fbpx

Žena kojoj je važan njen grad i stoji iza najveselijeg projekta – Ivana Nikolić Popović o Projektu Ilica: Q’ART

Stare gradske jezgre, centar, ono je što čini grad prepoznatljivim. Mjesta su to koja ispisuju povijest i izdišu ju svojim ulicama, zgradama, svojim postojanjem. S vremenom ona počinju propadati, a pokreti za njihovim očuvanjem kreću s radom. Jedan od takvih je i Projekt: Ilica Q’ART, koji od 2017. godine održava festival oživljenja najduže zagrebačke ulice. Projekt u svojem pred-obliku postoji i prije. Umjetnik Aleksandar Battista Ilić još 90-ih godina kreće u smjeru praktične umjetnosti, koja potiče kolektivnu svijest i poziva na sudjelovanje te aktivira društvo kroz poštovanje prema gradu i prirodi. Njegov rad vodi do osnivanja projekta Community Art, odnosno Umjetnost zajednice. Projekt je bio smješten u napuštenom prostoru bivšeg obrta za šivanje u Ilici.

Petnaestak godina kasnije, 2017. godine, njegovom se timu pridružuje Ivana Nikolić Popović, koja je diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a pohađala je i Accademiu di belle Arti u Veneciji. Umjetnička je voditeljica Umjetničke organizacije IMAGINE, osnivačica je udruge Mreža za razvoj i kreativnost – MRAK, dugogodišnja predsjednica Hrvatskog klastera konkurentnosti kreativnih i kulturnih industrija te zamjenica predsjednika Zajednice kreativnih i kulturnih industrija pri Hrvatskoj Gospodarskoj Komori.

Osim profesionalnih, broji i uspjehe po pitanju osobnog života. Važna joj je disciplina, svako jutro ustaje u 6:30, trči i vježba jogu te meditira. Bavi se i takozvanim theta iscjeljivanjem – meditativnim procesom koji iscjeljuje na fizičkoj, emocionalnoj, mentalnoj i duhovnoj razini. Vegetarijanka je koja uživa u kuhanju te sama bere vlastite čajeve. Vlasnica je i dva čupava ljubimca, koji se zovu Charlie i Bubi. I naravno sve to zato što planira živjeti do 128 godine, šali se ona, jer ima toliko još toga za napraviti i naučiti što u suprotnom ne bi stigla. Važan joj je njen grad, poštovanje prema onome što ju okružuje te sudjelovanje u životu zajednice. Projekt Ilica: Q’ART ima za cilj ostvariti tu suradnju grada i građana, umjetnosti i urbanog prostora, ljudi i prirode. Više o sebi i svojem gledanju na projekt otkrila je u intervjuu.

Tko je zapravo Ivana Nikolić Popović?

To je stvarno teško pitanje jer čovjek upoznaje sebe cijeli život, a na kraju umre u neznanju tko je zaista. Međutim mogu reći da sam vrlo žilava, otporna na odbijanje i uporna, jako uporna, dok ne postignem ono što sam zacrtala! Pritom koristim svu svoju kreativnost i maštu (koja je enormna) kako bi pronašla načine, puteve i alate za ostvarenje onoga što sam naumila. Obožavam surađivati i zagovaram interdisciplinarni pristup. To je danas must have i važno je pronaći način kako zajedničkim snagama osmisliti bolja rješenja. A sve što radim, radim s punim poštovanjem prema drugima i sebi. Beskrajno sam znatiželjna i nikad ne pretpostavljam da sve znam već sam uvijek otvorena za nove ideje, druge prijedloge, nova znanja i tehnologije, a ograničena sam samo svojim fizičkim postojanjem.

Vi ste umjetnica, poduzetnica, brand-majstorica. Što Vas je potaknulo da krenete u tom smjeru?

Nikada nisam odustala od umjetnosti i kreativnosti pa se uz posao uvijek bavim umjetničkim projektima, društveno angažiranim djelovanjem, volontiranjem i svojom umjetnošću. Međutim, život je uglavnom nepredvidiv pa tako iako sam sa svojim umjetničkim radovima i izričajem imala podosta uspjeha i izložbe su mi se same dogovarale, zaključila sam da je to vrlo težak put u Hrvatskoj. Kada sam studirala Hrvatska je bila puna neravnopravnosti i nejednakosti između žena i muškaraca pa sam odlučila svoj profesionalni život usmjeriti prema brendingu i dizajnu. Moram reći da je danas situacija značajno bolja iako po mom mišljenju još nije idealna.

Vaš umjetnički rad baziran je na projektima za zajednicu i iz zajednice, za društvo i iz društva. Na koji način ostvarujete komunikaciju, odnosno, interakciju sa sugrađanima?

Na sve načine koje možete zamisliti. Od toga da obilazimo svakog pojedinog stanara Ilice, pa do svih suvremenih kanala i alata komunikacije. Uvijek je najbolje kada pogledate čovjeka u oči i upoznate ga, osjetite ga i date mu priliku da on ili ona osjeti vas. Kroz društvene mreže smo, međutim, izgradili vrlo kvalitetnu i odgovornu zajednicu koja reagira na sve i često imam osjećaj kao da zajednički dišemo. Što god objavimo na našim mrežama vrlo brzo dobijemo reakcije. Primjerice, moja mama koja živi u Ilici na Britancu je odlučila nakon potresa pročistiti svoj stan kako bi krenula s obnovom i objavili smo da se dijele knjige. Na dan dijeljenja došlo je 200 ljudi i 30 kutija knjiga se je podijelilo u 15 minuta. Trebam li nešto više reći o tome?

Nekad je Ilica bila lokacija prepuna života – tamo su se nalazile trgovine, gostione, razni obrti. A onda je došlo do propadanja kulturnog života. Što se dogodilo?

Propadanje urbanih povijesnih sredina je normalno i prirodno jer promjena je jedino što je sigurno. Stare povijesne jezgre nisu više po mjeri suvremenog čovjeka i obitelji čiji članovi voze minimalno dva auta, imaju barem dvoje djece i jako malo vremena. A grad Zagreb konkretno nije promišljao o rješenjima koja bi te sredine bolje prilagodile suvremenim potrebama čovjeka. Srećom umjetnicima takve sredine odgovaraju, jer su uvijek poetičnije i inspirativnije od drugih i drugačijih rješenja pa svjedočimo tome da dosta umjetnika trenutno živi i radi u Ilici. Grad koji promišlja i osluškuje svoje građane bi na temelju takvih prirodnih migracija donio neka nova rješenja, planove ili prijedloge. Ono što se događa u našoj visoko ispolitiziranoj sredini je da nikoga nije briga za pojedine kvartove jer to nisu njihovi glasači pa je upravo iz tog razloga centar grada potpuno zapušten i prepušten samom sebi, umjetnicima i prečesto i nekretninskoj mafiji.

Tu u priču ulazi Projekt Ilica: Q’Art , koji se održava već nekoliko godina. To je projekt koji slavi umjetnost i građanstvo. U isto vrijeme, radi se o kulturnom projektu, koji se bavi umjetnošću i kreativnim industrijama, ali i društveno-političkom projektu, koji želi ostvariti bolje upravljanje i kvalitetu života. Je li potrebno ulagati u prostorno uređenje nekog grada? Tko može utjecati na njegovo ‘oživljenje’?

Umjetnost se oduvijek bavi promišljanjem i promatranjem zajednice i pojedinaca, u smislu egzistencije, svjedočanstva vremena, artikuliranja slabih točaka u društvu što se ne treba odmah nazivati političkim aktivizmom. Često na svojim predavanjima kažem jednu važnu konstataciju:

„Napredno društvo gleda kritiku kao savjet, dok konzervativno društvo često uklanja svoje kritičare. Društvo koje nije spremno na kritiku, nije spremno niti na umjetnost, a samim time niti na promjenu!“

S Projektom Ilica: Q’ART izražavamo probleme urbanih sredina koje zbog stalnih i velikih promjena počinju odumirati svugdje u svijetu. Umjetnost i umjetnici su ti koji imaju dovoljno hrabrosti, ali i djetinje nevinosti da mogu i žele svemu pristupiti kao svojem djelu i pronaći nova rješenja. Umjetnici i pojedinci koji imaju osviještenu kreativnost u sebi, ne boje se promjene pa su samim time često i katalizatori promjene. Za grad i kvalitetu života građana je nužno da se ulaže u prostorno uređenje i prilagođenost građanima. Zato ovaj naš projekt daje svim građanima pa i političarima koje jednako tako percipiramo kao građane, priliku da čuju, iskažu, izraze svoje želje i potrebe na jednostavan i lak način. Kroz direktnu komunikaciju na mjestu susreta građana, u krvotoku grada, na cesti. Jer svi mi građani smo grad.

Vaš kolega Aleksandar Battista Ilić 2000. godine pokrenuo je projekt Community art/Umjetnost u zajednici, koji predstavlja svojevrsnu početnu točku onoga što danas poznajemo kao Projekt Ilica: Q’Art. O kakvom se projektu radi – što znači umjetnost u zajednici?

Aktivnosti projekta obuhvaćale su različite kulturno umjetničke intervencije i prakse koje su proizvodile društveno angažirane oblike umjetnosti u zajednici, ekosustavu, mikroekonomiji, ali i uključivanje zajednice u umjetničku i kulturnu proizvodnju i stvaralaštvo. Uporište projekta bilo je u javnim akcijama koje su se događale u prostorima Ilice kao dio novih društvenih umjetničkih praksi, konceptualne umjetnosti, akcionizama i performansa koji se razvijaju od 60-tih godina prošlog stoljeća. Community Art je u početku bila društvena praksa, pa obrazovna praksa, pa društvena gesta. Razvio se i evoluirao u društvene procese, trajno stvaranje društvenih odnosa. Participiranje u društvenim odnosima.

Kako vidite Ilicu trenutno, a kakvom biste ju željeli vidjeti u budućnosti?

Naša je ideja bila da se u Ilici osmisli i isplanira harmonični odnos sadržaja od građana i za građane baziran na umjetnosti i kreativnim i kulturnim djelatnostima te da se prema tome isplanira korištenje napuštenih prostora kojih je svakim danom sve više. Predivna poetična dvorišta koja su trenutno većinom napuštena i zapuštena bi u takvom scenariju bila mjesta susreta, mjesta rada i djelovanja umjetnika i kreativaca koja bi građanima i stanarima pružala mjesto interakcija i zadovoljavanja potreba društvenog života. U ovoj trenutnoj situaciji je potpuno svima jasno koliko smo mi ljudi društvena bića jer unatoč svim zabranama pronalazimo načine da se susrećemo gdje god to bilo. Kroz anketu koju smo provodili prve godine projekta je upravo to bio najčešći odgovor da ljudima fali taj društveni život, druženje, interakcija i kvalitetan umjetnički sadržaj koji bi se lako mogao oblikovati kroz osnivanje različitih suvremenih modela HUB-ova zajednice.

Posljednjih nekoliko termina je odgođeno, što zbog vremena, što zbog epidemiološke slike. Možemo li ipak očekivati održavanje festivala?

Vjerujem kako će sve političke igre i manipulacije do lipnja biti završene pa ćemo u tom predivnom ljetnom mjesecu sigurno uspjeti izaći na Ilicu i ponovo probuditi život u njoj. Kao i uvijek bit će tu različitih sadržaja od glazbe, performansa, dječjih radionica u parku Akademije pa sve do modne revije. Naravno bit će tu kao i uvijek puno sadržaja i izlagača na cesti koji će iznijeti sve što imaju ili žele predstaviti, prodati i izložiti ispred svojih kafića, dućana, obrta. Ukratko, veselje i pozitiva.

Možda će te zanimati i ovo: Mala umjetnička remek djela na zagrebačkim ulicama – prošeći gradom i razgledaj ih

Imaš li sličnu priču, pitanja o ovoj temi ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Terezija Bošnjaković
Prikaži sve članke od autora
Radoznala i vesela, uvijek na putu. U potrazi za dobrim štivom, zanimljivim informacijama i konkretnim znanjem. Inspiriraju me visine, a motiviraju dubine – stoga i jesam negdje između, u trku i letu. Ptice koje najviše lete, najdalje vide, kaže Richard Bach, a ja potvrđujem.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!