fbpx

Ana Cerovac: Moje knjige nastale su iz ljubavi prema zavičajnom folkloru, dobroj povijesnoj akciji i detektivskoj intrigi

Božanska bića, vračevi, vampiri – stvorenja su to iz mitova, priča i legendi s kojma se mnogi upoznaju još u djetinjstvu. O tome da su narodne priče i folklor važni, sve više ima govora. Jedna od tema koja se veže uz to je i sve veća popularnost slavenske mitologije, koja je tijekom povijesti često ostajala zasjenjena tradicijom antičke Grčke i Rimskog Carstva. Dakako da se radi o važnom dijelu europske tradicije, no velik dio Europe predstavljaju i slavenski narodi, koji iako drugačiji, također njeguju fantastičan folklor. Uslijed toga, važno je uočiti hrvatsku narodnu baštinu, koja zbog povijesnog pripadanja različitim državnim tvorevinama objedinjuje različite folklorne tradicije.

Upravo jednom takvom bavi se 32-godišnja Ana Cerovac, spisateljica iz Opatije te magistra komparativne književnosti i ruskog jezika. Cerovac je 2019. godine sa svojom knjigom Krsnik osvojila nagradu Gradske knjižnice Kaštela za najbolji neobjavljeni hrvatski povijesni roman. Ocjenu najboljeg rukopisa donijelo je povjerenstvo nekolicine poznatih imena hrvatske književne scene. Radi se o Nevenki Nekić, Đuri Vidmaroviću i Hrvoju Hitrecu. Njeno prvo djelo povijesno je fantastični roman, koji povezuje povijest u periodu sukoba Austro-ugarske i mletačke Italije oko teritorijalne pripadnosti Istre i Kvarnera s narodnom predajom tih krajeva – pričama, mitovima i legendama.

Ana je i jedna od četiriju autora hrvatske e-book nakladničke kuće Shtriga Books koja se bavi pisanjem, objavom i populariziranjem knjiga fantasy, povijesne i folklorne tematike. Uz njihovo nakladništvo objavljen je drugi dio trilogije Između orla i lava, Krasna zemlja. Nastavak je to priče koju započinje u Krsniku. Više o svojim motivacijama, inspiracijama i putovanju prema autorstvu u Hrvatskoj, otkrila je u intervjuu.

Ana Cerovac, spisateljica, autorica, krsnik, roman, povijesna fanstastika, fantasy
Foto: Ana Cerovac – privatna arhiva

Kako ste počeli pisati i zašto baš povijesnu fantastiku?

O pisanju serijala koji bi se bavio zavičajnom poviješću i legendama, počela sam razmišljati nakon što sam završila igrati igru Witcher 3. Nekako se u razgovoru povuklo pitanje jesu li witcheri koji su proistekli iz pera poljskog pisca Sapkowskog pandani krsnicima iz naše narodne predaje. Naši krsnici i krsnice su ljudi s nadnaravnim moćima koji štite svoje susjede od uroka, bolesti i bića tame koja im žele zlo. Takav lik učinio mi se idealan da kroz njegove oči opišem svijet onoga doba i prikažem život ljudi raznih društvenih staleža i skupina, s univerzalnim životnim problemima koji ih muče. Povijesni kontekst mi se, kao velikoj ljubiteljici fantasyja, nametnuo sam od sebe. A i danas se često kaže da je „lektira ubila štrige“, što bi značilo da su s modernizacijom nestala bića iz priča koje su pričali naše bake i djedovi – pa je radnja smještena u prošlost.

Koliko vremena oduzima pisanje knjige?

Za svaku knjigu, najprije Krsnika, a sada Krasnu zemlju, trebaju mi godina do dvije. Veći dio otpada na istraživanje, a samo pisanje bude gotovo u par mjeseci. Istraživanje radim polako i s užitkom: surfam, kopam po knjižnicama i odlazim u šetnje po Istri i Kvarneru. Taj dio mi je najdraži jer volim čačkati po ruševinama, pronalaziti stare puteve te otkrivati manje poznata mjesta i gradove.

Što je Vama kao književnoj početnici značila nagrada za najbolji neobjavljeni povijesni roman?

Mislim da je za nas početnike nagrada najbolja odskočna daska. Uvijek je dobro kad vaša knjiga dolazi na tržište sa svojevrsnom pozitivnom recenzijom koja će zaintrigirati čitatelje.

Postoji li dovoljno prilika za nepoznate autore da objave svoja djela i kasnije ih promoviraju?

Mislim da danas nije toliko teško objaviti svoja djela u nekoj manjoj tiraži. Puno mi se zahtjevnijim čini onaj dio kada svoja djela trebate dovesti do publike. Srećom, živimo u vrijeme kada društvene mreže čine čuda, a tu su i književni influenceri te portali koji se trude popularizirati domaće autore, što je od velike pomoći.

Ana Cerovac, spisateljica, autorica, krsnik, roman, povijesna fanstastika, fantasy
Foto: Ana Cerovac – privatna arhiva

Vaš je roman, osim povijesti, pun mistike, mitova i legendi. Što Vas je inspiriralo?

Živimo u svijetu u kojem su donedavno štrige, krsnici, urečljivci i more bili svakodnevica naših predaka. Noću je bilo opasno zateći se daleko od kuće jer se vjerovalo da se u mraku krije orko, koji će te oteti, dok će ti pak malik, ako ga hraniš palentom miješanom naopako davati cekine. Nama su u nasljeđe ostale bajalice i priče: o štrigama koje plešu na raskrižjima, o kudlacima koji se dižu iz grobova i piju krv svojih mještana, o divovima koji su gradili kaštele u Istri. Pokušala sam zamisliti svijet u kojem sva ova stvorenja doista postoje i zauzimaju svoje funkcije u društvu – ili na marginama društva – te sam odlučila vidjeti gdje će me to odvesti.

Hrvati su generalno upoznati s grčkom i rimskom mitologijom jer se s njome susreću u školi. U posljednje vrijeme sve popularnija postaje i slavenska mitologija. Što je s hrvatskim mitovima i legendama? Gdje se oni nalaze u našim životima?

Hrvatski mitovi i legende inspiracija su brojnim umjetnicima i udrugama. Mislim da slavenska mitologija trenutno proživljava preporod i drago mi je zbog toga što imamo puno toga za pokazati svijetu i sačuvati za buduće naraštaje. Zato se baš veselim kada mi čitatelji kažu da su oni daleki potomci neke plemićke obitelji koja se spominje u knjizi, da su potekli iz sela kojim prolazi glavni lik ili pak da je njihov nono nekad davno „bio krsnik u selu“. To mi pokazuje da njegujemo svoju baštinu.

Doba o kojem pišete veoma je specifično, radi se o području Istre i Kvarnera tijekom mletačko – austro-ugarskih sukoba. Zašto Vam je taj period zanimljiv?

Katkad su upravo ratovi i sukobi ti koji su potaknuli povjesničare da ostave obilje podataka o svom vremenu, a to je upravo ono što treba jednoj autorici koja se sprema pisati roman utemeljen na povijesnim događajima. Ovaj period kao da je u sebi objedinio sve zanimljivosti koje bi mogle zagolicati maštu ljubitelja pustolovina i povijesti: mušketire, galijote, uskoke i uskokinje, Frankopane… Ali nije sve samo u egzotici davno prohujalih vremena. Austrijsko-mletački rat ostao je zabilježen kao tragični sukob u kojemu su se međusobno borili susjed protiv susjeda, i u kojem su, kako to obično biva, najviše nastradali upravo mali ljudi. Ti su univerzalni trenuci poslužili kao podloga za pričanje o posrtajima humanosti, antagonizmima među raznim društvenim skupinama, razumijevanju ili nerazumijevanju drugih i drugačijih.

Tko su vam književni uzori? Postoje li neki autori koji su Vas se posebno dojmili?

Uz Tolkiena i Ursulu Le Guin, zbog kojih sam se zaljubila u svijet fantasyja, jako volim magični realizam: Borghesa, Marqueza, Fuentesa, Saramaga. Magični realizam ima tu čar da očuđuje ono što inače doživljavamo kao realistično, a približava nam fantastično, tako da nas navodi da preispitujemo ustroj vlastitog svijeta i vrijednosti.

Nastojite li Vi biti uzor nekome?

Moram priznati da me ovo pitanje baš zateklo. U kontekstu pisanja, nikada nisam razmišljala o sebi kao o uzoru. Moje knjige nastale su iz ljubavi prema zavičajnom folkloru, dobroj povijesnoj akciji i detektivskoj intrigi. Rekla bih da su tipičan primjer storytellinga koji za cilj ima razviti kod čitatelja interes prema baštini i zavičaju tako da sam sretna kad mi se netko javi da je na biciklu proputovao rutu glavnog lika ili se uslika ispred nekog kaštela gdje se odvija radnja. Posebno sam zahvalna na tome što su me knjige povezale s kreativnim i nadarenim ljudima koji imaju isti cilj u popularizaciji narodne baštine, pa iz toga niču neki novi projekti i planovi.

Možda će te zanimati i ovo: Lorena Vlahovski vodi projekt Once upon a time in Croatia – svijet na rubu znanosti, misterija i fantazija

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na moja@femisfera.com

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Terezija Bošnjaković
Prikaži sve članke od autora
Radoznala i vesela, uvijek na putu. U potrazi za dobrim štivom, zanimljivim informacijama i konkretnim znanjem. Inspiriraju me visine, a motiviraju dubine – stoga i jesam negdje između, u trku i letu. Ptice koje najviše lete, najdalje vide, kaže Richard Bach, a ja potvrđujem.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!