fbpx

Skolombo- djeca koja bivaju proglašena vješticama i vješcima, a roditelji ih se odriču

Na zapadu afričkog kontinenta, u Nigeriji, događa se nešto neobično. U suton, kada se grad budi nakon dnevnih vrućina, čuju se i evangelički propovjednici, odnosno svećenici. Grad Calabar poznat je po mnogim crkvama, kao i cijela regija. Ipak, mnogi propovjednici govore o vješticama i mračnim silama. Nažalost, najmračnija činjenica u ovoj nesvakidašnjoj situaciji jest da djeca bivaju proglašena vješticama i vješcima. Roditelji se takve djece odriču, a djeca postaju beskućnici.

Prema riječima propovjednika, vještice posjeduju neopisivu moć koja uništava obitelj, društvo i prizivaju smrt, a djeca su izvor svog zla. Kako bi „spasili“ takvu djecu, svećenici redovito izvode egzorcizme te nagovaraju roditelje da se odreknu svoje djece kada ona nisu uspješno prošla egzorcizam. Svećenici pripremaju napitak od raznog bilja koji djeca popiju, a ako sadržaj ispovraćaju smatraju se izlijčenim. Djeca koja nisu uspjela povratiti sadržaj ili razuvjeriti roditelje nose ime Skolombo, što znači: vještičja djeca.

Zašto su djeca proglašena vješticama i vješcima zapravo?

Pričao o proglašavanju djece vješticama i vješcima iza sebe ima pozadinu, i to ne onu religioznu ili spiritualnu. Nakon što je lokalno stanovništvo prihvatilo kršćanstvo zahvaljujući brojnim kršćanskim misijama, u religiju se upleo i spiritizam. Budući da je religija stanovništvu vrlo važna, ona se pretvorila u vrlo unosnu industriju. Brojni plakati pozivaju ljude na misu i propovijedi, a egzorcizam svećenici naplaćuju i do 100 dolara. Za roditelje koji već žive u siromaštvu i neimaštini, prilika za ovakvim načinom odricanja djece čini se kao spas. Iako je proglašavanje djecom vješticama i vješcima te napuštanje djece zakonom zabranjeno, takav zakon ne živi u praksi. Skolombom ili vještičjom djecom proglašeno je čak 20 000 djece.

Dječaci preživljavaju na smetlištu tragajući za metalom i plastikom

Život na smetlištu

Odbačena, često pretučena i silovana djeca ostavljena su na (ne)milost ulica Nigerije. Najčešće ih se može pronaći na smetlištima gdje traže metal, plastične boce i čepove kako bi ih mogli unovčiti i kupiti hranu i začine. Skolombo djeca ne pretražuju smetlišta samo kako bi preživjela. Oni ovdje i žive, spavaju. Nasilju, seksualnom uznemiravanju i silovanju izložena su mnoga napuštena djeca. Brojne djevojke tako rađaju djecu u katastrofalnim uvjetima, na smetlištu, a novorođenčad je često žrtva trgovine ljudima.

David, King i Joseph, dječaci su koji su preživjeli  dvije godine na smetlištu Lemna. S gorčinom i velikom tugom u glasu govore o iskustvu na smetlištu: „Ponekad prođu dani, a da ništa ne pojedemo, kada smo bolesni, nema nikoga tko bi se brinuo o nama. Na smetlištu smo jer smo mislili da nas ovdje neće maltretirati kao na ulicama. Ipak, smrad je toliko odvratan i često smo bolesni zbog toga.“

David Skolombo
David, dječak proglašen Skolombom

Nepostojeće djetinjstvo

Djeca koja su napuštena vrlo brzo moraju odrasti i razmišljati o tome kako da prežive. David, dječak koji je na smetlištu Lemna preživio čak 2 godine podijelio je svoju priču: „Moj me otac htio upisati u školu, ali nije imao novaca te me potom predao jednoj ženi i rekao da ću onda moći ići u školu. Primila me i upisala u školu. Nedugo zatim, optužila me da sam vještac bez ikakvog razloga. Njezina majka joj je povjerovala i ispisali u me iz škole iako je godina već bila plaćena. Morao sam ostati kod kuće. Vezali su me lancima i bičevali govoreći kako će to raditi sve dok zli duh ne napusti moje tijelo. Jedna od njihovih kćeri me oslobodila i rekla mi je da obitelj namjerava proliti zakuhalu vodu po meni. Pobjegao sam i neću se nikad vratiti.“

Nova nada

Uz privatne donacije i uz potporu nevladinih organizacija, Sam Itauma osnovao je CRARN, udruženje koje pomaže Skolombo djeci živjeti u normalnim uvjetima. Djeci se u takvom „domu“ osigurava hrana, higijenske potrepštine, odjeća, obrazovanje te psihološka pomoć.

Crarn centre
CRARN centar za djecu

Od osnutka, 2003. godine, udruženje je spasilo više od 8000 djece. David, unatoč teškom životu na smetlištu, ima plan za budućnost: „Želim biti odvjetnik i jednog dana otići do obitelji koja me maltretirala . Nitko mi onda neće moći reći da sam Skolombo, želim da odgovaraju za svoja djela.“

Možda će te zanimati i ovo: Kako su tetovaže spasile ove žene od seksualnog ropstva

Imaš li sličnu priču ili nešto što želiš podijeliti, javi nam se na [email protected]

Prati nas na Facebooku i Instagramu. Pretplati se na naš newsletter.

Helena
Helena Šimunec
Prikaži sve članke od autora
Volim otkrivati i uživati u umjetnosti svih oblika. Mir nalazim u književnosti koja me, zapravo, često i uznemiri. Kao znatiželjnu i kreativnu osobu, inspirira me društvo, more i Grčka.  Neprestano pričam (čak i snu). Umjereni sam hedonist, neograničeni optimist i sanjar. Učenik koji uči hodati životnim putem učitelja.

Postani dio Femisfere

Prijavi se za newsletter i svaki mjesec saznaj više o temama koje te zanimaju!