fbpx

Kako je živjeti na europskom otoku na kojem žene dugi niz godina vode glavnu riječ

Otočić Kihnu smjestio se svega nekoliko morskih milja od estonske obale, a poznat je po svojoj tradiciji pomorstva i ribarstva, ali i po ulozi koju imaju žene na ovom otoku. Neki ovaj otok nazivaju i posljednjim matrijarhatom u Europi. Kihnu je svoje mjesto našao i na UNESCO-voj listi nematerijalne baštine od 2008. godine.

Zelenilo, šuma i more, kao i mnoštvo domaćih životinja, čini okruženje stanovnika Kihnua, a njih je ukupno, izvan sezone, 400-tinjak. Iako je Kihnu 7. otok po veličini u Estoniji,  dugačak je svega 7 kilometara i širok 3 kilometra. Na otoku nema policije, automobila, ni bankomata, a ne možete se naći ni u kafiću ili restoranu. Na ovom otoku sastavni su dijelovi života pjevanje i ples, a poslovi mogući na Kihnuu vezani su uz turizam te pomorstvo i ribolov.

Priča o matrijarhatu

Muškarci su počeli nestajati iz svakodnevnog života na Kihnuu u 19. stoljeću zahvaljujući ribarstvu i pomorstvu. Lov na tuljane i ribe odvodio bi muškarce od kuće, nekad i na više mjeseci. Kao odgovor na novonastale promjene, žene su uzele stvari u svoje ruke i vodile su otok. Od tadašnjih tradicionalnih ženskih uloga, žene su prigrlile i sve one nove uloge koje su za život na otoku bile prijeko potrebne. Od davnih vremena pa sve do danas, muškarci većinu vremena provode na moru, dok žene vode kućanstvo, usmjeraju kretanje i razvoj društva te su nositeljice kulturne baštine. Bavile su se izradom rukotvorina, plesom i pjevanjem, još uvijek možete vidjeti žene kako voze motore noseći tradicionalne šarene suknje.

Izvođenje tradicionalne glazbe na otoku, Izvor: YouTube

Pogled u tradiciju i promjene koje dolaze

Ono što sigurno ne ostaje nezapaženo jesu posebne suknje koje žene na otoku svakodnevno nose. Vesele šarene i crvenkaste suknje nose djevojčice i mlade žene, a suknju s pregačom nose udane žene. Tamnije suknje, prošarane kojom plavom trakom nose zrelije žene. Kako je plava boja simbol tuge, tako se plave suknje nose na sprovodima. Ovakve suknje ima svaka obitelj u različitim dužinama i širinama, a one su ručno rađene i tkane su na otoku. U školama gotovo sve djevojčice nose tradicionalne suknje iako to nisu obavezne nositi. U školi, učenici uče svirati instrument, uglavnom violinu ili harmoniku, a na nastavi sporta uče tradicionalne otočne plesove kojih ima više od trideset, a obredne pjesme broje više od 2000 godina!

Žena u tradicionalnoj suknji, Izvor: YouTube

Iako su žene stvorile jedan unikatan otok u posljednjih 200 godina, izazovi modernih vremena nisu zaobišli ni ovaj otok. Zbog nedostatka posla, sve više ljudi seli se na kopno. Muškarci, koji se bave ribarstvom, nerijetko odustaju od ribarstva i provode cijeli život na kopnu.

Žene na motociklima kao zaštitni znak otoka

Estonija je bila pod sovjetskom okupacijom sve do svoje neovisnosti 1991. godine. Međutim, ostaci sovjetskih motocikala postali su glavni prijevoz na otoku na kojemu tada još nije bilo asfaltiranih puteva. Danas su motocikli, i žene koje ih voze, svojevrsni zaštitni znak otoka, a gotovo svaka obitelj posjeduje barem jedan vintage motocikl. Motocikli s bočnim sjedištem služe za prijevoz, turistička su atrakcija, a svakodnevno služe i za prijevoz robe, drva i ostalih predmeta.

Kako život na Kihnuu vide njegove stanovnice

„Mi imamo potpuno drugačiji mentalitet od ljudi na kopnu“, otvoreno govori gospođa Aav, stanovnica Kihnua. Otok nije za svakoga, niti žele (stanovništvo), da ih svatko posjećuje. Žene su poznate po svojoj iskrenosti te priznaju da masovni turizam nikako ne bi bio dobar za otok.

„Želimo kulturni turizam, ljude koji su stvarno zainteresirani za našu kulturu, naš životni stil, kako živimo“, naglašavaju one.

Silvia Soide, fotografkinja i učiteljica plesa na Kihnuu, zaključuje kako,,matrijarhat koji je nekoć vladao na otoku bio je rezultat odsustva muškaraca, dok su zapravo i danas mnoge žene na otoku financijski ovisne o muškarcima, jer oni jedini u obitelj donose zaradu“.

Budući da na otoku nema srednje škole, mladi odlaze na kopno u srednju školu i fakultet, pa tako često ostaju ondje zbog mogućnosti zapošljavanja i napredovanja. Život na otoku Kihnu predstavlja i potpuno drugačiji koncept života.  Hoće li takav život zanimati nove stanovnike Kihnua, ne zna se. Međutim, dok neke nove generacije ne uspostave nove i naprednije standarde, ova mala zajednica zasigurno se izdvojila kao jedna od onih koja je predstavila svijetu što znači živjeti na „ženskom“ otoku.

Možda će te zanimati i ovo: Jedna država i dva svijeta – dio žena je posebno povlašten a drugi dio smatran ‘viškom’


Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Helena
Helena Šimunec
Prikaži sve članke od autora
Volim otkrivati i uživati u umjetnosti svih oblika. Mir nalazim u književnosti koja me, zapravo, često i uznemiri. Kao znatiželjnu i kreativnu osobu, inspirira me društvo, more i Grčka.  Neprestano pričam (čak i snu). Umjereni sam hedonist, neograničeni optimist i sanjar. Učenik koji uči hodati životnim putem učitelja.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!