fbpx

‘Mislila sam da će majčinstvo učiniti da se osjećam ispunjeno i najsretnije na svijetu’

Postati majkom velika je promjena u životu žene. Mnogi takvu promjenu opisuju najljepšom, čarobnom, a vlastito dijete postaje prioritet i trebale biste se osjećati ispunjeno. Međutim, što ako se ne osjećate tako? Osim postporođajne depresije, poslijeporođajne tuge ili baby blues, koliki problem ženama predstavljaju nerealna očekivanja koje društvo i one same sebi postavljaju od majčinstva? Postoji li još nešto što čini ženu posebno osjetljivom u tom razdoblju?

„Ne ide mi ovo. Ne uživam u ovome. Imam li postporođajnu depresiju? Ne bih se trebala osjećati ovako. Mislila sam da će majčinstvo učiniti da se osjećam ispunjeno i sretno.“

„Mislila sam da će mi instinkti prirodno govoriti što da radim.“ 

„Mislila sam da će mi dijete uvijek biti prioritet.“

S ovakvim problemima žene se obraćaju Alexandri Sacks, reproduktivnoj psihologinji. „Žene koje su se osjećale zabrinuto, jer nisu osjećale neopisivu sreću i radost majčinstva, mislile su da nešto nije u redu s njima“, pojašnjava Alexandra. Po simptomima nisu bile depresivne, ali kada im je rečeno da nisu bolesne, one se nisu osjećale bolje.  Upravo ovdje nastaje novi problem – Što se onda događa? 

Promjene u trudnoći kao novi pubertet

Matrescence ili Matrescencija – poput adolescencije, pojam je koji opisuje proces i promjene koje se događaju ženama u trudnoći i poslije trudnoće. Pojam je osmislila doktorica Dana Raphael 1973. godine, opisujući matrascenciju kao proces postajanja majke.

Alexandra Sacks ističe kako „nelagoda nije uvijek isto što i bolest, ali budući da se pojam matrascencije ne pojavljuje u medicinskim rječnicima, matrascencija ostaje neistražen misterij.“ Kao i adolescencija, i matrascencija je neobičan period u kojem se događaju promjene. Od samih fizičkih promjena važne su i kemijske promjene u mozgu žene koje čine hormoni poput estrogena i progesterona te oksitocina. Posljedica mnogih brzih promjena može razviti postojanje snažnih pozitivnih i negativnih osjećaja prema istom izvoru takvih osjećaja, odnosno ambivalenciju. Psihologinja Sacks svojim pacijenticama objašnjava pojavu ambivalencije pomoću koncepta „odbacivanja i povlačenja“ (eng. push and pull). 

Zašto se javlja zbunjenost, nezadovoljstvo i neispunjenost nakon poroda? 

Kao ljudska bića, bebe su vrlo ovisne. U odnosu na druge  životinje, bebe od rođenja ne mogu hodati, samostalno se hraniti i potrebna im je pomoć, te tu nastupa spomenuti hormon oksitocin koji spaja majku i dijete, a poznat je pod nazivom „hormon ljubavi“ ili „hormon maženja“. On se oslobađa oko porođaja, kao i za vrijeme kontakta kože na kožu poput maženja i grljenja. Oksitocin pomaže mozgu majke da se fokusira, povlačeći njezinu pažnju tako da dijete čini njezin prioritet.

S druge strane, majčin um i odbacuje, jer zna da postoje i drugi dijelovi njezinog identiteta: veze, posao, prijateljstva, kao i intelektualne, fizičke, seksualne i ostale potrebe. Upravo ovakva igra različitih emocija čini matrascenciju te zbog toga mnoge žene osjećaju nezadovoljstvo, neispunjenost i zbunjenost i ne mogu uživati u majčinstvu onako kako su željele. 

Razgovor s prijateljicama kao terapija

 „Kada bi žene znale da je za većinu ljudi teško živjeti u tom ambivalentnom stanju i kada bi znale da u takvim okolnostima ambivalentnost normalna i da nije nešto čega se treba sramiti, osjećale bi se manje usamljenima, manje stigmatiziranima“, naglašava Sacks. Razgovor sa psihologom, ali i s prijateljicama, drugim majkama, partnerom itekako utječe na normaliziranje osjećaja koji se javljaju poslije trudnoće, a koji nisu samo oni pozitivni. Pokušaj zadovoljavanja nerealnih očekivanja ne mogu dovesti osobu do samog osjećaja sreće i ispunjenja, ali razgovor s drugim osobama koje su se našle u sličnim situacijama otvara nam put k razumijevanju, prihvaćanju te, u konačnici, putu k uživanju u majčinstvu.

Helena
Helena Šimunec
Prikaži sve članke od autora
Volim otkrivati i uživati u umjetnosti svih oblika. Mir nalazim u književnosti koja me, zapravo, često i uznemiri. Kao znatiželjnu i kreativnu osobu, inspirira me društvo, more i Grčka.  Neprestano pričam (čak i snu). Umjereni sam hedonist, neograničeni optimist i sanjar. Učenik koji uči hodati životnim putem učitelja.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!