fbpx

Mi i oni – podjela društva u pandemiji

Sjedim neki dan u restoranu i nisam mogla ne čuti vrlo emotivnu i burnu raspravu o cjepivu između djevojke i dečka, očigledno ljubavnog para. Rasprava je završila u suzama i šutnjom. Jedan od njih je bio za cijepljenje, drugi je bio oštro protiv cijepljenja. I to je ono što se jučer dogodilo, događa se danas, a vjerojatno će se i sutra sve češće događati. Oštro napadanje, neslaganje, osuđivanje, diskriminiranje onih koji suprotno misle.

Ono što zaboravljamo da je iza svake odluke ipak samo osoba. Čovjek. Ne želim sudjelovati u raspravama treba li se cijepiti ili ne, već samo podsjetiti na neke od zakonitosti grupnog funkcioniranja, a jedna od njih je svakako grupna zaslijepljenost.

Što je grupna zaslijepljenost i kako funkcionira?

Riječ je o zanemarivanju informacija koje se ne podudaraju vjerovanjima grupe, sve kako bi se održao “mir u grupi“, odnosno grupna kohezija i solidarnost. Kako možemo znati da li se događa grupna zaslijepljenost? Nekoliko je temeljnih elemenata:

  • Mislimo kako je grupa kojoj pripadamo neranjiva i nepogrešiva
  • Vjerujemo kako je grupa kojoj pripadamo moralno nadmoćnija
  • Grupu ljudi koja ima suprotna stajališta doživljavamo vrlo stereotipno (npr. Oni koji se ne žele cijepiti su neinteligentni teoretičari zavjere ili oni koji su se cijepili „mozak im je ispran“) te počinjemo objektivizirati (zaboravljamo da je i ta osoba čovjek)
  • Autocenzura – u svojoj grupi se bojimo izraziti imalo drugačija stajališta kako bi zadržali mir i pripadnost
  • U trenucima visokog stresa pojačava se zauzimanje stajališta grupi, ako mislimo da nešto vanjsko prijeti grupi
  • Grupa se izolira od drugačijih stajališta. Na snazi je i selektivna percepcija, a to znači da uočavamo informacije samo one koje već potvrđuju moje mišljenje.

Puno toga utječe na odluku – a iza svega stoji osoba koja je više od same odluke

Još jedan od zanimljivih psiholoških pojmova koje treba istaknuti je i osnovna atribucijska pogreška – sklonost precjenjivanju stupnja u kojem ponašanje ljudi određeno unutarnjim faktorima i podcjenjivanje vanjskih faktora.

Važan pojam je i grupna polarizacija, odnosno je sklonost grupa da donose ekstremnije odluke od početnih stavova pojedinaca koji čine tu grupu. Također ljudi pri donošenju neke odluke, prvo vole provjeriti što drugi misle (jer žele se svidjeti drugima i pripadati). Pa često zauzimaju stav svoje grupe, ali s pomakom k ekstremu. Odnosno, malo ekstremnije. Baš na taj način osoba želi dobiti odobravanje grupe.

Ako pogledamo ono što se sada događa u praksi, većina ljudi koji pripadaju grupi “cijepiti se” ili grupi “ne cijepiti se”, mogu kao pojedinci otići ekstremnije u svom razmišljanju nego grupa kojoj pripadaju. Odnosno, još više se ukopati u svom stavu bez obzira kojoj od ove dvije grupe pripadaju.

I za kraj, ono na što bi vas voljela podsjetiti – iza bilo koje odluke koju je netko donio je još uvijek vaš muž, žena, cura, dečko, tata, mama, sestra, brat, prijatelj, prijateljica, kolega, šef, suradnik, radnik, tetka, tetak, teta u trgovini. A njih kao osobe čini puno više od odluke hoće li se cijepiti ili ne.

Literatura korištena za pisanje teksta: Socijalna psihologija / Elliot Aronson, Timothy D. Wilson, Robin M. Akert

Možda će te zanimati i ovo: Ljubav preko Facebooka – gdje je granica između istine i manipulacije

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Hana Matejašić
Hana Matejašić
Prikaži sve članke od autora

Psihologinja sam, tjelesno-orijentirana terapeutkinja i praktičarka metode ekspresivne art terapije. Osim psihologijom bavim se i sa glumom, te pišem povremeno kratke priče i poeziju. Sve što radim nekako me vodi k istome, a to je otkrivanje ljudske psihe i načina kako iscjeliti naše ranjene dijelove,a u isto vrijeme vratiit k nama naše izgubljene dijelove.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!