fbpx

Kad mami treba pomoć tu je dadilja: Kako je biti teta čuvalica u Hrvatskoj

Dadilja, babysiterica, teta čuvalica. Mnogo je naziva, a opis je jedan – briga o djetetu. Da majčinstvo nije jednostavno, svima je jasno. Jer da je mama biti lako, mama bi bio svatko! Jedan je to od dinamičnijih statusa koji jedna žena može imati u životu – njen život prestaje biti samo njen, a vrijeme u danu naglo se skrati. Emocije postaju ekstremnije. Živci podliježu svakodnevnom testiranju. Srećom, žena u majčinstvu ne mora biti sama. Osim obitelji i prijatelja, pomoći joj može i osoba izvana.

U periodu kad vrtići ne rade, a roditeljima bi dobro došao odmor ili planiraju večernji izlazak, u priču uskače teta čuvalica. U prošlosti one su bile luksuz za bogate, no danas su česta pojava, a brinu za djecu svih uzrasta i temperamenta. U vrijeme kad je baka-servis sve manje otvoren – bilo zbog udaljenosti stanovanja ili sve kasnijeg odlaska u mirovinu, tete čuvalice mogu spasiti stvar.

Dadilja Sara i njena priča

Jedna od njih, Sara iz Metkovića, u Zagrebu povremeno babysita obiteljima. Svoju priču započela je tijekom srednje škole u Dubrovniku, kada bi navečer ili vikendom pričuvala dijete obiteljskim prijateljima. S djecom je, kaže, ko’ doma. Voli provoditi vrijeme s njima jer ju vesele, a dadiljanje ne smatra poslom – to je mnogo više od toga.

“Najviše volim kad se djeca smiju i kad vidim da im mogu udovoljiti. Kad su sretna. Kad mama i tata dođu, a oni kažu da im je bilo super sa Sarom. Najgore mi je kad plaču i kad ih ne mogu smirit, kad su grintava, divlja i kad ne slušaju, ali stvarno su rijetka takva djeca. Uglavnom su djeca koju ja pazim lijepo odgojena,” govori Sara koju za rad motivira činjenica da su djeca iskrena i ne iskorištavaju, njima su vrijeme provedeno u igri i ljubav koju primaju sve na svijetu. “Odrasli su u nekom svom filmu. Djeca su blaga. Možeš se spustiti na njihovu razinu, a onda je i tebi cijeli svijet ekstra. To je meni osobno jako lijepo,” ističe.

Foto: Privatna arhiva

Ova 22-godišnjakinja, u Zagreb je došla prije godinu dana. U budućnosti se vidi okružena djecom, možda čak i kao teta, odnosno odgajateljica u vrtiću. Nakon godinu dana na fakultetu na kojem se nije pronašla, odlučila je iskušati sreću u glavnom gradu, ali još se snalazi. Na pitanje smatra li da su obrazovanje i pedagoška pozadina ključni u babysitanju, kaže kako je važnije koliki smisao za djecu teta čuvalica ima.

“Ne bih rekla da je obrazovanje neophodno, ali ga je dobro imati. Ako imaš osjećaj za dijete, ako si iskustven u tome, ne bi trebalo biti problema. Po meni je obrazovanje nadogradnja. Najbitnije je osjetiti kako koje dijete diše. Nekako mislim da obrazovanje voli sve stavljati u okvire i sve je jasno definirano, sve je precizno. A svako dijete je svijet za sebe i ne možeš svako doživljavati isto,” ističe Sara, koja se s djecom susreće već godinama. Smatra kako idealna teta čuvalica mora biti otvorena za različitosti, komunikativna i snalažljiva, ali prije svega prilagodljiva jer organiziranost i pedantnost završavaju samo frustracijom. Potrebna je doza opuštenosti za ulazak u kaotični i maštaoni svijet najmlađih.

“Definitivno to ne može raditi svatko i mislim da su opisi dadilja s velikim razlogom strogi i definirani. Već sam spominjala da je potrebno imati osjećaj za djecu, ali pod time se podrazumijeva puno toga. Što poprime djeca do šeste godine, ostane im za cijeli život i ako ne dobiju adekvatnu njegu i ljubav, koje im trebaju u toj dobi, patit će cijeli život zbog toga. Zato je potrebno podrobno objasniti kakva osoba treba i kakvu se osobu traži,” kaže Sara.

Dadilja Vanja i njena priča

Jedan drugačiji oblik čuvanja predstavlja 23-godišnja Vanja, koja je također je dio svog života posvetila djeci. Ona je studentica psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a čuvanjem se bavi od srednje škole. Osim privatnog čuvanja, susretala se s mališanima kao instruktorica matematike, animatorica u rođendaonicama te prošle godine kao pomoć u učenju tijekom karantene. Njen rad kao tete čuvalice bio je pretežno edukativan, a ona im je osim podrške poslužila i kao pomoć u učenju.

„Ono što me osobito veseli u radu s djecom je dinamika koju oni unose u svaki radni dan. S njima nikada nije dosadno, a osim toga, smatram da mi odrasli možemo puno naučiti od njih – iako nam je to ponekad teško priznati. Dječja iskrenost i nevinost je nešto što me uvijek ispočetka kupi. Ono što ponekad zna bit izazovno i teško jest komunikacija s roditeljima no to je prepreka koja se uglavnom otvorenom i jasnom komunikacijom na samom početku rada može i spriječiti. Također, iako dinamičan i zabavan, ponekad rad s djecom može biti prilično umarajuć. U jednu ruku te napune energijom, dok te u drugu jako umore,“ ističe Vanja koja smatra da potreba za tetom čuvalicom ne mora biti zamjena za vrtić već da ponekad roditelji žele imati osobu koja će s njihovim djetetom raditi individualno ili im je potrebno vrijeme za sebe.

Foto: Privatna arhiva

„Osim toga, u zadnjih godinu dana javila se i nova potreba uslijed pandemije, osobito za vremena dok su škole bile online. Roditelji rade i nemaju gdje s djecom, pa im je potrebna osoba koja će za vrijeme dok oni rade biti s njihovom djecom i pričuvati ih, ali i odraditi s njima školske obaveze. Koji god od ovih razloga roditelji imali, mislim da im je od velike važnosti i značenja pronaći osobu u koju mogu imati povjerenja i za koju su sigurni da će uspješno znati s njihovom djecom kako bi nesmetano mogli odrađivati svoje poslovne obveze ili uživati u kojem satu vremena za sebe,“ objašnjava Vanja.

Dadilja mora pružati pažnju, brigu i ljubav

Obje tete čuvalice s majkama najčešće imaju prijateljski odnos, jer su svjesne da to nije običan posao: potrebni su tu pažnja, briga i ljubav. Osim svega navedenog, one predstavljaju pozitivnu figuru u djetetovom životu, postaju mu dodatan oslonac i prijatelj. Osoba koja je tu kada su roditelji zauzeti.

“Dadilja bi trebala djetetu značiti podršku, ljubav i sve one stvari koje nedostaju kad roditelji nisu prisutni. Ona je zapravo druga mama. Ona je tu da uskoči za bilo koji problem i mislim da je djetetu jako bitna,” zaključuje Sara.

Do teta čuvalica moguće je doći na različite načine. Jedan od najsigurnijih je ipak preko preporuke, jer se i ona i roditelji osjećaju sigurnije. Drugi način su facebook grupe ili web-agencije osmišljene kao platforme koje povezuju roditelje i tete čuvalice. U Hrvatskoj su najpopularnije Babysitter, Dadilje.info ili Dadilja.hr .

Možda će te zanimati i ovo: Odgajanje više nije umijeće koje se prenosi s majke na kćer

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Terezija Bošnjaković
Prikaži sve članke od autora
Radoznala i vesela, uvijek na putu. U potrazi za dobrim štivom, zanimljivim informacijama i konkretnim znanjem. Inspiriraju me visine, a motiviraju dubine – stoga i jesam negdje između, u trku i letu. Ptice koje najviše lete, najdalje vide, kaže Richard Bach, a ja potvrđujem.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!