fbpx

Fotografiraju ‘obične, ljute, zaljubljene, lijepe, neobične ljude’ – razgovor s ekipom iza projekta Sto ljudi, sto ćudi

Sedmero mladih entuzijasta okupilo se da predstavi staru tehnologiju u novom svijetlu. Projekt je započeo Luka Habuš, inače rodom iz Čakovca, nakon što je uvidio da važne trenutke treba ovjekovječiti. Uočio je kako udomaćivanjem pametnih telefona u ljudsku svakodnevicu i suživot s kamerom u džepu dovodi do obezvrjeđivanja same fotografije. Ako nečega imaš puno i veoma ti je dostupno, vrlo često i vrlo brzo dosadit će ti ili jednostavno prestati biti važno. Zato je potrebno znati probrati ono što posjeduješ – u ovom slučaju, svoje fotografije. Upravo na tom principu su se proslavile društvene mreže. Uslijed deset uslikanih fotografija, samo će jedna ili dvije završiti na profilu. Pa zašto to ne učiniti i uživo?

„Svemu pristupam prilično dokumentaristički. Ljude želim uhvatiti u trenutku kad se ne pretvaraju – kad su u potpunosti svoji,“ prisjeća se Luka. “Uvijek im pokušavam izmamiti osmijeh na lice, iako mislim da se ljudi ne moraju uvijek smijati na fotografijama. Ima dovoljno drugih emocija jednako vrijednih ovjekovječivanja. Vjerujem da svatko ima neku priču za ispričati te volim izdvojiti po sat vremena za razgovor sa svakim tko mi se javi za fotkanje. Volim slušati nove ideje i tuđa iskustva.

Fotografija je iskustvo

U svibnju ove godine, mladi su kreativci krenuli s projektom. Kako? Sasvim slučajno i spontano. Luka je imao polaroid, Lea ga je tek kupila. Ali tada se još nisu poznavali. Upoznali su se kasnije, kad je Luka već započeo fotografirati prolaznike na ulici, polako, ali sigurnim korakom. Iskustvo fotografije polaroidom sasvim je drugačije od onog na koje su navikli pobornici smartphone-a. Opcije nisu neograničene, a svaka fotografija je posebna.   

„Nakon kupnje Polaroid fotoaparata došla sam u kvart i odlučila sam se odmoriti sa psom na klupi. Fotoaparat je bio samo u kutiji pa su ga prolaznici mogli vidjeti. Jedan od prolaznika mi je prišao i pitao ,,Daj ne zezaj! Jel’ to pravi Polaroid?!” I tako je krenuo razgovor o starim fotkama i o samom projektu. Oduševljeno je pristao fotografirati se s kćerkicom, a moj pas im se mudro ugurao u kadar. I tako je iz slučajnog susreta na klupi u parku nastala prva fotografija tim novim Polaroidom,“ veselo će Lea.

Neka vrijeme stane

U tome je zajednički s Lukom pronašla priliku da proživi fotografiju upravo onako kako su ju doživljavali ljudi u fotografskim počecima – kada je to bio skup i veoma vrijedan sport. Film je mnogima bio nedostupan ili preskup, a svaka fotografija bila je važna. Upravo im se to svidjelo, fotografija kao mogućnost da se ovjekovječi trenutak, da ga se učini beskonačnim.

„Film me oduvijek fascinirao. Sama činjenica da mogu uhvatiti fotone na tankom komadu plastike presvučenim solima srebra i kasnije to razviti u sliku nevjerojatna je. Slike koje nastaju u tom procesu savršeno su nesavršene. Nikad se ne dobije ista slika, a u slučaju instant fotografije gotova je za desetak minuta. Odmah imaš nešto opipljivo i, ako se mene pita, neprocjenjivo,“ ističe Luka.

Najljepši ljudi su obični

Cilj im je zabilježiti trenutnu emociju i stvoriti uspomene. A fotografiraju, ističu, ‘samo’ ljude. “Obične – visoke, ljute, zaljubljene, plave, neuspješne, lijepe – neobične. Želimo potaknuti društvo da krene prihvaćati različitosti i smatramo da je krajnje vrijeme za neke promjene,” ističe kreativni tim. Jedna od glavnih prednosti takvog pristupa upravo je u tome da nema mjesta za uljepšavanje, za namještanje, za lažiranje samog sebe. Kad se okine fotografija, ljudi ostaju stvarni, onakvi kakvi jesu – a svi su predivni.

Projekt je održao već izložbu u zagrebačkom Antimuzeju, a mladi su kreativci sudjelovali i na drugim raznim događanjima kao što su, primjerice, Ilica Q’ART i Ful Kul Buvljak kod Boogalooa. Trenutno na realizaciji projekta pod nazivom ‘100 ljudi, 100 ćudi’ sudjeluje njih sedmero. Osim Luke tu je i Lea Kranjčec, pokretačica Instagram projekta ‘Podrži rad mladih umjetnika’ kroz koji promovira radove mladih, nepriznatih autora. Darko Grundler Osječanin je zaslužan za ostvarenje Vijuge – digitalne platforme za umjetnike iz cijele regije. On je zadužen za dizajn i održavanje mrežne stranice projekta. Doris Bučela, prvostupnica je novinarstva i content editor projekta. Ana Čehaić, iz Siska i Magda Galić, iz Požege, studentice su prve godine pri Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a Luki pomažu u fotografiranju. Magda za njih vodi i Tik-tok. Mladi Čakovčanin David je zadužen za montažu videa i YouTube kanal.

Zajedno imaju više od 150 godina, a svaki posebno manje od 27. Ova skupina studenata odlučila je okupiti sebe oko projekta koji okuplja druge, a u središtu svega – fotografija. Trenutak zauvijek pohranjen na malih 10×6.

Možda će te zanimati i ovo: Lorena Vlahovski vodi projekt Once upon a time in Croatia – svijet na rubu znanosti, misterija i fantazija

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Terezija Bošnjaković
Prikaži sve članke od autora
Radoznala i vesela, uvijek na putu. U potrazi za dobrim štivom, zanimljivim informacijama i konkretnim znanjem. Inspiriraju me visine, a motiviraju dubine – stoga i jesam negdje između, u trku i letu. Ptice koje najviše lete, najdalje vide, kaže Richard Bach, a ja potvrđujem.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!