je najljepše mjesto na svijetu, rekla bih biti pored nečije samrtne postelje. Osjećam se kao rođena za ovaj posao.

Postoje li već death doule u Hrvatskoj? Misliš li da ljudi mogu pustiti neku osobu koja im nije bliska da s njima prolazi kroz teške trenutke u životu?

Mislim da kod nas toga još nema. U nekim američkim državama, obitelj ili skrbnik može nazvati takvu osobu i s njom dogovoriti sve detalje. Od toga da ne želi biti dugo na aparatima pa do organizacije sprovoda i kontakta sa širom obitelji. Začudili biste se do kojih detalja oni to pripreme. Ne može svatko pustiti novu osobu u život u takvim trenucima, ali mnogi hoće.

Članovi obitelji, ako nemaju narušene odnose s umirućim, često se jako teško s time nose. Tu doula može učiniti puno i za umirućeg i za obitelj koja ostaje. Iznenadili biste se koliko se ljudi lakše otvore strancu nego svojim bližnjima. U tako teškim trenucima kad osjetite iskrenu podršku doule i kad vas ta osoba pogleda očima punim ljubavi i razumijevanja, to više nije stranac. To su najbliskiji trenuci koji se mogu dogoditi i veliki su blagoslov za obje duše.

Zašto doula, a ne član obitelji?

Odlično pitanje! Najidealnije je kada to može biti član obitelji! To je i jedan od mojih ciljeva, pomoći ljudima da se mogu nositi s tim, te kako da pomognu i budu uz umirućeg. Međutim, često situacija nije idealna. Postoje ljudi koji nemaju dobre odnose s obitelji pa se distanciraju. Neki ljudi nemaju nikoga. Neki imaju samo mladu djecu i loš suport šire obitelji. Neki se jednostavno ne mogu i ne znaju nositi sa svim tim emocijama. U takvim situacijama bilo bi lijepo znati da postoje osobe na koje se mogu osloniti. Volim vjerovati da se i tada nađe neka divna duša koja im bude na raspolaganju koliko zna i može.

Koji je tvoj glavni cilj i uloga? Kako planiraš doći do ljudi kojima bi mogli biti zanimljivi tvoji savjeti i korisna tvoja uloga?

Moj glavni cilj je ukloniti strahove oko smrti jer odlazak je zaista istodobno i spokojan i pun života. Ono što nije lijepo je patnja prije toga, velika bol i tuga koju nose oni koji ostaju. Cilj mi je doći do što više ljudi koji su sami i biti s njima u zadnjim danima. To ću, nadam se, uspjeti ostvariti kroz volontiranje u palijativnoj skrbi. Osjećam da će se putem otvoriti još puno toga, ali to mi je sad sve u nekoj magli. Za početak, posvetit ću se tim temama na društvenim mrežama i vidjeti kud će me put odvesti. Voljela bih osvijestiti ljude koliko je važno promišljati i pričati o tome jer strahovi ne nestaju jer mi šutimo. Kad tad, svi ćemo imati zadnje trenutke u ovom tijelu, a tada bi bilo važno da je uz nas netko tko razumije, pa makar to bio stranac.

Možda će te zanimati i ovo: Doula Dora: Svaka trudnica bi trebala imati doulu jer ako se pripremamo za ljetovanja i vjenčanje zašto ne bi i za porod

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Prikaži sve članke od autora

U potrazi za pravim informacijama i zanimljivima ljudima. Vlasnica Dobre priče - za komunikaciju i digitalni marketing te pokretačica Femisfere. Antropologinja, informatologinja i novinarka u duši. Strastvena oko svega što radim, naročito oko pisanja i uređivanja sadržaja na Femisferi.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!