fbpx

Dijastazu poslije poroda razvije u prosjeku jedna od tri žene – problem često ostaje neotkriven godinama

Poslije poroda i dalje imate vidljivi trbuščić, patite od bolova u leđima, inkontinencije, poslije jedne čaše vode čini vam se da vam trbuh izgleda kao u 6. mjesecu trudnoće, a za to krivite nadutost? Nezadovoljni ste svojim tijelom, i ne možete ni pogledati u vlastiti trbuh? Uvjerili ste se sami ili vas je okolina uvjerila da je to normalno. Vrijeme je za promjenu! Znate li da čak 30% žena poslije poroda razvije dijastazu, stanje oštećenog vezivnog tkiva po središnjoj liniji trbušne stijenke i da čak 60% žena razvije dijastazu u prvoj godini nakon poroda?

U razbijanju mitova, ali i otkrivanju što se zapravo događa s tijelom žene prije, za vrijeme i poslije trudnoće pomoći će nam Karolina Jakšić, fizioterapeutkinja koja se posebno bavi rješavanjem problema dijastaze kod žena. Od kada se počela baviti isključivo dijastazom, Karolina je pronašla najveću motivaciju u svom poslu: „Želim ženama promijeniti život. Želim da budu zdrave i snažne te da ne prihvaćaju savjete okoline kako dobar izgled više nije bitan ženi koja je rodila. Uloga majke nije jedina uloga u kojoj se žena može naći u životu. Ona je puno više od toga.“

Svaka žena ima pravo osjećati se dobro u svome tijelu. Razgovor o privlačnosti ženinog tijela nakon poroda često je tabu tema, a žene ostaju nezadovoljne ili prihvaćaju bolove i promjene izgleda tijela kao trajnu posljedicu. Zbog nedovoljne edukacije struke i generalnoj neupućenosti, problem dijastaze može ostati neotkriven godinama, a uzrokovati razne probleme sa zdravljem.

Karolina nam nastavku otkriva kako prepoznati dijastazu, na koji način je povezana s bolovima u leđima te kako ju tretirati.

Foto: Karolina Jakšić, privatna arhiva

Prije samog stanja dijastaze, što se zapravo događa sa ženinim tijelom u trudnoći i kako je dijastaza povezana s tim promjenama?

Tijekom trudnoće, hormoni su saveznici u promjenama koje se događaju u ženinom tijelu. Između ostalog, utječu i na omekšavanje tkiva kako bi se zdjelica mogla lakše širiti, dijete rasti i na koncu trudnoće izaći, ali i na omekšavanje drugih struktura. Različite proporcije tijela i žene koje imaju kraći trup, vezivno tkivo koje je podložnije mogu utjecati na pojavu dijastaze. Inače, razmicanje mišića pri porodu je prirodno i u većini slučajeva mišići se vrate u prvobitni položaj kada je razmak između mišića do 2, 2, 5 prsta. Međutim, čak 30% žena poslije poroda razvije dijastazu.

Što je dijastaza i kako prepoznati dijastazu? Postoje li predispozicije za nastanak?

Dijastaza je stanje oštećenog vezivnog tkiva po središnjoj liniji trbušne stijenke. Mišići koji su pogođeni dijastazom nisu samo površinski mišići poznati kao six pack (lat. musculus rectus abdominis), nego i dva kosa mišića, te poprečni trbušni mišići (lat. musculus transversus abdominis). Osim jačanja mišića, najvažniji korak je upravljanje pritiskom unutar naše trbušne šupljine.

Prepoznati dijastazu može svaka žena tako što se legne, podigne stopala na podlogu kao kad radi trbušnjake i lagano podigne glavu od podloge te onda  dvama prstima napipa uzdužno od prsne kosti do pubične kosti ima li negdje rupa, a onda širinom prstiju mjeri širinu razmaka. Širina koja je manja od 2 prsta ne smatra se dijastazom, ali treba provjeriti i ostale faktore. Uz samu širinu, važno je prstima izmjeriti i dubinu, procijeniti  aktivnost mišića i funkciju trupa, pregledati posturu i uočiti sve moguće disbalanse.

Rizični faktori za razvijanje dijastaze mogu biti genetski, nedovoljna fizička aktivnost, loše upravljanje pritiskom i disfunkcija trupa, loša postura, kraći trup žene, blizanačka trudnoća, svaka sljedeća trudnoća zbog prethodnog neoporavka mišića te podvrgavanje carskom rezu.

Koliko često se dijastaza javlja i što mislite, zašto se o dijastazi ne govori i kome se uopće javiti za pregled?

Dijastazu poslije poroda razvije u prosjeku jedna od tri žene.

Većina žena sama otkrije da ima dijastazu. Bilo bi dobro da se žene same pregledaju odmah nakon poroda i nakon 6-8 tjedana. Također, bilo bi idealno kada bi doktor uputio ženu s dijastazom fizioterapeutu ili fizijatru. Mislim da brojni stručnjaci nisu upoznati s dijastazom ili ju ne smatraju životno ugrožavajućim stanjem, te se problem dijastaze previdi i ženama ostaje nepoznat pojam. Ima žena koje su saznale da imaju dijastazu nakon 10ak godina i brojnih neuspješnih pretraga tragajući za rješenjem svojih komplikacija! Osim spomenutih stručnjaka, žena se može obratiti i svome ginekologu te napraviti ultrazvuk, iako ultrazvuk nije uvijek neophodan, jer se dijastaza vrlo lako ustanovljuje pregledom.

Što napraviti kada se utvrdi dijastaza i koje korake je poželjno slijediti?

S pripremom i vježbama najbolje je krenuti još u trudnoći, jer utjecaj vježbanja u trudnoći ima velikog značaja u sprječavanju pojave dijastaze ili pojave blažeg oblika dijastaze koju je onda lakše i korigirati.

Tri glavna koraka prije izvođenja vježbi su: disanje, postura i kontrakcije. S ovim koracima preporučuje se krenuti što ranije, ovisno o oporavku žene nakon poroda. Okvirno se može reći da je preporučljivo krenuti s pravilnim disanjem, vježbama posture i kontrakcija odmah nakon poroda dok sa vježbama nekih 6-8 tjedana nakon poroda ako ne postoji drugih ograničavajućih faktora i komplikacija.

Žene često rano počinju s vježbama i preskaču ova tri koraka koja su ključna za učinkovit oporavak. Moramo prvo izbaciti ono što nam šteti, a onda ubaciti ono što nam služi. Dakle, vježbe ubacujemo tek nakon edukacije i osnova, uz progresivno opterećenje vremenom. Nekim ženama, u procesu zarastanja dijastaze, vježbe neće biti ni potrebne ako se ova prva tri koraka potpuno usvoje a stanje je bilo blaže.

Dijafragmalno disanje vrlo je važno za oporavak, a često ga zamjenjujemo za prsno disanje. Prsno disanje ne aktivira dijafragmu potpuno, a bez pravilno izvedenih vježbi disanja nema rehabilitacije. Bilo bi poželjno vježbati svaki drugi dan 30-45 minuta okvirno.

Foto: Instagram

Kakve veze ima bol u leđima s dijastazom?

Pritisak uvijek putuje na mjesto najmanjeg otpora, odnosno mjesto oštećenog vezivnog tkiva.

 Budući da trbušni zid neučinkovito podržava teži napor kao što je to svakodnevno podizanje djeteta, taj posao preuzimaju leđni mišići, dolazi do disfunkcije trupa, hiperaktivnosti jedne a izostanka rada druge strane i bol nastaje kao posljedica neravnomjernog opterećenja. U prijevodu, posao ne rade oni mišići koji bi trebali i tijelo pokušava kompenzirati dok ne dođe do preopterećenja.

Što se tiče pritiska, važno ga je usmjeriti prema unutra, a ne prema van. Trbušni mišići kao i mišići cijelog trupa nam služe kao stabilizatori kralježnice i tijela, ako silu usmjeravamo ka van možemo dodatno oštetiti tkivo i uzrokovati veću dijastazu, pupčanu ili zdjeličnu kilu.

Osim bolnih leđa, pupčane ili zdjelične kile, žene sa dijastazom mogu se suočiti i s opstipacijom (loša probava ili zatvori), rotiranjem maternice ili spuštanjem organa te inkontinencijom (ispuštanje mokraće).

Koliko traje oporavak i postoji li nakon rehabilitacije mogućnost vraćanja na prvobitno stanje?

Svaka žena je drugačija kao i stanje dijastaze tako da nema univerzalnog odgovora. Međutim napredak ovisi i o kontinuiranim radom. Neke žene riješe primarni problem dijastaze u 2 mjeseca, dok se kod nekih taj problem oduži i na više mjeseci.

Povratak na prvobitno stanje, odnosno dijastazu je svakako moguće riješiti. Prakticiranjem površnog disanja i lošim držanjem opet oštećujemo područje vezivnog tkiva tako da moramo voditi računa o održavanju  svoga tijela i poslije programa za rehabilitaciju dijastaze.

Foto: Karolina Jakšić, privatna arhiva

Kakve vježbe izbjegavati ako imamo dijastazu?

Vježbu koju mnogi rade su trbušnjaci, a to je vježba koja se najčešće izvodi potpuno pogrešno jer ne dolazi do aktivacije svih mišića trbuha, a dolazi direktnog pritiska prema naprijed na vezivno tkivo. Također, trebali bi se izbjegavati plankovi, skokovi, bicikla, trčanje, crossfit i ostali HIIT programi vježbanja za početak. Zlatno pravilo rehabilitacije kao i svake tjelovježbe je postupno progresivno opterećenje tijela.

Kod problema s dijastazom moramo upravljati pritiskom. Žene često rano kreću s preagresivnim vježbama, misleći da će tako brže vidjeti rezultate, što nije točno. Nikad nije kasno krenuti, ali je važno u cijelom procesu biti strpljiv i imati podršku.“

Detaljniji program za rješavanje dijastaze možete provjeriti na Karolininoj Facebook stranici i Instagram profilu. U svojem programu za žene osmišljava video sadržaj, sadržaj u pdf obliku, audio i dodatan materijal. Podršku i savjete pruža u konstantnoj interakciji i povratnom informacijom na bilo koje pitanje i nedoumicu u samom procesu oporavka. Karolina za lipanj priprema novi program za rješavanje stanja dijastaze koncipiran po danima i zadacima predviđenim za svaki trening.

Možda će te zanimati i ovo: Tanja o svom iskustvu poroda francuskim carskim rezom: Bol je neusporedivo manja nego kod ‘klasičnog’ carskog

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Helena
Helena Šimunec
Prikaži sve članke od autora
Volim otkrivati i uživati u umjetnosti svih oblika. Mir nalazim u književnosti koja me, zapravo, često i uznemiri. Kao znatiželjnu i kreativnu osobu, inspirira me društvo, more i Grčka.  Neprestano pričam (čak i snu). Umjereni sam hedonist, neograničeni optimist i sanjar. Učenik koji uči hodati životnim putem učitelja.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!